Naučila sam, zapravo odlučila, da ne želim i neću stvarati iz boli. Mogu stvarati iz čežnje, iz melankolije, ali iz boli ne. Život je puno više - snop emocija iz kojih nastaju moje lutke, moje ilustracije, stihovi, slike... Emocija mora postojati, jer ako je nema, ja ću samo proizvoditi, ne i stvarati, kaže Jasmina Kosanović, svestrana umjetnica čiji ste izlog ateljea/trgovine, ako živite u Zagrebu, ili u njemu češće boravite, morali primijetiti. U Petrinjskoj 40 su njezine, Jasminine lutkice, kako se trgovina i zove - čarobne, rukom izrađene lutkice za male, ali i velike ljude - krpene princeze i zečevi, lisice, ptice, i koliko god da ih je dosad izradila, nijedna nije ista kao ostale.
Jasminin je izlog u Petrinjskoj bajka, carstvo kreativnosti koje se mijenja svakog godišnjeg doba, katapultirajući nas u djetinjstvo i neku uvijek novu lutkarsku kazališnu scenografiju. A kad uđete, u dućan i Jasminin atelje, prava bajka tek počinje, odvodeći nas u svijet vila, anđela, dugouhih zečeva, božićnih vjenčića s pticama, lijama koje nisu lukave nego neodoljive - u svijet nepresušne kreativnosti. Svaka njezina lutkica, ali i drugi ručno izrađeni umjetnički predmeti odišu čarolijom.
Ručno izrađene lutke životinjskih likova imaju posebnu čar. U sebi objedinjuju kreativnost, maštu i pomno umijeće izrade. Svaka je lutka jedinstvena kreacija, nastala s mnogo ljubavi i pažnje posvećene detaljima. Od nježnih crta lica do pomno osmišljenih i izrađenih odjevnih kombinacija, svaki je element pažljivo oblikovan, stvarajući jedinstveni predmet koji odiše šarmom i osobnošću.
Koliko je lutaka dosad izradila ne zna - na tisuće ih je.
Svoje je lutke počela prodavati prvo na umjetničkom adventskom štandu, da bi prije trinaest godina otvorila trgovinu u Petrinjskoj, i to, da priča bude još bajkovitija, u prostoru koji pripada obitelji njezine bake
Sve je počelo, priča nam, prije gotovo trideset godina, kad je radila kao voditeljica likovnih radionica u Narodnom kazalištu Dubrava. Za potrebe ukrašavanja jednog izloga u gradu izradila je drvene anđele koje je odmah netko poželio i kupiti pa ih je napravila još, i još, i još, a onda je nastala i prva lutka, koja je jednako tako brzo našla svoga kupca, pa je put u bajku nepovratno krenuo. Svoje je lutke počela prodavati prvo na umjetničkom adventskom štandu, da bi prije trinaest godina otvorila trgovinu u Petrinjskoj, i to, da priča bude još bajkovitija, u prostoru koji pripada obitelji njezine bake. Kad je davno nacionalizirani prostor ponovno baki vraćen, Jasmina je odlučila u njemu pokrenuti svoj posao, a njezine su lutke, pak, odavde odlučile krenuti u cijeli grad, ali i svijet. Ima ih već posvuda - u Engleskoj i Belgiji, Japanu, u Australiji i Americi, jer i turističkom je oku i srcu teško odoljeti Jasmininim čarobnim igračkama zbog kojih, nije pretjerano reći, ne samo da prostor u kojem živimo postaje topliji i ljepši, nego se i mi osjećamo tako. Svaka je ova lutkica, svaka krpena životinja koju Jasmina napravi ručni rad i zaštićeni originalni dizajn, a brend "Jasmina i lutkice" već nadaleko prepoznat.
U svijet, međutim, odlaze i Jasminine pjesme, koje je počela objavljivati prije pet, šest godina. Napisala je dosad tri knjige pjesama, s vlastitim, prekrasnim ilustracijama. Prva je "Noć na Zemlji", o dolasku noći, a zapravo o ciklusu života. U Jasmininoj viziji noć je žena u modroj zvjezdanoj haljini, mlada, ali drevna kraljica, koja na Zemlju svakoga dana iznova stiže sa svojom pratnjom noćnih bića, miješajući javu i san. Za slikovnicu su se zainteresirali i u Saudijskoj Arabiji, Jasmina uskoro očekuje njihovo izdanje primiti u ruke, kao i svoju drugu knjigu pjesama "Odraz u kiši", koju će tiskati i Korejci. U toj knjizi niz kišnih prizora na kraju otkriva autorici nju samu - osunčanu.
- Moje ilustrirane knjige nastaju gotovo uvijek istim redoslijedom - trenutak, emociju, ulovim fotografijom, fotografija 'piše' pjesmu, a na kraju pjesmu i naslikam. No najponosnija sam na treću knjigu, objavljenu kod Sandorfa u travnju ove godine, 'Da bi vidio kakva je kuća'. To je moj mozaik sjećanja i čežnji, unutarnjih slika. Da bih stvarala, stvorim si ljubav, i onda stih i slika samo poteknu - govori Jasmina, vizualna umjetnica koja svoj izraz gradi kroz ilustraciju i tekstil, najnovije i kroz stih.
Diplomirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer odjevni dizajn. Njezine tekstilne i lutkarske prostorne instalacije izlagane su u Galeriji SC-a, Muzeju grada Trogira, Galeriji Vladimir Filakovac, Muzeju za umjetnost i obrt, Galeriji Matice hrvatske, Etnografskom muzeju u Zagrebu i Galeriji Kranjčar. Ilustrirala je dosad i 15 tuđih slikovnica, između ostalih "Noć kada je lisac uhvatio Mjesec", autorice teksta Ines Marciuš Kruljac, "Raščupanog lava" Ines Marciuš Kruljac, "Ti, moja prekrasna djevojčice", autorice teksta Nataše Ozmec i brojne druge. Potpisuje i kostimografiju za predstavu "Oh, kako je lijepa Panama!", u režiji Ines Marciuš Kruljac, u Kazalištu za djecu Dubrava, kostimografiju i scenografiju za predstavu "Ljubiti, samo ljubiti" Teatra Poco Loco, u režiji Renate Carole Gatica, kostimografiju i scenografiju za predstavu "Stoliću, prostri se", u režiji Zorana Skalickog, u Kazalištu za djecu Dubrava...
Najnovija, zbirka pjesama 'Da bi vidio kakva je kuća' njezin je niz unutarnjih, najintimnijih motiva: ljubavi, čežnje, samoće i gubitka, tijela, podrijetla i odnosa prema precima, traumama i nasljeđu žena u obitelji
Najnovija, zbirka pjesama "Da bi vidio kakva je kuća" njezin je niz unutarnjih, najintimnijih motiva: ljubavi, čežnje, samoće i gubitka, tijela, podrijetla i odnosa prema precima, traumama i nasljeđu žena u obitelji, a kroz sve njih Jasmina istražuje identitet i vlastitu pripadnost. U knjizi je pedesetak njezinih ilustracija - kuće kakvu sanja, mora, putovanja, prirode...
- U mojoj obitelji s mamine strane sve su žene imale jake bokove, nedugih nogu, s izraženim lomnim strukom, oblim trbuhom i velikim grudima. Možda iz straha koji je ostao iz logora i rata, trauma gladi prenijela se na sljedeće generacije... - piše Kosanović, uz ilustraciju sebe, dugokose, na plaži, u haljini boje mediteranskog stabla, zamišljene uz otvorenu knjigu.
- Moja je baka, baka po maminoj liniji, rodom iz Jasenovca, gdje je u logoru u Drugom svjetskom ratu i završila kao mlada žena. Od tamo je pak transportirana u logor u Mariboru i sve preživjela. Moju je mamu rodila na samom kraju rata. Ne znam, nažalost, detalje iz tog perioda njezina života, ali sam sigurna da su međugeneracijske traume tu negdje s nama, njezinim potomcima... - govori nam Jasmina.
S druge strane, živi i radi u zgradi, i radnji, koja je nekad pripadala njezinoj baki po tati, očevoj majci. Sve su njezine pretkinje bile jake, izrazito mentalno jake žene, kaže Jasmina.
- Peta će zbirka pjesama biti posvećena najvažnijoj ženi u mojem životu, mami. Mami i njezinim kolačima, najboljima na svijetu. Želim naslikati i opjevati njezine medenjake, njezine salenjake, sve kolače koje peče, u njih dodajući najvažniji sastojak - ljubav. Želim da ti kolači, ta ljubav, ostanu i kad je više ne bude... - nježno će Jasmina, snažna žena koja je odlučila sve što stvara, a stvara puno - ipak ne stvarati iz boli.
I bol je, primjećujemo u razgovoru, ženskog roda onda kad je emocionalna, a muškoga kad je riječ o fizičkom bolu.
A četvrta zbirka, nju je preskočila, pitamo Jasminu.
- Četvrta je u nastajanju. S ljubavi kao glavnim motivom. Ljubavi koju si stvaram i u kojoj stvaram - govori nam Jasmina pokazujući najnovije stihove i crteže, slike na papiru.
Više od ovoga nećemo otkriti, nek' raste.
- Crtam i slikam od najranijeg djetinjstva. Nikad, baš nikad nije bilo upitno čime ću se baviti. Ali oduvijek i pišem, ozbiljnije od srednje škole. 'Da bi vidio kakva je kuća' je moja najintimnija zbirka pjesama, jako, izuzetno intimna. Potpuno sam se ogoljela u njoj, no to sam ja - iskrena do srži. Ne volim, ne podnosim život u rukavicama, odnose u rukavicama. Otvaranja se ne bojim, drukčije ne znam nego otvoreno i iskreno, bojala sam se samo kritike. Nije lako potpuno dati sebe, staviti se na pladanj pa doživjeti kritiku. Nasreću, sve je dobro prošlo - nastavlja Jasmina.
