Danas bi se probudio mamuran od sinoćnjeg rođendanskog slavlja. Danas bi poljubio suprugu, pozdravio kćer i otišao na tržnicu po namirnice.
Danas bi Dino Dvornik imao 52 godine.
Pravim imenom Miljenko Dvornik, rođen je u Splitu 20. kolovoza 1964. godine u obitelji poznatog hrvatskog glumca Borisa Dvornika. Već od malih nogu pokazivao je zabavljački talent glumeći s bratom Deanom u brojnim serijama i filmovima. Svojevremeno je pohađao i glazbenu školu, ali je od nje odustao zato što ga nije pretjerano zanimala klasična glazba.
Već sa 17 godina osnovao je grupu "Kineski zid" zajedno s bratom Deanom koji pisao tekstove, a za glazbu je bio zadužen Dino. Kineski zid nije ostvario zapaženiji uspjeh, ali povijest će ih pamtiti kao prvi funk bend na području bivše Jugoslavije.
Nedugo nakon objave prvog albuma dolazi do raspada Kineskog zida. Dean odlazi u Ameriku, a Dino dobiva novi poticaj za glazbeno stvaralaštvo. Već 1988. godine, trud se isplatio nakon što je Dino dobio nagradu Zagreb Festa za najbolje novo ime i novu skladbu pjesmom "Tebi pripadam".
Uspjeh, ali i sve veća popularnost funk glazbe, otvorio je Dini vrata tadašnje izdavačke kuće Jugoton. On je tu priliku odlično iskoristio za stvaranje debitantskog albuma jednostavno nazvanog "Dino Dvornik". Album je polučio odličan uspjeh prodajom oko 750.000 primjeraka. Time mu se ostvario san, baš onaj san kojeg nije uspio ostvariti s bratom Deanom nekoliko godina ranije.
1989. godine oženio je Danijelu Kuljiš s kojom je ostao u braku do svoje prerane smrti u rujnu 2008. godine, a 1990. dobili su kćer Ellu.
Poznat i kao enfant terrible obitelji Dvornik, Dino se godinama borio s ovisnošću o drogama. Usprkos svemu, Dino Dvornik radio je i rastao kao umjetnik. 1996. godine osvojio je dvije diskografske nagrade Porin za pjesmu "Afrika"; nagradu za hit godine i najbolji aranžman.
Prijelazom milenija, Dino se povlači u privremenu glazbenu mirovinu. U to vrijeme više se posvetio obitelji i kćeri Elli. Glumio je u nekoliko filmova, a jedno vrijeme je prikazivan i reality show "Dvornikovi".
2008. godine odlučio se na veliki povratak na glazbenu scenu albumom "Pandorina kutija". Mjesecima je naporno radio na albumu i bio je pod jako velikim stresom zato što se brinuo da ga publika neće prihvatiti.
"Idem leći, dosta mi je svega. Možda bi bilo najbolje da umrem, možda će mi se album tada bolje prodavati", bile su njegove posljednje riječi. Tog dana bio je pod nevjerojatnim stresom zbog nadolazećeg albuma.
Umro je 7. rujna 2008. godine u snu, a obdukcijski nalaz pokazao je da je umro zbog korištenja smrtonosne kombinacije medikamenata.
Kremiran je i pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj na njemu specifičan način. Pokopan je uz pjesmu i ples okupljenih, onako veselo i razigrano kako je i živio.