S Lemonyjem Snicketom i njegovim serijalom "Niz nesretnih događaja" prvi sam se put susrela prije dosta godina - što u ovom slučaju znači "kada sam imala otprilike osam godina i tražila neku novu knjigu u Algoritmovoj knjižari". Teško je odrediti što me točno privuklo tim knjigama čije su korice ispunjene upozorenjima o tome zašto ih ne bismo trebali čitati, ali već nakon prvih nekoliko stranica shvatila sam da je riječ o fantastičnim književnim djelima prikladnima za sve uzraste. A sad samo pokušajte zamisliti razinu oduševljenja koju sam osjećala kada sam shvatila da se serijal sastoji od ukupno 13 knjiga... U hrvatskom prijevodu tada ih je, doduše, bilo dostupno samo sedam, ali to me nije spriječilo da od različitih britanskih i američkih izdavača naručim i preostalih šest, a ono što je uslijedilo bilo je čitanje po jedne knjige u danu, okretanje stranica i ostajanje budnom do kasno u noć kako bih saznala sve što se događa siročićima Baudelaire, čiju se priču Lemony Snicket zakleo vjerno i točno zabilježiti.
Daniel Handler, američki pisac koji stoji iza pseudonima Lemony Snicket
Od tada je prošlo jako puno vremena, ali moje oduševljenje ovim apsurdnim i gotičkim pričama ispunjenima crnim humorom i jezom i danas je jednako snažno kao i kada sam ih prvi put uzela u ruke, a to isto oduševljenje ponovno je eksplodiralo - što je riječ koja u ovom slučaju znači "pretvorilo se u doslovno skakanje od sreće" - kada sam vidjela da je nakladnička kuća Bodoni objavila nova hrvatska izdanja, ovaj put u prijevodu Ande Bukvić Pažin. Do sada su objavljena samo prva tri nastavka ("Poguban početak", "Gmazje gnijezdo" i "Ogromno okno"), ali i to je dovoljno da se vidi kako je prijevod apsolutno pedantan, kako vjerno prenosi sve jezične igre kojima ove knjige obiluju te ih istovremeno prilagođava hrvatskom jeziku, zadržavajući pritom sve one elemente koje Snicketove romane čine posebnima i jedinstvenima.
Poguban početak, Lemony Snicket, Bodoni. Prijevod: Anda Bukvić Pažin
Lemony Snicket, što je inače pseudonim iza kojeg stoji američki književnik Daniel Handler, istovremeno je i pisac i pripovjedač i lik u ovim knjigama, a njegova je "nemila dužnost", kako je i sam opisao, zapisati neugodne priče o Violet, Klausu i Sunny Baudelaire, troje iznimno inteligentne djece, čiji su životi ispunjeni nesrećom i jadom već od prvih stranica. Nakon što im strašan požar uništi dom i ubije roditelje, troje Baudelairea smješteno je pod skrb grofa Olafa, groznog, pohlepnog i nasilnog čovjeka čiji je jedini cilj dokopati se ogromnog bogatstva obitelji Baudelaire, a zatim ubiti sve troje djece. Čak i nakon što siročići uspiju razotkriti njegov prvi plan i nakon što puno puta pokušaju započeti novi život s novim skrbnicima (ujakom Montyjem, tetom Jozefinom, a zatim i mnogima drugima, pri čemu su svi oni uglavnom potpuno beskorisni), grof Olaf neprestano ih prati u stopu te nastoji ostvariti svoje grozomorne planove, a kako radnja dalje odmiče, djeca otkrivaju i brojne tajne svojih roditelja te povijest tajne organizacije od koje je sve počelo. Violet, Klaus i Sunny tako se na gotovo svakoj stranici suočavaju s različitim nedaćama, kao što su kuhanje za pijanu i raskalašenu kazališnu družinu, zatvaranje u krletku za ptice, prijetnje nožem, hladna juha od krastavaca, napad neumornih plačnih pijavica i hladnokrvno ubojstvo. A ono što slijedi u ostalim nastavcima uključuje hipnozu, otmicu, izdaju, razjarenu rulju koja robuje psihologiji mase, pokušaj medicinski opravdane dekapitacije, izgladnjele lavove, nove požare i nove zlikovce čija zla aura plaši i samog grofa Olafa. Drugim riječima, sva ona upozorenja na poleđini ovih knjiga itekako dobro opisuju ono što se u njima nalazi, a i sam Lemony Snicket svakih nekoliko stranica podsjeća čitatelje kako bi im bilo bolje pronaći neko ugodnije štivo jer ova priča nema sretan završetak.
