Kultura
376 prikaza

Najbolji albumi ove godine - bolji su nego 2014.

Hladno pivo
1/3
Luka Stanzl (PIXSELL)
Dok se izbor u 2014. godini reprezentativnih domaćih albuma jedva mogao rastegnuti u top 10, ovogodišnja produkcija ponudila je dvostruko više zanimljivih izdanja

Josipa Lisac (“Tu“), Elemental (“Goli i bosi“) i Punčke (“Ocean“) najavili su se jako dobrim singlovima, ali njihovi novi albumi ipak će pričekati sljedeću godinu pa je izbjegnuta potencijalna veća gužva pri vrhu poretka.

Izvan top 10 ostali su očekivano solidni radovi Gustafa “Maneštra“, Kandžije & Golih žena “Nema labavo“, Kawasaki 3pa “Goli zbog pasa“ i Vatre “Zmajevi na vjetru“, splitska kantautorica Lovely Quinces s prvom polovicom dvodijelnog LP-ja “Meet Me In Moscow“ i Matija Dedić s dirljivom klavirskom posvetom Arsenu. 

U 2015. najjače je zablistao zagrebački jazz trio Chui s trećim albumom “Third Sun From The Stone“. Svirački moćan bend u kojem su se udružili klavijaturist Toni Starešinić, bubnjar Janko Novoselić i koprivnički saksofonist Vojkan Jocić maestralno je spojio jazz tradiciju i aktualne trendove usmjerene na uklanjanje povijesnih žanrovskih granica. 

Prekaljeni muzičari podjednako dobro upućeni u klasike Milesa Davisa i Jimija Hendrixa, naslijeđe psihodeličnog jazza i progresivnog jazz rocka ‘70-ih, najnoviji alternativni hip hop i široki spektar eksperimentalne elektronike pokazali su raspon kakav se doista rijetko može čuti i vidjeti u ovim krajevima.

Njihove autorske kombinacije pretočene su u pet instrumentalnih kompozicija kojima je pridodana briljantna obrada filmske teme iz “Terminatora”.

Jedini vokalni bonus “Okrenuli smo leđa Suncu” s britkim rimama zagrebačkog repera Fil Tilena dohvatio je prvo mjesto top liste Hrvatskog radija i tako poslao signal da bi Chui na domaćem terenu mogao doprijeti i do šire publike obično vrlo slabo zainteresirane za nova jazz izdanja. 

Ako se to ne dogodi, ostaje još jedna opcija. “Third Sun From The Stone” izvrsno će poslužiti kao propusnica za internacionalne klupske i festivalske pozornice.

Uz malo sreće Chui može vrlo brzo napraviti globalni iskorak poput Bambi Molestersa prije petnaestak godina. 

Tuzlanska reggae hip hop pjevačica i reperica Sanela Halilović Sassja ušla je u Menart kao “prva žena FM Jama” što je značilo da se iskrcala iz istog busa koji je ranije dovezao Edu Maajku i Frenkija.

Utjecaj prethodnika ne može se zanemariti, pogotovo u razradama prepoznatljive tuzlanske urbane poetike, ali Sassja je na sjajnom debitantskom albumu “Taktički praktično” odlučno krenula svojim putem i uspjela privući slušatelje koji nisu baš striktno opredijeljeni za reggae ili hip hop. 

Zarazni hit singlovi “Clash” i “Etikete” imaju već po milijun klikova na YouTubeu, a više od toga u regionalnoj internetskoj mreži sa ženske strane momentalno postižu samo cajke. Darko Rundek je još jedanput bio nedostižan za sve konkurente u kategoriji dobrodržećih oldtajmera. 

Tajna je u tome što album “Mostovi” ne zvuči nimalo starački. Pretvorba Cargo Orkestra u Cargo Trio donijela je intimniji ugođaj u koji su Darko, Duco i Izabel izmjestili svoj razbarušeni mediteranski blues pomiješan sa šansonama, kanconama, sevdalinkama i popevkama.

Rundekovi “Mostovi” ljetos su upozoravali na dramatičnu seobu naroda s Bliskog istoka u Europu, ali naslov njegova sedmog post-Haustor albuma ovih dana ima i specifično lokalno značenje. Zvuči kao da je frajer pogodio što će se dogoditi na izborima čak i prije nego što su raspisani. 

Možda bi ga trebalo konzultirati u pregovorima za sastavljanje nove vlade. Kantautor Edin Džambić koji se oglasio pod imenom Dječak iz vode stigao je iz Bosne, skrasio se na Trešnjevci i uletio u neviđenu hiperprodukciju.

U 2015. objavio je tri albuma s čak 144 pjesme što bi lako mogao biti i svjetski rekord.

