Ukrajinske vlasti ovog su tjedna uvele sankcije protiv autora i distributera popularnog ruskog crtića "Maša i Medvjed", optužujući ih za širenje proruskih i prokremaljskih poruka među djecom. Mjere su dio novog paketa sankcija koji je potpisao Volodimir Zelenski, usmjerenog protiv ruskog vojno-industrijskog kompleksa, visokih dužnosnika i tvrtke koje Kijev optužuje za podršku ratnim naporima Moskve. Pet ruskih državljana i četiri organizacije uključene u produkciju i distribuciju ''Maše i Medvjeda'' nalaze se na popisu sankcija, uključujući Animaccord, studio koji stoji iza serije, kao i njegovog osnivača i glavnog izvršnog direktora te nekoliko glavnih autora crtića.
- Program širi proruske narative prikrivene kao dječji sadržaj - priopćio je ured Zelenskog, opisujući crtić kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti Ukrajine, piše Euronews.
Crtić je inspiriran ruskom narodnom bajkom ''Maša i Medvjed'', a prati avanture djevojčice i umirovljenog cirkuskog medvjeda koji živi u šumi. Ujedno je i jedan od najuspješnijih ruskih kulturnih proizvoda u inozemstvu s milijardama pregleda na streaming platformama. Serija se počela prikazivati 2009. godine, a njezini su likovi postali s megapopularni i poznati djeci diljem svijeta.
Crtić je kritičarima problematičan zbog korištenja ruskih i sovjetskih vojnih simbola u programima namijenjenima predškolskoj djeci. U jednoj epizodi, Maša se tako pojavljuje u šeširu povezanom s NKVD-om, zloglasnom sovjetskom tajnom policijom. U drugoj epizodi, djevojčica je prikazana u nečemu što izgleda kao šešir tenkovske posade i uniformi iz sovjetskog doba. Ukrajinske vlasti godinama tvrde da to pomaže u normalizaciji ruskih i sovjetskih simbola među mladom publikom.
Još 2017. komisija Ukrajinske državne filmske agencije razmatrala je zahtjev za zabranu crtića zbog navoda da sadrži ruske propagandne narative, a u kolovozu 2025. ''Maša i Medvjed'' rangiran je kao najpopularniji dječji YouTube kanal među ukrajinskim gledateljima.
O Maši i Medi raspravljalo se i izvan Ukrajine. Više od 50 britanskih zastupnika ovog ljeta pisalo je britanskoj ministrici kulture Lisi Nandy, tražeći da streaming platforme uklone crtić, tvrdeći da su neke epizode djecu izložile ruskim i sovjetskim vojnim simbolima, podsjeća Euronews. Tvrdili su da materijal "aktivno normalizira sovjetsku vojnu ikonografiju za globalnu publiku male djece". Animaccord je snažno odbacio optužbe da program služi kao ruska propaganda.
Dok se neki protive crtiću, drugi upozoravaju kako kritika crtića ne znači automatski da je dokazano kako je riječ o propagandnom projektu Kremlja. Pojedini stručnjaci upozoravaju da se simbolima u dječjim programima može pridavati značenje koje im autori možda nisu namjeravali pridati. Drugim riječima, činjenica da se u nekom crtiću pojavljuje sovjetska kapa ili ruski simbol samo po sebi nije dokaz da je serija osmišljena kako bi djecu politički indoktrinirala.