Gmazje gnijezdo, Lemony Snicket, Bodoni. Prijevod: Anda Bukvić Pažin
Ipak, ispod svih slojeva nesreća krije se uistinu majstorski ispripovijedana priča, ispunjena zagonetkama, fantastičnim jezičnim igrama, crnim humorom i mračnom ironijom koja prožima sve stranice i čitavoj priči daje jedinstven i osebujan ton, nalik onome kakav je u svojim pričama imao genijalni pisac i ilustrator Edward Gorey, poznat po svojim suptilno uznemirujućim i pomalo apsurdnim gotičkim pripovijetkama i pjesmama kojima je inspirirao brojne pisce i redatelje, poput Neila Gaimana, Tima Burtona te naposljetku i Lemonyja Snicketa.
Sve knjige popraćene su fenomenalnim ilustracijama Bretta Helquista
Serijal također obiluje različitim književnim aluzijama, vidljivima već i u imenima glavnih likova, nazvanima prema Charlesu Baudelaireu. Tu su isto tako aluzije na Edgara Allana Poea, Georgea Orwella, J. D. Salingera, Victora Hugoa, Williama Shakespearea, Dantea Alighierija i brojne druge autore. Prisutna je također aluzija na film "Kabinet doktora Caligarija" iz 1920. godine, na plesačicu Isadoru Duncan, koja je smrt dočekala tako što se ugušila vlastitim šalom, a posljednja knjiga sadržava i prizor kojim se direktno aludira na Bibliju, odnosno na Knjigu Postanka.
Ogromno okno, Lemony Snicket, Bodoni. Prijevod: Anda Bukvić Pažin
Knjige su također poslužile kao predložak za filmsku adaptaciju iz 2004. godine, naslovljenu "Lemony Snicket: Niz nesretnih događaja" i temeljenu na prve tri knjige iz serijala. Ulogu grofa Olafa tamo je vrhunski odigrao Jim Carrey, a Violet i Klausa utjelovili su Emily Browning i Liam Aiken. Uz njih se u filmu pojavljuju i brojni drugi glumački velikani, poput Meryl Streep u ulozi tete Jozefine, Timothyja Spalla u ulozi gospodina Poea, Billyja Connollyja u ulozi ujaka Montyja, Catherine O'Hare u ulozi sutkinje Strauss, a Jude Law je pak preuzeo ulogu Lemonyja Snicketa, naratora čitavog filma čije se lice nikada ne pokazuje kako bi se zadržala mistična aura koja je prisutna i u knjigama. Film savršeno održava gotičku atmosferu romana te je također ispunjen ironijom i apsurdom, a bio je nominiran i za četiri Oscara te osvojio onaj za šminku i frizuru. Nešto kasnije, 2017. godine, na Netflixu se pojavila i TV serija koja je u svoje tri sezone vjerno obuhvatila svih 13 knjiga iz Snicketova serijala. Jedan od producenata bio je i sam Daniel Handler, a uloga grofa Olafa ovaj je put pripala Neilu Patricku Harrisu.
Knjige su također poslužile kao predložak za filmsku adaptaciju iz 2004. godine, naslovljenu 'Lemony Snicket: Niz nesretnih događaja' i temeljenu na prve tri knjige iz serijala. Ulogu grofa Olafa tamo je vrhunski odigrao Jim Carrey, a Violet i Klausa utjelovili su Emily Browning i Liam Aiken
Sve ovo dokaz je kako je "Niz nesretnih događaja" uistinu fantastičan serijal koji razbija iluziju o savršenom i sretnom životu (onu koju dječje knjige gotovo uvijek nose sa sobom) i ukazuje na to da je svijet ispunjen lažima, prevarama i pokvarenim ljudima, da odrasli nisu uvijek zreli i pametni te da pravda ne može i neće uvijek pobijediti. Zvuči pomalo depresivno, ali to je istina. No Lemony Snicket svojom pričom također ukazuje i na to kako su inteligencija, empatija, želja za znanjem i ljubav prema čitanju ono što čak i u takvom stravičnom svijetu može na trenutke pružiti tračak utjehe ili pomoći u tome da se posljedice neke nevolje barem malo ublaže. I upravo je to ono što Violet, Klaus i Sunny u serijalu predstavljaju - unatoč svim svojim nedaćama, siročići Baudelaire uvijek su si međusobna podrška te kombiniraju vlastite talente kako bi izbjegli potpunu katastrofu koja ih vječno slijedi, a većinu odgovora gotovo uvijek pronalaze u različitim knjižnicama na koje nailaze tijekom svojih putovanja, što nije nimalo slučajno. Snicket time šalje snažnu poruku, prisutnu u čitavom serijalu, naglašenu u svakoj književnoj aluziji i gotovo svakoj jezičnoj igri te izravno verbaliziranu u jednoj od njegovih kasnijih knjiga:
"Knjižnica je poput otoka usred golemog mora neznanja; osobito ako je knjižnica vrlo visoka, a okolno je područje poplavljeno."
