Drugih problema, kažu, nisu imale ni u svojoj okolini ni na nastupima koji su svaki put popraćeni sve većim brojem sve zadovoljnije publike. Sorel kaže da strahu od izgreda na svojim nastupima nikad nisu podilazile pa su čak jedno od svojih najposjećenijih događanja, valentinovski show S.R.C.E., organizirale svega nekoliko dana nakon što je održana gay večer u klubu "Super Super".
No Roxanne priznaje da je kod nje strah ipak bio prisutan, ali nije to bio strah od napada, nego bojazan da će "netko tko ne bi smio saznati da radi upravo to što radi". Taj su strah, ipak, s godinama otklonili svi uspjesi. Ističe i kako su stvari za njih danas mnogo bolje jer je i queer scena napredovala i postala otvorenija. Sorel se nadovezuje i govori da je "scena takva na svim poljima, od zabavnih programa do ozbiljnih, političko-zagovaračkih priča koje vode udruge za ljudska prava.
Jako nas raduje što je HoF u neku ruku najvidljiviji program za zajednicu i podržavatelje. Od početaka bilježimo kontinuirani rast publike svih dobnih, spolnih i rodnih identiteta, uz nešto primjetnu i nama jako dragu nadmoć ženskog dijela populacije. Naši programi u tom smislu nikad nisu bili rezervirani samo za LGBTQ zajednicu, nego ih gledamo kao prostor susreta svih građana progresivnih vrijednosti koji žele participirati u programu".
Zbog njih su i queer identiteti u hrvatskom kulturnom i javnom prostoru. Iako, dame se s pravom pitaju - što je danas queer i koliko je svaki od članova društva na neki način izvan okvira.
"Kad se gotovo 90 posto građana na cenzusu izjašnjava kao rimokatolici, biti ateist jednako je queer kao i biti peder", primjećuje Sorel te nastavlja kako članovi House of Flamingo u prednosti stoga što, zbog svoje vizualne atraktivnosti, neprestano pobuđuju medijski interes.
"Time smo napravili golemi iskorak u vidljivosti, a ona nam i otvara poziciju da budemo društveno odgovorni prema onima koje se konstantno zanemaruje. Tu spada i čitava LGBTQ populacija. Prije pet godina i na nezavisnoj kulturnoj sceni mnogi su nas gledali s podsmijehom, danas u jednoj večeri okupimo publiku koja bez problema može napuniti Hrvatsko narodno kazalište.
Sve to samo dokazuje da su kultura, ali i clubbing, najpotentnija područja edukacije, afirmacije i osnaživanja građana - na svojim događajima i gostovanjima ispred sebe imamo publiku u rasponu od 14 do 64 godine! Činjenica da nas u tolikom broju i svojoj raznolikosti podržavaju govori već za sebe i na tome smo neizmjerno zahvalne."
Na podršci su zahvalne i svojim obiteljima i najužoj okolini. Colinda Evangelista, plavuša s najdužim nogama u Zagrebu, a vjerojatno i šire, bez imalo ironije prenosi "golemu sreću koju njihove obitelji nose upravo zbog toga što one jesu to što jesu". Drugačije gledanje značilo bi, smatra, promatranje svega toga kao nekakvog tereta, a ne u svjetlu u kojem bi se njihov talent trebao promatrati - kao dar.
No i taj talent za nastupe je "potpomognut" dugotrajnim, ponekad i napornim pripremama. Iako uživaju u stvaranju iluzije o lakoći bivanja na pozornici, mnogo je "pozadinskog rada": od dobivanja ideje, miksanja pjesama, osmišljavanja i uvježbavanja koreografija pa do krojenja i šivanja kostima, uređivanja kose, kupovine cipela, nakita, raznih ukrasa i neophodne scenografije ponekad prođu mjeseci. A tek potom slijede, ponovno višesatne, pripreme za nastup.
