Mercierov je Krist drukčiji od bogova i osnivača religija

Priča o drukčijem Isusu počinje, zapravo, još osnivača religija Drugim vatikanskim saborom koji je revolucionirao Katoličku crkvu. Koncilom koji je započeo Ivan XXIII., a dokončao Pavao VI., Crkva se u prvom redu, na reprezentativnoj, što nipošto ne znači nebitnoj ili usputnoj razini, demokratizirala uvo- đenjem u sam ritual nešto od duha uzajamnosti prvotnih kršćanskih zajednica. Dotad izrazito svećenička, nije se drastično laicizirala, ali je misnik, sad licem okrenut vjerničkom stadu, donio duh svetosti životu svakodnevlja, približavajući svakog vjernika temeljima njegove vjere. Naravno da je i privilegija koju su stoljećima Hrvati među rijetkima uživali, a to je Riječ Božju slušati na svom jeziku, sad odjednom popudbina cijele Crkve, bitno pridonijela djelatnom sudioništvu svih u liturgiji. Napuštena je definitivno koncepcija svetih jezika. Bog je progovorio razumljivo, približio se uhu svakoga čovjeka, onako kako su ga reformatori i katolički misionari, stotinama godinama ranije, prevodeći Sveto pismo na narodne jezike, podarili prostom puku. Jean Mercier, poznati francuski katolički intelektualac, svojim je romanom želio i u dobroj mjeri uspio predočiti to očovječenje jedne od Božanskih osoba. Htio je, kako sam kaže, prikazati dramatičnu napetost života čovjeka Isusa, kao i odgovoriti zašto je Bog u određenom povijesnom trenutku htio postati čovjekom.