Roman "Oproštaj s jeseni" poljskog književnika i slikara Stanislawa Ignacyja Witkiewicza konačno je dostupan i hrvatskoj čitateljskoj publici, domalo stotinjak godina od njegova prvog poljskog izdanja. Objavio ga je Bodoni u poslovično luksuznom izdanju i prijevodu uglednog polonista Dalibora Blažine, koji je knjigu obogatio iznimno upućenim bilješkama, ali i nadahnutim pogovorom. Urednica knjige je Marina Vujčić.
Witkiewicz u Hrvatskoj nikako nije nepoznanica, ali nema mjesto kakvo zaslužuje. Još tamo uoči i tijekom Prvog svjetskog rata dolazio je u Lovran, gdje mu se liječio otac, poznati poljski slikar Stanislav Witkiewicz, a jednom je prilikom u pratnji svoje obožavane ljubavnice, čuvene glumice Irene Solske, posjetio i zagrebački HNK. Podosta nakon Drugog svjetskog rata tu i tamo njegove su drame bile i na repertoarima hrvatskih kazališta, a najčešće ga je prevodio baš Dalibor Blažina, inače i prevoditelj romana "Nezasitnost", koji je prije pet godina objavio Disput.
U pogovoru za "Oproštaj s jeseni" sam Witkiewicz kategorički tvrdi da roman nije pornografski, što je podatak koji i današnjoj publici može zvučati intrigantno. Witkiewicz ponavlja i poznatu tvrdnju da roman ne smatra umjetničkim djelom, za razliku od dramskih komada i slika. Opravdava se da nema pojma što je to luksuzan život, pa u romanu lucidno i kalamburski ismijava mondeni život poljske, vrlo često pokondirene gospode, baš kao što otvoreno priznaje da Indiju, u koju je smjestio dio radnje, zapravo i ne poznaje, iako je na putu u Australiju dva tjedna proveo na Cejlonu. Tvrdi i da je društvena pitanja tretirao naivno te da odbacuje prigovore da se prema religijskim pitanjima odnosio neozbiljno. Ukratko, autor se prilično snažno ograđuje od svojega djela, a onda i od sebe samoga, iako se u tom djelu itekako bavi poljskom društvenom zbiljom u osjetljivom vremenu nakon Oktobarske revolucije, baš kao što pred čitateljsku javnost iznosi i osobne dileme i muke iz privatnog i javnog života.
Oproštaj s jeseniStanisław Ignacy Witkiewicz, Bodoni. Prijevod: Dalibor Blažina
U srcu romana svakako je lik mladog i lijepog Atanazyja Bazakbala, siromašnog odvjetničkog pripravnika kojega vole žene (ali i muškarci) i koji bi mogao biti jedna od mogućih literarnih inkarnacija samoga Witkiewicza, svojevrsni autorov autoportretni manifest. No pokretačka snaga romana pripala je moćnoj ženi, bogatoj nasljednici iz židovske obitelji Bertz, fatalnoj i dominantnoj Heli, s kojom nesretni Atanazy ima strastvenu sado-mazohističku, a povremeno i kontemplativnu vezu iz koje ga ne može izbaviti ni nježna ljupkost brižne zaručnice, a onda i supruge Zosje Oslabedzke, nesuđene majke njegova jedinog djeteta. U taj prilično uobičajeni, gotovo i predvidivi trokut uglavio se i ljepuškasti i naivni knez Azalin Prepudrech, koji se ženi s raskalašenom i potencijalnom nimfomankom Helom, da bi spoznajući dubinu njezine nevjere posegnuo čak i za vatrenim oružjem...
Ako spomenemo da našeg Atanazyja, neostvarenog umjetnika koji voli filozofirati o smislu života, u romanu čekaju i homoseksualni, pa i kokainski izazovi, te dva ljubomorom izazvana dvoboja, iz kojih izlazi s polovičnim uspjehom (postajući i ubojica bez kazne), tu je riječ o romanu koji svakako ima dostatan sentimentalni potencijal, ali i visoku razinu umjetničke izvedbe. Iz čitavog tog dendijevskog umjetničkog kruga u kojemu su nesputane erotske i ovisničke igre svakodnevica poljske boeme, u jednom se trenutku izdiže lik budućeg revolucionarnog prvaka Sajetana Tempea, koji uzvišenu teoriju pretvara u okrutnu praksu, a sve pred neumornim očima oca Hieronima Wyprztyka. "Oproštaj s jeseni" snažan je roman osviještene i vitalne poljske kulture koji je i danas aktualan kao i prije stotinjak godina.
