'Oni progone manjine, a većinci mlate žene do smrti'

Markantna Senka Bulić, glumica i redateljica osebujnoga glasa i jake umjetničke osobnosti, koja je zadnjih godina blistala u ulogama u predstavama kao što su "Dama s kamelijama", "Dream of Life", "Egzorcist" i "Thelma&Louise", ovoga će ljeta prvi put surađivati s Kazalištem Ulysses. Zaigrat će u njihovoj najnovijoj produkciji, Euripidovim "Bakhama", gdje će tumačiti kompleksnu ulogu Agave, majke koja ne znajući, u transu, rastrga svojega sina.

Taj antički komad režira Lenka Udovički s 12 vrsnih glumica, a početak je posve drukčiji: one su na psihoterapiji gdje traže utočište od patrijarhalnog, kapitalističkog, nemilosrdnog svijeta, a osim tog motiva još se provlači pitanje roda, spola, ženskog i muškog načela te nenasilja kao moguće vladavine. Premijera je zakazana za 28. srpnja na Malom Brijunu, a Senka Bulić potom, nakon odmora, kreće u novu kazališnu avanturu s vlastitim Hotelom Bulić, gdje će raditi "Kurlane" Mirka Božića.

Prvi put surađujete s teatrom Ullysses i Lenkom Udovički, i to u Euripidovim 'Bakhama'. Što vam u kazališnom, ali i emotivnom smislu znači suradnja s ekipom Ullyssesa?

Sandra Šimunović/Pixsell

Ugodno me iznenadio poziv Lenke Udovički s kojom do sada nisam surađivala. Povremeno sam pratila produkciju Ulyseesa jer sam ljeti uvijek bila u nekim drugim angažmanima, vlastite produkcije ili Splitskog ljeta na kojem sam vodila dramski program. Zavidjela sam im na ideji otočke umjetničke oaze koju su stvorili. Vrlo brzo smo se dogovorile. Taj repertoar nisam dugo igrala iako je to moj senzibilitet. Odigrala sam dosad brojne antičke junakinje, ali u zadnjih desetak godina više suvremene heroine, Elfriede Jelinek, Heinera Mullera, Koltesa, Arrtauda...

U ovoj verziji 'Bakhi' sve uloge nose glumice, a vi igrate Agavu, majku kralja Penteja od Tebe. Kakav je lik Agave koja ubija svojeg sina?

Agava je vrlo kompleksan lik, ruban, između čudovišnosti i velike tuge. Igrala sam Medeju koja ima sličnu strukturu. Agava u transu ne znajući rastrga svojeg sina. Motiv koji se ponavlja kod Euripida - ubijanje vlastite djece - upućuje na složenost te uloge na svim nivoima. Velika, snažna, za mene inspirativna uloga.

U ovoj verziji 'Bakhe' počinju grupnom psihoterapijom, a i cijela predstava se bavi psihoanalizom, Freudom i emocijama. Kako ste vi doživjeli 'Bakhe' i što nam danas govore?

'Bakhe' su duboko naš tekst, jeka antike za naše suvremene tragedije. Povratak temeljnim dilemama koje bez velikih dramatičara nemaju smisla. Bez dubokog pogleda prema antici, bez komunikacije sa suvremenim filozofima, bilo bi ilustrativno postavljati taj tekst danas. U našim psihoterapijama s kojima počinje predstava citiramo i tekstove koje je pripremila i napisala Željka Udovičić.

'Bakhe' možemo shvatiti i kao pokušaj žena da preuzmu moć, što je posebno značajno danas kad ultrakonzervativne grupe pokušavaju ženama oduzeti ravnopravnost. Jeste li ikad osjetili na vlastitoj koži taj ultrakonzervativizam?

Sandra Šimunović/Pixsell

Taj pritisak osjećamo na mnogim razinama. Osjetila sam i sama više puta stavove o mjestu koje bi žena morala imati, o limitima koje im se mora postaviti kako ne bi ugrožavale muški poredak. Pokreti koji spominjete vrlo su organizirani i koriste svaku delikatnu temu ovoga društva za nasrtaj na slabije. Za mene je nepodnošljiv upad u intimne prostore građana. To je alarm prije nego što krenu s potpunom kontrolom svih sfera života. U kombinaciji naših nesretnih političkih okolnosti vrlo vješto iskorištavaju negativne sentimente. Sumnjam da se problemi nad kojima nariču rješavaju ukidanjem prava najslabijim grupama u društvu. Dok prokazuju najslabije skupine u društvu, vrli pripadnici većine mlate žene, razvode se, raste broj prijavljenog nasilja. Porast nasilja u obitelji, porast broja razvoda... Svi ih podaci demantiraju, ali je lakše povjerovati u tobožnja sidra koja spominju kao jedini spas od nadiruće dekadencije. Ljudima je očito privlačna ideja moći kad osjećaju nesigurnost. Zato u nas ima toliko pohvala za modele koji sve više pokazuju pravo lice u nekim zemljama bivše istočne Europe. Takve namjere, nažalost, ne ostaju samo izgovorena želja, nego u naklonjenim političkim okolnostima postaju kriteriji, kao što je primjerice zadnji skandalozan slučaj nasrtaja na mjuzikl 'Billy Elliot' u mađarskoj Državnoj operi, zbog kojih je predstava i skinuta s repertoara. Možda vas neće hapsiti, ali ćete razmisliti o svojem izboru, ukusu. U idili koju štite od svih i svakoga jedan nasilnik neki dan umalo nasmrt pretuče djevojku u Zadru. I sama pomisao u mnogima izaziva strah i zgražanje, a reakcije su nezamjetne. A posebno me rastužuje odnos prema migrantima kao našoj novoj temi. U borbi za svoj prostor ili smo potpuno nehumani ili su nam prihvatljivi, ali kao buduća radna snaga, a izostaje elementarna ljudska potreba za pomoći. No ni udio Zapada u njihovim problemima nije zanemariv.

Počeli ste u Splitu, u Titovim mornarima, ali ste se bavili i kiparstvom. Je li gluma bila vaš prvi izbor?

To su bila dva izbora. Zahvaljujuci pokojnom profesoru Tomislavu Durbešiću nastavila sam s glumom. Profesori su se dvoumili zbog mojih godina, tek sam završila treći razred srednje umjetničke škole u Splitu. Durbešić je jako dobro detektirao moj karakter i znao da se neću vraćati ako me ne prime na Akademiju. Kiparstvom se kasnije nisam bavila iako se taj interes vidi u mojem interesu za vizualno u kazalištu. Imala sam privilegiju da su mi profesori bili umjetnički i ljudski autoriteti - Durbešić, Gorki Žuvela i Ahmed Piragić.

Koliko su francuski redatelj Jean Michelle Bruyere i njegova predstava 'Budi se lijepa', koju ste radili u '80-ima u SC-u, imali presudan utjecaj na vašu umjetničku orijentaciju?

Nastavak na sljedećoj stranici...