O četrdesetoj godišnjici njegove smrti u rodnom su mu kraju izdali monografiju. U Zagrebu ga se, na žalost, u HNK ili u Komediji (gdje je imao prvi angažman), nisu sjetili...
Premda s kazalištem nije imao sreće, pojavom, gestom i nastupom bio je rođeni kazališni glumac. Mi smo ga, međutim, gledali u kinu i na televiziji, gdje je, zapravo, igrao u slobodno vrijeme, ili u godinama dok se raspetljavao njegov ružan slučaj u zagrebačkom HNK. Napuštao je ansambl, s nakanom da pređe u slobodnjake, što je potrajalo nepodnošljivo dugo. Uloge u kojima je nastupao, lica i sudbine što ih je igrao na filmu, u televizijskim dramama (tada omiljenom i sveprisutnom jugoslavenskom žanru) i u serijama, bivali su tako markantni da ih često pamtimo bolje nego cjelinu priče. Rijetko su to bili glavni likovi, pamtimo ih, iz svojih djetinjstava, bolje i tačnije nego glavne likove. Trebalo bi objasniti zašto.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
