'Naivna umjetnost': Petrarkizam s okusom estrade

Podnaslovljena "Poezija u dvije knjige", samizdatska zbirka Mara Pitarevića (Zagreb, 1972.), broji čak 131 pjesmu. I "Knjiga prva" (pisana na standardu) i "Knjiga druga" (pisana bodulskim dijalektom) dominantno tematiziraju ljubav. Bilo da je posrijedi autoironija (uvodni tekst "Pišljivi bob", "Mozak s jajima", "K15", "Spuga"), bilo da je prožet motivom alkohola (najčešće vina, kao u tekstovima "Naivac", "Loš dan za piknik"), bilo da se temelji na opisima gastronomskih senzacija (spomenuti "Mozak s jajima", "Cijanofiks ideja", "Crveno", "Manjige", "Spiza", Pô štikadenta", "Peka za pračevinu") ili humoru ("Hansaplast"), ljubav je semantička okosnica donekle obrazložena i u tekstu "Špina", u kojem je emocionalni plan jasno pretpostavljen intelektu, ali i u tekstu "Vrša", kojim je opisana transformacija ljubavi iz strasti u naviku, čime biva osiguran njen kontinuitet: "Nećemo se znat odilit/Jedan na drugega/Koliko smo naučeni". Taj kontinuitet stilski je katkad naznačen i figurom ponavljanja ("Kiša i kesteni", "Deluxe Božić", "Kad gulim krumpire", "Južina", "Sipa"), katkad hiperboličnim subjektovim "iskazom ljubavi" ("Granica boli") ili korištenjem leksika iz popularne kulture (u tekstu "Penicilin" piše: "I moj si kriptonit"), katkad i potrošačkog konteksta ("Zdravoljupci").