Ove godine zagrebačka glumica Ksenija Marinković, s pet uloga u pet filmova prikazanih na Pula film festivalu, izjednačila je rekord kolege Ive Gregurevića.
Tek što je u vitrinu stavila osvojenu Zlatnu arenu, nastavila je festivalsku turneju po Istri.
Nakon Pule otišla je na Brijune gdje je glumila u predstavi “Kralj Lear”, a potom je otišla na Motovun film festival, gdje su se prikazala dva filma u kojima glumi.
Jedan je “Sve najbolje” redateljice Snježane Tribuson, u kojoj ima glavnu ulogu, a drugi je “Dobra žena” beogradske redateljice i glumice Mirjane Karanović, koja joj je dodijelila sporednu ulogu.
Nakon tri velike kazališne nagrade koje je dosad osvojila i jedne Zlatne arene za sporednu ulogu, ovo joj je prvo veliko filmsko priznanje. Dobila ju je za ulogu u filmu Zrinka Ogreste “S one strane”.
Glumi suprugu oficira JNA i haškog optuženika za ratne zločine, od kojega se razvela te živi s kćeri i sinom.
"Bila sam oduševljena publikom. Baš u najgorem trenutku, pred sam kraj filma kad je krenuo rasplet, spustio se strahoviti pljusak, ali gotovo nitko nije napustio prepunu Arenu. Dapače, nakon završetka filma ispratili su nas gromoglasnim aplauzom", govori nam Ksenija, čiji je partner u filmu bio beogradski glumac Lazar Ristovski, koji je također dobio Zlatnu arenu za mušku ulogu.
Kaže da joj je ova rola bila zahtjevna, ali je suradnja s redateljem Ogrestom bila izvrsna.
"Ni jednog trenutka na setu se nije dogodilo da ne znam što trebam napraviti i zašto. Prije početka snimanja Zrinko i ja smo se dogovorili da mi pusti potpunu slobodu u interpretaciji Vesnina lika. To i jest film u kojem drugačije nije ni bilo moguće odigrati tu ulogu. I samo ime filma kaže da je lik Vesne ‘s one strane’ relevantnog života. Nije mi bilo lako pripremiti se za tu ulogu jer je teško uopće zamisliti tu količinu usamljenosti i težinu krimena koje ona nosi. Zato kažem da je uloga bila zahtjevna", objašnjava.
Na pitanje je li uoči same dodjele nagrada imala ikakvih naznaka da će osvojiti Zlatnu arenu, glumica je odgovorila:
"Ne, ama baš nikakvih dojava nisam imala i bilo je to potpuno iznenađenje i neopisiva sreća. Nadala sam se, ali nisam toliko samouvjerena da bih pomislila kako je nagrada sigurna. To se doista nikad ne može znati. Osim toga, ne volim gledati sebe na ekranu i moram barem tri puta pogledati film da bih mogla apstrahirati sebe i svoj lik. Prije toga ne mogu znati jesam li nešto napravila solidno ili ne."
O nagradi je najprije obavijestila djecu i mamu, a nakon što je u Puli odgledala svaku večer po dva filma, otišla je na Brijune gdje su je kolege dočekale s tortom na kojoj je od dinje izrađena maketa pulske Zlatne arene.
