Troje ljudi je raskomadano '45. u podrumu gdje je moja punica kao mala plesala...

Najpoznatiji suvremeni norveški književnici u Hrvatskoj, vjerojatno i u svijetu, danas su Karl Ove Knausgåard i pisac krimića Jo Nesbø, čijoj popularnosti pridonosi i ekranizacija djela, ali uz njih još je niz autora koje naša čitateljska publika ima prilike čitati, izvanredni pisci kao što su Laars Saabye Christensen, Dag Solstad, Frode Grytten, Maja Lunde, Lars Mytting, Vigdis Hjorth i drugi. Njima se ove godine prdružio Simon Stranger, knjigom “Leksikon svjetla i tame”, u prijevodu Miše Grundlera, koji je prevodio i ovaj razgovor, na čemu mu najljepše zahvaljujem. Stranger (Oslo, 1976.) završio je filozofiju na Sveučilištu u Oslu i najpoznatiju norvešku školu kreativnog pisanja Forfatterstudiet i Bø. Autor je šest romana, tri romana za mlade i šest ilustriranih knjiga za djecu. Djela su mu prevedena na mnoge jezike. Za roman “Leksikon svjetla i tame” dobio je nagrade “Norwegian Booksellers’ Prize” (koju su dobili i Nesbø, Lunde, dva puta Christensen, Mytting i Hjorth, ali i još neki ovdje nespomenuti autori pa kao da otvara vrata hrvatskom prijevodu), “Riksmål Prize” i “Book Blogger’s Prize”. “Leksikon svjetla i tame” roman je lika, ali i kuće. Henry Oliver Rinnan rastom je nizak, zbog čega mu se od djetinjstva rugaju i maltretiraju ga, a on sanja o tome da bude prihvaćen. Zbog toga potkrada ujaka u čijoj trgovini radi, kako bi imao novaca za odlaske u kafić, gdje se istakne pričanjem priča. Ipak, pravu priliku za isticanje pruži mu nacistička okupacija Norveške, kad Rinnan od Reichskommisara Stübsa dobije ponudu da se kao agent infiltrira u norveški pokret otpora. Kuća je vila u središtu Trondheima, na adresi Jonsvannsveien 46, koja je postala poznata kao “Bandin kloštar”, sjedište Rinnana i njegovih suradnika tijekom Drugog svjetskog rata, mjesto na kojemu su ispitivali i ubijali, pili i zabavljali se. Također i kuća koju nekoliko godina nakon rata kupe Gerson i Ellen Komissar, članovi obitelji autorove supruge Rikke.