Kultura
293 prikaza

Nakon 66 godina NME odlazi u ropotarnicu povijesti

NME naslovnice
NME
Stvarali su žanrove, trendove i zvijezde ali na kraju ih je pojela vlastita neodlučnost i - internet

Nakon 66 godina gasi se tiskano izdanje kultnog glazbenog magazina NME. Nekada šampion glazbenog svijeta, NME je 'spao' na 15.000 prodanih primjeraka mjesečno. Iako nije prvi, a zasigurno niti zadnji, tiskani magazin koji će se ugasiti za NME je važno i to što se zaista nije snašao u "post-rock'n'roll" svijetu. 

Početkom novog tisućljeća NME se počeo fokusirati isključivo na indie rock koji je tada, zahvaljujući bendovima White Stripes i the Strokes, doživljavao renesansu. Tu su se malo poboljšale brojke o prodaji, no kada se mašina alternativnog rocka stišala, NME kao da, odjedanputa, više nije imao o čemu pisati. Na naslovnice su konstantno stavljali glazbemike koju su bili mrtvi te bendove koji su se ili raspali, ili svoje najveće hitove odsvirali prije desetljeća poput the Smiths, the Clash, Syd Barretta, Johna Lennona, Joy Division, Sex Pistolse itd. Poruka je bila da je prošlost mnogo zanimljivija od sadašnjosti - napisao je za The Guardian Alexis Petridis.

Glave ih je možda, kaže Petridis, došlo i 'istraživanje tržišta' te pokušaj pronalaska 'niše', dok su se naprosto trebali baviti - glazbom. Teško su navigirali erom kada su R&B i hip-hop komercijalno i kreativno dominantni žanrovi. Legendarni magazin oplakati će oni koji se sjećaju vremena kada se činio beskrajno važnim, a to su generacije 30 +.

Marusha Povratak otpisanih Ekonomix Glazbena industrija: Svi poludjeli za vinilnim pločama

Zanimljivo je kako NME niti šezdesetih nije imao cirkulaciju o kojoj izdavači sanjaju, ali je njegova važnost bila neupitna. Tada su otkrivali genijalce, bili britki, žestoki, kontroverzni i ispred vremena, a proteklih se godina bave pronalaskom novih 'spasitelja rocka', i zapeli su u nekom prošlom vremenu - nostalgija se pretvorila u jad i čemer.

Nekada su, kaže Petridis, pisali o tome kako su rock kritičaru i glazbeniku Nicku Kentu testisi ispali iz kožnatih hlača, a u zadnje vrijeme im je najveći hit bio članak o tome kako lanac dućana povlači 'odreske od cvjetače'. To čak možda više govori o vremenu u kojem živimo, nego o padu kvalitete NME. 

- Istina je da je NME imao milijun renesansi i zlatnih era, ali one su manje imale veze s time o čemu se pisalo, a više o tome jeste li imali 17 i 18 kada ste to nešto čitali. Neovisno o tome mislite li da su najbolji dani magazina bili tijekom punka, prog rocka ili Petea Dohertyja, oni su se na kraju potpuno zbunili i više nemaju pojma o tome kome pišu i za koga pišu - kaže kritičar. 

David Bowie "Kameleon" Kultura Dokumentarac o Bowieju: Otkrili kako je umirao

NME je bio svojevrsni hub promišljanja o popularnoj glazbi, i jako im je dugo, možda i predugo, išlo fantastično. Uvijek su, piše Petridis, bili na samom izvoru svakog žanra. Legendarne su anegdote kada je urednik Neil Spencer 1976. godine 'namjestio' anketu čitatelja kako bi ispalo da su Sex Pistolsi najveća nada za 1977. godinu, a ne Phil Collinsov jazz-fusion bend Brand X. Osamdesetih je pola redakcije inzistiralo da NME treba pratiti i biti lice rapa, soula i klubske glazbe, a ne samo indie rocka.

To u kombinaciji s brzinom vijesti na internetu pridonijeli su kraju tiskanog izdanja časopisa koji je vlastoručno orao korita kojim su onda tekle rijeke trendova popularne glazbe. Pitanje je samo hoće li brzi, prevrtljivi i samodostatni internet (i NME portal koji na njemu ostaje) na jednak način osjećati i secirati puls (glazbenog) vremena.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.