Nova Netflixova serija "Wayward", triler smješten u jezivi gradić u Vermontu, u kratkom je roku postala globalni hit i zavladala ljestvicama gledanosti. Kreirana od strane Mae Martin, serija nas uvodi u svijet Tall Pines Akademije, zlokobne institucije za "problematične tinejdžere" koju vodi enigmatična Evelyn Wade (Toni Collette).
Na prvi pogled, "Wayward" ima sve elemente vrhunskog trilera. Priča prati policajca Alexa Dempseyja (Mae Martin) i njegovu suprugu Lauru (Sarah Gadon) koji se doseljavaju u naizgled idilični gradić Tall Pines, samo da bi otkrili kako se ispod mirne površine kriju mračne tajne povezane s lokalnom akademijom. Serija vješto plete mrežu misterija, poigravajući se žanrovima od psihološkog horora i teen drame do znanstvene fantastike.
Upravo zbog te žanrovske hibridnosti i malograđanske misterije, neki su očekivali makar djelić atmosfere kultne serije "Twin Peaks". Ali naravno, Wayward nije ni blizu... Kako ističe magazin Polygon, ta je usporedba svakako učinila medvjeđu uslugu seriji. Dok je David Lynch u "Twin Peaksu" stvorio jedinstvenu, nadrealnu viziju u kojoj se različiti tonovi besprijekorno stapaju, "Wayward" se muči s postizanjem ikakve kohezije. Nagli prijelazi iz napetih, jezivih scena u emotivne montaže praćene pop glazbom, karakteristične za serije poput "Riverdalea", često potkopavaju stvorenu tenziju.
Tvorci serije, Mae Martin i Ryan Scott, kao inspiraciju navode filmove poput "Girl, Interrupted" i "Get Out", što je vidljivo u fokusu na psihološku manipulaciju i kritiku sistemske zlouporabe unutar takozvane "industrije za problematične tinejdžere". Premisa je neupitno intrigantna i dotiče se važne društvene teme, no mnogi se slažu da izvedba ne uspijeva ispuniti visoka očekivanja. Kritike često spominju neujednačen tempo, pri čemu se radnja nakon eksplozivnog početka usporava i gubi na zamahu, te frustrirajuće plitak i dvosmislen završetak koji ostavlja previše pitanja bez odgovora.
Toni Collette je stup serije
Ako postoji jedan element oko kojeg se slažu apsolutno svi - od najstrožih kritičara do razočaranih gledatelja - to je maestralna izvedba Toni Collette. Njezina interpretacija Evelyn Wade, karizmatične i zastrašujuće voditeljice akademije, univerzalno je opisana kao vrhunac serije i glavni razlog zašto je vrijedi pogledati. Collette donosi zlokobnu energiju koja prožima svaku scenu u kojoj se pojavi, vješto balansirajući između majčinske topline i ledenomirnog pogleda koji ledi krv u žilama.
Portal Collider navodi se kako Collette "daje seriji iskru elektriciteta" i kako bi bez nje atmosfera potpuno splasnula. Njezina sposobnost da jednim dahom prijeđe iz prividne empatije u zastrašujuću prijetnju čini Evelyn Wade jednim od najupečatljivijih negativaca recentne televizije. Ona je hipnotička sila koja drži seriju na okupu, čak i kada scenarij posustaje. Mnogi gledatelji na platformama poput IMDb-a ističu da su nastavili gledati seriju isključivo zbog njezine magnetske prisutnosti, opisujući njezinu glumu kao "masterclass psihološke manipulacije". U rukama manje talentirane glumice, lik vođe kulta lako je mogao postati karikatura, no Collette mu daje dubinu i slojevitost koje ga čine istinski uznemirujućim.
U središtu kreativne i narativne vizije serije nalazi se Mae Martin, kanadska zvijezda poznata po humorističnoj seriji "Feel Good". U "Waywardu", Martin preuzima trostruku ulogu: kreatora, scenarista i glavnog glumca koji tumači lik Alexa Dempseyja, transrodnog policajca. Upravo je ta višestruka uloga postala predmetom najžešćih rasprava. Kritike Martinove izvedbe kreću se od pohvala do potpunog osporavanja. Dok neki kritičari vide Alexa kao duboko suosjećajnog lika čija se borba za identitet i istinu savršeno uklapa u priču, značajan dio publike smatra Martinovu glumu najvećom slabošću serije. Komentari poput "bezličan kao voda za pranje suđa" i "potpuno bez karizme" česti su na forumima. Mnogima je bilo teško povjerovati u lik iskusnog policajca, navodeći da Martinov mladenački izgled i izvedba više podsjećaju na srednjoškolca nego na autoritativnu figuru.
Nažalost, Alexov transrodni identitet postao točka prijepora za dio publike, što je dovelo do "review bombinga" i neopravdano niskih ocjena. Ipak, mnogi su gledatelji i kritičari pohvalili seriju jer Alexov identitet nije glavna tema radnje; on jednostavno postoji kao dio lika, što doprinosi osjećaju autentičnosti. Sama serija inspirirana je Martinovim osobnim iskustvima, budući da je njihova prijateljica u mladosti poslana u jednu od takvih institucija. Ta osobna povezanost daje seriji tematsku težinu, no čini se da se kreativna vizija nije u potpunosti pretočila u uvjerljivu glumačku izvedbu koja bi zadovoljila sve.
Kada se podvuče crta, "Wayward" je serija puna kontradikcija. S jedne strane, imamo intrigantnu priču koja se bavi stvarnim hororima, jezivu atmosferu i jednu od najboljih glumačkih izvedbi godine koju potpisuje Toni Collette. S druge strane, suočeni smo s problemima u tempu, nedovoljno razrađenim likovima, scenarijem koji se prečesto oslanja na klišee i završetkom koji mnoge ostavlja s osjećajem protratenog vremena.
Specijalizirani filmski magazini uglavnom su suglasni: serija je ambiciozan pokušaj koji na kraju "skreće s kursa i pretvara se u nešto daleko manje zadovoljavajuće". Unatoč tome, popularnost na Netflixu pokazuje da je serija pronašla svoju publiku, vjerojatno onu koja cijeni atmosferu i misterij više od narativne dosljednosti. "Wayward" možda nije Twin Peaks, ali je ok izbor za vikend-bindžanje. Ako ništa drugo, onda zbog uloge života Toni Collette.
