Murtićeva trećesiječanjska grafika doživljena je, zahvaljujući moćnim oponentima, kao hohštaplerska gesta, tako da se ovim zapravo privatnim, a ne javnim priznanjem gotovo nitko nije javno kitio ni hvalio. Premda su Murtićevi radovi već u posljednjih pola stoljeća jedan od statusnih simbola građanske Hrvatske, tako da bi se mogao načiniti zanimljiv i bogat katalog znamenitih Hrvatica i Hrvata, koji su se za potrebe ženskih i lajfstajl magazina fotografirali u svojim stanovima, rezidencijama i uredima ispred Murtićevih slika na zidovima, teško da se itko slikao ispred grafike koju je dobio na dar za zasluge u Trećemu siječnju. S jedne strane, to ne bi bilo zgodno u odnosu na stavove i mišljenja koje su propisale lijeve moralne vertikale, a s druge strane, hrvatska će stvarnost poteći u tom smjeru da već nekoliko tjedana nakon 3. I. 2000. nikome od zvijezda nacionalnog lajfstajla, te ujedno i pripadnika jedine zbiljske naše društvene elite, neće biti u interesu da se hvali vlastitom ulogom u rušenju mrtvoga Tuđmana.
928
prikaza
Murtić je slikao svoj strah od smrti na način u kojemu bilo je nekog autentičnog heroizma i tragizma
Pripadao je generaciji koja je Boga ubijala, zagledana u užase vijeka. I ubila ga je vrlo temeljito. Onako kako će njega, plesača bojom po platnu, ubiti njegova smrt
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