No, ako se traži primjer u kojem nema mnogo dvojbe oko toga da je crtić služio propagandnoj svrsi, ne treba ići dalje od Drugog svjetskog rata. Tada su se neki od najpoznatijih animiranih likova pretvorili u ratne glasnogovornike. Disney je tako nakon ulaska Sjedinjenih Država u rat 1941. godine intenzivno sudjelovao u ratnom naporu. Studio je za američku vojsku proizvodio obrazovne i propagandne filmove, a jedan od najpoznatijih bio je "Der Fuehrer's Face” iz 1943. godine. U njemu Donald Duck živi u nacističkoj državi, gdje radi u tvornici streljiva i svakodnevno je izložen apsurdu nacističkog režima. Autori se nisu ni trudili sakriti pravu poruku tog uratka. Cilj filma bio je ismijati i osuditi nacizam. Crtić je pun nacističkih simbola, karikatura Hitlera, Mussolinija i cara Hirohita, a ismijava život pod diktaturom. Walt Disney Family Museum danas ga izrijekom opisuje kao jedan od najpoznatijih Disneyjevih propagandnih filmova nastalih tijekom Drugog svjetskog rata.
Disney nije bio iznimka. Američka vlada i filmska industrija tijekom rata koristile su popularnu kulturu kako bi poduprle ratni moral i prikazale neprijatelja.
Warner Bros. ima još problematičniji primjer. U crtiću "Bugs Bunny Nips the Nips" iz 1944. godine Zekoslav Mrkva suprotstavlja se japanskim vojnicima, ali ih pritom prikazuje kroz izrazito rasističke stereotipe karakteristične za američku ratnu propagandu tog vremena. Danas se film smatra kontroverznim i povučen je iz redovite distribucije. Godine 1995. kolekcija starih crtića s tim filmom povučena je iz prodaje nakon pritužbi japansko-američke organizacije zbog rasističkog sadržaja.
Još jedan primjer je "Herr Meets Hare" iz 1945., u kojem Zekoslav Mrkva susreće Hermanna Göringa i ismijava nacističku Njemačku. Film je bio otvorena antinacistička propaganda. Godinama poslije takvi su crtići postali problem za televizijske kuće koje su pokušavale prikazivati stare animirane filmove bez konteksta u kojem su nastali.
Neki crtići nikada nisu bili službeno označeni kao propaganda, ali su ipak postali predmet ozbiljnih rasprava o tome kakve vrijednosti prenose djeci. Jedan od najboljih primjera je "Captain Planet and the Planeteers", popularna animirana serija iz 1990-ih koja je djecu učila o zaštiti okoliša. Na prvi pogled teško je zamisliti bezazleniju poruku: ne zagađuj okoliš, štiti prirodu i razmišljaj o budućnosti planeta.
No, upravo je ta serija postala predmet akademske analize. Sociologinja Donna Lee King još je 1994. analizirala način na koji "Captain Planet" djeci predstavlja ekološku krizu. Zaključila je da serija istodobno promovira određene političke i društvene pretpostavke, primjerice naglašava individualnu odgovornost za probleme okoliša i složene probleme industrije i politike pojednostavljuje kroz podjelu na dobre i loše.
Kada su se Teletubbiesi pojavili 1997., dio obrazovnih stručnjaka i roditelja kritizirao je seriju zbog vrlo jednostavnog jezika, ponavljanja i navodnog "zaglupljivanja" djece. BBC je tada čak mijenjao dio naracije kako bi se u programu koristilo više složenijih riječi.
Kritičari upozoravaju kako djeca sadržaj ne gledaju na isti način kao odrasli. Odrasla osoba može uočiti političku poruku, simbol ili stereotip, dok dijete vidi samo junaka koji pobjeđuje negativca. Zato je animacija posebno moćan medij. Poruka se ne mora izgovoriti izravno. Dovoljno je pokazati tko je junak, tko je negativac, kome se vjeruje, tko spašava svijet i tko ga uništava.
Tijekom Drugog svjetskog rata propaganda je bila otvorena. Ukrajinske vlasti danas smatraju kako popularni dječji sadržaj može postati alat kulturnog utjecaja jer stvara emocionalnu povezanost s ruskim jezikom, simbolima i kulturnim prostorom. Ruska strana, očekivano, odluku vidi sasvim drukčije.
Kremlj je potez ukrajinskih vlasti kritizirao kao pretjerivanje i dio šireg pritiska na rusku kulturu.