Najnoviji i ove godine najkompaktniji album „Agambenovanje 1“ naslovom asocira na jednog od najvećih živućih talijanskih filozofa Giorgia Agambena, povremeno zvuči kao prepiska s kultnim američkim kantautorom Zachom Condonom (Beirut), a na nekoliko mjesta iskače iz svih poznatih shema. 

Izbjeglička „Tri metra od straha“ i „Proces“ o suđenju Aliji Izetbegoviću su pjesme koje se ne zaboravljaju. Drvored je najinteresantniji novi zagrebački bend. 

U toplijim danima mogli ste ga slušati na Cvjetnom trgu, imao je i nekoliko vrlo zapaženih klupskih svirki, a najviše aduta prikupio je na debitantskom albumu „Arhelino“. 

Devetočlana formacija s jakom brass sekcijom katkad podsjeća na rani Haustor jer na sličan način tretira ska ritmove, no čim se raspakira cijeli album u prvi plan izlazi puno više recentnih utjecaja u rasponu od probalkanskog Gogol Bordella do frankofonske sekcije world music scene. 

Album je dvojezičan, pjeva se na hrvatskom i francuskom, što je pravo osvježenje nakon nepregledne povorke mlađih domaćih bendova koji suvremenu glazbu automatski prevode na engleski jezik. 

Mangroove otkriva drugo lice Tonija Starešinića i po njegovom izrazu teško bi se dalo pogoditi da ovaj svestrani muzičar i kompozitor istodobno predvodi Chui. Tonijevo dugogodišnje partnerstvo s pjevačicom Željkom Veverec uznapredovalo je do trećeg albuma „Sami“ koji je zbog gostovanja Dade Topića, Tedija Spalata i Igora Geržine unaprijed bio obilježen kao njihov najambiciozniji projekt.

Međutim, ponajbolje pjesme na albumu snimljene su bez vanjskih pojačanja. „Nije da me ne voliš“, „Sami“, „Lubavna“ i „Preludij“ predstavljaju najozbiljniji hrvatski doprinos modernoj neosoul produkciji.

TBF | Author: Marko Prpić (PIXSELL) Marko Prpić (PIXSELL)

TBF je slučajno ili namjerno izbacio album bez ultimativnih hitova. „Danas sutra“ je izgleda razočarao ljubitelje općenarodnog „Veseljka“ pa je izostala bilo kakva masovnija euforija, ali je u jednakoj mjeri pomogao da se stiša nezadovoljstvo okorjelih fanova koji su prethodni album „Pistaccio Metallic“ protumatičili kao izdaju ili rasprodaju ideala.

„Danas sutra“ ne zvuči kao bijeg u bolju prošlost TBF-a makar se dosta motiva odmah može povezati s nekim starijim favoritima . Autorski tandem Saša Antić – Nikša Mandalinić isprobao je i neke nove kombinacije najefektnije pogođene u pjesmama „Pismo“ i „Ima bit“. 

Hladno pivo nije bilo u tako velikim previranjima s albumom „Dani zatvorenih vrata“ koji je više poslužio za potvrđivanje dominacije u regionalnom rokerskom mainstreamu, a manje za domaću potrošnju. 

„Na ovim prostorima“ i „Firma“ vratili su mu malo socijalnog naboja, dok je sasvim neočekivani zgoditak postignut urnebesnom „klapskom“ pjesmom „Barba“ koja će sigurno završiti u antologiji Hladnog piva kao jedan od njegovih najduhovitijih ispada. 

Naslov albuma „Sve nijanse Dinare“ najprije vuče na Thompsona, međutim njegov autor dolazi iz totalno drugačijeg filma.

Kninski kompozitor i multiinstrumentalist Jurica Jelić kod nas je poznat kao fretless gitarist iz posljednje postave Vještica, dok je njegova međunarodna karijera najviše vezana za New York i eksperimentalnu mikrotonalnu glazbu.

Na prvom samostalnom vokalno instrumentalnom albumu Jurica je mikrotonove provukao kroz drevni dinarski folklor, gusle i elektroniku.

Dobio je vrlo začudan rezultat koji u početku malo podsjeća na stari Kries ili još stariji Legen, a zatim se besprijekorno uklapa u avangardnu dark ambient produkciju. 

Zagrebački queer rock kvartet Žen skupio je neke sasvim neumjerene pohvale već nakon prvog albuma „i onda je sve počelo“ što bi bilo najbolje zaboraviti jer cure u toj etapi nisu uspijevale precizno kontrolirati ambiciozno postavljenu fuziju psihodelije, krauta i post rocka.

Dvije godine kasnije Žen bilježe veliki napredak na drugom albumu „Jantar“. Favoriti su pjesme „Žal“, „Tvoje šape ostavljaju tragove“ i „Slava Raškaj“ s kojima se zatvara krug deset najboljih domaćih albuma. Potraga za najgorima trajala bi puno dulje i završila bi tek u devetom krugu.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.