Crtam i slikam od najranijeg djetinjstva. Nikad, baš nikad nije bilo upitno čime ću se baviti, kaže nam Jasmina Kosanović
"Primorski gradić u praskozorje. Miris mora i svježi povjetarac bude sjećanja na prethodne noći, mjesece, godine..." Slike koje nam dolaze pred oči crteži su Jasmine Kosanović. Nelogični prizori, emocije koje se prelijevaju u boje, godinama nepromijenjeni interijeri: sve su to mjesta susreta - susreta s nekim drugim, nekime tko je vrijedan naše sjete i čežnje. Uz prepoznatljivu ilustraciju Jasmina Kosanović u ovoj se nježnoj knjizi predstavlja i kao neprikrivena pjesnikinja srca. "Otvorite vrata, uđite u kuću i sjetite se ljubavi...", piše na koricama njezine najnovije knjige u izdanju Sandorfa. Upravo je to Jasmina - nježna, a opet jaka borkinja, dostojna nasljednica svojih hrabrih baka, čiji nas stihovi, akvareli i rukom izrađene lutkice vode u svijet u kojem je dozvoljeno, dapače poželjno prepustiti se ljubavi i strasti, igri, mašti, ogoliti se potpuno, pasti ako treba - od čežnje, i ponovno se dići.
Njezine su zbirke pjesama, dodaje Jasmina, novost, nešto na što publika dosad nije navikla - na pjesme i slike u istoj knjizi. Majstorica je akvarela, svakim potezom kista i slojem boje oživljava motive, prožimajući ih živopisnim bojama i eteričnom čarolijom. Osim što stvara dojmljive ilustracije na papiru, umjetnički izraz prenosi i na pomno oblikovane umjetničke predmete, oslikavajući ih i dajući im dodatnu dozu čarolije i kreativnosti.
Kakvim vidi svijet ako sebe, onaj vani, izvan ateljea i izloga, izvan svijeta u koji se povlači i na 12 sati dnevno, dok radi, pitamo je.
- Divnim, divnim ga vidim! Svjesna sam svega što se vani događa, no od svijeta, i ljudi, primam najbolje i najljepše što mogu, isto to natrag i dajem. Kad postane preloše, povučem se u stvaranje, pobjegnem od loših vijesti, crno-bijelog svijeta okrutnih i sebičnih - odgovara Jasmina.
Doista, kad radi, zaroni u svijet mašte i "nema je" po 12 sati na dan. Za jednu joj je lutkicu potrebno pet, šest sati. Sate i sate je, između ostalog, provela ne bi li napravila petsto malih glinenih gljiva koje krase njezin jesenski izlog. Tako si je zadala, petsto, ni jednu manje, i napravila ih je.
- A onda, kad nešto napravim, stavim u izlog ili na svoje police, vidim to kao da nije mojih ruku djelo pa je moja sreća još i veća, kao da je palo s neba - smije se uvijek nasmijana Jasmina.
Ne trebaju joj ružičaste naočale, ona je takav, ružičasti svijet stvorila ovdje, u svojem ateljeu, trgovini.
Njezine lutkice kupuju podjednako odrasli za sebe, kao i za djecu.
- Sad je pomama za zečevima, nekad za lijama, vilama, to se izmjenjuje, i ne znam o čemu ovisi. Još više od lutkica, traženi su moji akvareli. Ljudi kod mene nešto kupe, odu sretni, i ponovno se vraćaju, ili mi se opet javljaju izdaleka, kako bi kupili još nešto. Svi ovdje osjete isto, i to mi je najveća nagrada - osjete toplinu, požele zagrliti sve moje igračke i nikad ne otići - kaže ova "čarobnica".
Njezina trgovina nipošto nije samo to, već mjesto na kojemu Jasmina gostima skuha i najfiniji čaj na svijetu, u najfinijim, porculanskim šalicama. Onakvima u kakvima čaj, recimo, poslužuje i Alisa u zemlji čudesa. Ovo je Jasminina zemlja čudesa.
- Osim što je svaka moja lutkica različita od ostalih, svaka ima i vlastiti karakter - nešto sam im ga usadila ja, ali nešto je i njihovo, vlastito, baš kao što je nama dio karaktera genetski usađen, a dio stvaramo sami tijekom života - pojašnjava Jasmina.
I sve su njezine mekane životinje dobre životinje, nema zlih ni zločestih.
Njihova autorica, kako sama za sebe kaže, ima glavu u oblacima, a noge čvrsto na zemlji.
- Uredno plaćam račune, vodim računa o svim papirima i papirnatim obavezama, živim normalnim, uobičajenim životom izvan ovoga svijeta ovdje. Neminovno je, nažalost, što se od nas žena očekuje da u biznisu budemo muškarci, a mi to nismo. Fali mi da sve bude ne lakše već - nježnije. No opet, da sam samo domaćica - što bi onda sve moje pjesme, lutkice i akvareli, tko bi ih oživio? - zaključuje ova doista posebna umjetnica iz Petrinjske 40, koja neumorno stvara iza najljepšeg izloga u Zagrebu.
