'Nisu pokušali ništa pokazati, u tome i je stvar. Nema motiva. Samo su zli'

Nekad davno, prije interneta, kad bi se djeca u razredu (na)rugala nekom drugom djetetu, laž se, ili pogrda, mogla proširiti eventualno samo školom. Žrtva je ruganje teško podnosila, no vrijeme bi zaliječilo rane, tragovi su ostajali samo u sjećanjima. Danas ismijavanje dobiva golema, teška krila, širi se internetom, dolazi do stotina, tisuća neempatičnih promatrača te kratkotrajne, a toliko brutalne “zabave”. Mlada, 22-godišnja Petra Prtajin nas odvodi u taj brutalan svijet novih generacija danas, u svijet u kojemu se lažnim profilom na društvenim mrežama može “pokopati” bilo koga, a svakako krhko samopouzdanje tinejdžera, njezinu ili njegovu reputaciju, život. “Nisu ništa ni pokušali pokazati; u tome i je stvar. Nema motiva. Samo su zli. Njihov se ego penje po stepenicama sazidanim od šupljih tjelesa. Izmrcvaren je onaj koji se ne želi prilagoditi” - to je novi svijet koji nam Prtajin otkriva, svijet mladosti u kojoj najmanje mladosti ima, svijet zakržljale empatije, svijet u kojem dominira svaki oblik nasilja - verbalno, fizičko, emocionalno, i u kojem strpljenje više ne postoji, samo agresija. Svijet je to samoživih, a zapravo nesretnih, frustriranih ljudi koji krila dobivaju u anonimnosti promatrača. Bez posljedica za napisano, izgovoreno.