"Kad već spominjemo velike ljude i uzore, jedan od takvih nas je nedavno napustio. Moj dobri, dragi prijatelj Nebojša Glogovac", kaže Navojec, na što podsjećamo da smo ga posljednji put u Zagrebu mogli vidjeti kao "Hamleta" u režiji Aleksandra Popovskog.
"Bili smo pred premijerom 'Kralja Leara', nisam mogao doći na njegov pogreb u Beograd. Ali sam tjedan dana nakon njegova ispraćaja išao posjetiti šestogodišnju kćer Luču, koja s mamom (glumicom Hristinom Popović, op.a.) živi u Beogradu. Išao sam na informacije u njezinu školu. Uglavnom, nisam znao na kojem je groblju Glogovac točno pokopan, a nisam mogao telefonom dobiti prijatelje. Pa sam pitao beogradskog taksista, koji će mi: 'Gospodine, mislim da u ovoj državi malotko ne zna gde je njegovo mesto u ovom trenutku'. Meni je tad prošlo glavom, koliko nas, u ovoj državi i ovom društvu, zna gdje je pokopan Fabijan Šovagović? E pa tu je negdje, nažalost, razlika između mjesta glumca u 'regionalnom komšiluku 'i ovdje", govori Navojec pri čemu prepoznajemo, konačno, trenutak da objasni svoj "konceptualni obrat".
"Oduvijek imam bjelovarski mentalni sklop, bez obzira na to što sam već 22 godine na privremenom radu u Zagrebu. Zato ću, kao 'wannabe konceptualni umjetnik' - a 'Sir Buco' mi je umjetničko ime - ponuditi svoje radove isključivo sugrađanima Bjelovarčanima. Moje će radove najprije prosuđivati lokalni kritičari i razgovarat ću jedino s lokalnim medijima. Radovi će na društvenim mrežama moći biti šerani unutar Bjelovara, dopuštamo nekih 12 do 15 kilometara omaške u dometu šeranja."
Na to smo se malo nasmijali, ali se Navojec nije dao zbuniti. "Konkretnije, riječ je o akciji u kojoj smo za pet dana skupili više od 2000 potpisa za preinaku pješačkog prijelaza ispred bjelovarske muzičke škole u stilizirane tipke klavira. Saobraćaj je, naime, ozbiljna stvar. Najvažnija točka tolerancije u društvu, a Bjelovarčani su bili oduševljeni tom akcijom", govori Navojec koji se ove godine, dakle, priključuje bjelovarskom BOK festu (koji već 16 godina umjetnički vodi njegov brat Goran), na kojemu će predstaviti glavnu konceptualnu atrakciju kojom se oduševio i bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak, a Navojec ga posebno ističe kao "važnog u afirmaciji njegove konceptuale".
"Tko je najrasprostranjeniji Bjelovarac na čitavom svijetu? E pa dragi Bjelovarčani, to je ulični šaht 'Tomo Vinković'. Viđao sam ga u Bilbaou, po Italiji, u 'zemljama regiona', a evo ga ovdje ispred mojeg radnog mjesta u Zagrebu. Više od 30 komada tog poznatog produkta industrijskog dizajna nalazim na putu od zagrebačkog stana do posla. I zato sam odlučio senzibilizirati sugrađane, da shvate da je šaht 'Tomo Vinković' naš ataše i kulturni ambasador po svijetu!", objašnjava konceptualnu ideju Navojec. Ako smo dobro shvatili, ideja te konceptuale je isključivo rad za javno dobro, u lokalnoj zajednici jedino?
"Radim isključivo na spajanju, ne na razdvajanju. Ni jedna tema koja razdvaja ljude me ne zanima, umjetnički je deplasirana. Imam prijatelje s kojima me veže dugogodišnje prijateljstvo, a uopće nemamo jednaka, ma ni slična politička uvjerenja. Evo, u 2. svjetskom ratu u mojoj je obitelji jedan djed bio ustaša, zbog čega se ispričavam svim žrtvama, a drugi partizan, zbog čega se također moram ispričati, ali ne u ime toga što je bio partizan, nego u ime svega onoga što se nažalost dogodilo nakon oslobođenja. I ne pada mi na pamet 'izjednačavati strane'. Da nije bilo Jasenovca, ne bi se dogodio ni Bleiburg. Tko to ne može shvatiti, na njega se ne mogu ljutiti, ali s njim nemam što dijeliti. Zapinjemo na prvoj stepenici. Jer sam 'public frenemy', onaj kojemu društvo ide na živce, ali se prema društvu ipak odnosi s elementarnom pristojnošću", zaključuje Navojec. Je li to njegov profesionalno-privatni kredo?
"Sad kad smo 'potpisali' Istanbulsku konvenciju mogu reći bez straha, ljubav je bezuvjetna. Ona je gorivo, sadržaj, napredak. Ona je moja religija. A gdje nema ljubavi, ima straha. Recimo, moj djed partizan poslije rata dolazio je djedu koji je bio ustaša u goste na Božić, a ovaj njemu na Dan borca, kad su pekli janje. Imali su zajednički obiteljski život. Za mene su svi ratovi završeni, ali je planetarni problem što još nije završio ni Prvi svjetski rat. I tu se ne mogu prilagoditi, ne mogu zatomiti ljubav da bih participirao u svijetu iz straha. I žao mi je što osjećam strah. Veliki strah koji na globalnoj razini potiče radikalna desnica što pod krinkom raznih stvari propagira fašističke ideje. Ispričavam se zato svima vama, svojoj kćeri Luči, što imam strah i što ću sad ispasti bojažljiv. Ali me je strah što je fašizam planetarno povampirio i pustio očnjake. To je razlog zašto me je strah izgovoriti da mi ga mogu... Hvala lijepo", zaključuje Navojec.
Ali to nije kraj! Taman smo završili razgovor, kad mu je prišla gospođa koja se bavi tarot kartama. Nismo vidjeli je li izdala račun za svoje vrlo vidovite misli izrečene Navojcu: "Jako si zadovoljan. U ljubavi bit ćeš sretan. A ljudi oko tebe ljubomorni. Praviš pare, a brzo ti odu...".
Navojec je gospođu odmah "zadužio", kao pravi konceptualac, da mu ubuduće bude "pi-ar" suradnica. "Ma ja sam žena nepismena, što ću ja tu za novine", govori simpatična gospođa. Pa Navojec: "A ja sam disleksičar, po tom se pitanju razumijemo".
