"Davne godine, kad sam u emisiji 'Latinica' na HTV-u prvi put izgovorio da sam disleksičar i što znači u životu biti to, shvatio sam da javno izgovaranje nečega što je intimno, što te mučilo čitav život, zbog čega si se sramio, zbog čega si povraćao na putu u školu, ima smisla. Doživio sam neku vrstu preporoda.Taj dan sam skinuo veliki teret. Podijelio sam ono čime sam bio obilježen, ne toliko u bliskoj okolini koliko u samome sebi. Nakon toga su mi se počeli obraćati ljudi, tete u banci i dućanu, mnogi čija djeca imaju isti problem. Zahvaljivali su mi!", pripovijeda Navojec.
Naravno, situacija je za disleksičare danas bolja, tretman je kvalitetniji...
"Društvo je osjetljivije, ima više logopeda, više mogućnosti. Ali što je s onim malim otočkim mjestima gdje jedva postoji liječnik? Utješno je možda znati da je i gospodin Albert Einstein bio disleksičar. Pa kad me pitaju, a to često čujem, da kako mi je kao glumcu disleksičaru, kažem: pitajte neke malo ozbiljnije face poput Anthonyja Hopkinsa ili Toma Cruisea", smije se Navojec. Toliko koliko razumijemo, stvar je u metodi učenja?
"Da. Umjesto riječima, disleksičar 'misli u slikama', što je razlog mojeg interesa prema nečemu što bi, ajmo reći, jednoga dana moglo pripadati konceptualnoj umjetnosti", kaže Navojec i opet ne prekidamo tijek njegovih misli. Odgađamo temu o konceptuali. "Kao glumca u natruhama karijere uvijek me je vodio glumački instinkt. Nemam 'glumački mozak'. Taj radi isključivo u slikama. Zanima me isključivo djelo kao cjelina. Zato mi ne može imponirati kad netko kaže: 'Znaš, predstava je takva i takva, a ti si supergenijalan. Jednako kao kad se ljudi čude: 'Gle, roditelji su mu doktori, a on je stalno u parkiću'.
S druge strane, predstava poput 'Ivanova' nije tek redateljski ili glumački rad. Čitav je pogon iza toga. Svima treba odati poštovanje zbog rada na predstavi, posebno inspicijentu Roku Grbinu jer, kad predstava počne, ona je u božjim rukama i rukama inspicijenta", naglašava sugovornik. Mi opet do suradnje s Nekrošiusom. Kao gledateljima, čini nam se da je on takav redatelj koji cjelinu komada i "misli u slikama"?
"A meni je uopće činjenica da je Nekrošius došao raditi u HNK ravna čudu! Jednako sam uzbuđen bio kad sam kao student na Akademiji prvi put gledao predstavu 'The Black Rider' Boba Wilsona. Ali bilo je mnogo drugih velikih režisera s kojima sam radio. Ako bih nabrajao, nekoga bih zaboravio, a to ne bih htio..." Pomoći ćemo, kažemo, poznato je da je najprije radio s Paolom Magellijem. "Da, on je scenski formirao čitave generacije, ali nas je i malo deformirao", kaže Navojec, pa pitamo kako to misli?
"Tako, proširio nam je vidike", smije se i u cugu nastavlja.
"Kazalište je živa stvar. Malo nas manje zanima što će biti ubuduće, a što je to 'u sadašnjosti'. Ne znamo. Veliki Pavle Vuisić rekao je jednom prilikom istinu: 'Intervju kao forma ne postoji. To je lažna slika koju odašiljemo o sebi'. Zato ih je tako rijetko i davao. Vuisićeva supruga je nakon njegove smrti pronašla njegove pjesme napisane na kafanskim računima, ugovorima, raznim papirima, pa je objavila zbirku. Bio je predivan pjesnik, a imao sam sreće nabaviti taj Vuisićev testament koji smatram remek-djelom. I htio sam govoriti njegovu poeziju na diplomskom ispitu na Akademiji, ali smo imali zadatak da govorimo Krležu zbog čega sam do 'ruba pameti' bio doveden ", šali se Navojec, ali stavlja šalu nastranu jer mu je jako važno da se njegovo ime "odvoji ne samo zarezom, nego točkom" od glumačkih velikana, poput Vuisića ili Mikija Manojlovića, s kojim je imao prilike surađivati. Ili od Nekrošiusa.
"Referiram se na njih, ali ne u istoj rečenici", kaže Navojec, zbog čega iznosimo statistiku. Miki Manojlović je snimio više od 70 filmova, a Bojan Navojec je također dostigao tu nevjerojatnu brojku filmskog rada! Naravno, ne bismo uspoređivali Mikijeve glavne i važne uloge s mnogo glumačkog angažmana u raznolikim filmovima Navojca, ali...
"Ne bih se, naravno, ni u snu uspoređivao s Mikijem Manojlovićem. OK, statistički gledano, takva je stvar. Prvi sam film snimio kao student krajem 1990-ih, 'Rusko meso' Lukasa Nole. A dobar dio opusa Manojlovićevih filmova već je preživio test vremena. On je krenuo, džentlmenski kazano, nešto ranije od mene", smješka se Navojec, ali mu glas naglo gubi tonus.
Nastavak na sljedećoj stranici...