"Premda smo mi predivne i u 'civilu', postoji neko poštovanje prema likovima koje utjelovljujemo i želimo da budu viđene u najboljem mogućem svjetlu pa u igri nije samo malo ruža za usta i maskara. Radi se o najjačoj scenskoj šminki koja je poznata ljudskom rodu i ona zahtijeva određeno vrijeme da bi pravilno izgledala. Publika nas na kraju dočeka s golemom količinom ljubavi i odobravanja. Što nije ni suludo za očekivati nakon ovolikih priprema", kaže Entity kojoj kao inspiracija za nastup, jer ne voli silaziti s pozornice, služi sve: ironični intervju, celebrity svađe, poznati spotovi i filmovi, pjesme na koje će publika reagirati...
"Neka zajednička poveznica svemu ovome je popularna kultura i svaki drag queen tim jezikom mora razgovarati i više nego tečno. Popularna kultura se stalno mijenja i publika očekuje od nas da budemo svojevrsni kustosi kroz nju, tako da oblik koji zaposjedamo na pozornici i nije toliko bitan. Oblik je tu više pro forme i neke teatralnosti, njegova funkcija zabavljača i voditelja kroz kulturu je razlog zašto publika toliko voli naše nastupe."
S publikom, doista, nisu imale nikakvih problema iako su nastupale diljem Hrvatske, odradile su britansku turneju, a posjetile su i sve metropole u regiji. Mr.E. se prisjeća tek Sarajeva, stoga što ga je podsjetilo koliko je sretan životom u Zagrebu, pravima, iako ni u ovom društvu nije uvijek lako biti žena, te slobodom da se bavi onim čime se bavi. Nikad, kaže, nije vidio publiku koja s tolikim sjajem u očima proživljava njihov nastup.
Takve publike sigurno neće nedostajati ni na nadolazećem Fanny Packu, njihovu "najmlađem djetetu", koje se održava u subotu, 8. lipnja, nakon Povorke ponosa u Aquariusu. To je, kaže Mr.E., njihov način da se zahvale publici, ali i jako oštar aktivistički istup, na što su posebno ponosni. Od 2015. su organizirali Pride Partycipacije, jedini after pride program u Zagrebu, a od lani su ga zamijenili Fannyjem, svojevrsnom reakcijom na nedostatak kontinuiranih klupskih i community programa te lošu kvalitetu onih koji se povremeno odvijaju.
"Fanny Pack je kvalitetan, sadržajan i visoko produciran program koji služi tome kako bi čitava zajednica na najzabavniji mogući način mogla proslaviti svoj queer Božić", ponosno govori Mr. E., a Spazam Orgazam kvalitetu podcrtava najavom predstavljanja svoje druge persone, Jovanke Broz Titutke, koja izdaje album u kolaboraciji s producentima i glazbenicima Ivanom Picek i Leonardom Lukinac.
Na klupsku će scenu, s prvim danima jeseni, ponovno postaviti i svoje najstarije, prvo dijete, DRAGram, vikend festival, koji ove godine puni velikih šest, a čiji je cilj kroz različite oblike izvedbeno-radioničkog programa predstaviti rad domaćih i stranih drag umjetnika. Festival se svake godine oblikuje prema nekoj umjetničkoj struji ili kulturalnom fenomenu koji su utjecali na stvaranje draga pa smo DRAGram dosad mogli gledati, između ostalog, i u Iconic i Club Kid Editionu.
Nisu nam željeli otkriti baš sve, saznali smo samo da će ovogodišnje izdanje biti jako seksi. Naposljetku, morali smo se zapitati zašto, iako svi prihvaćamo uklizavanje u određene uloge, drag još nosi određenu stigmu? Entity kaže da je, jednostavno, danas sramota biti žena. Pogotovo za jednog muškarca koji se smatra društvenim idealom.
"Muškarci su okarakterizirani kao asertivni, fizički jaki, neemotivni, dok su žene fokusirane na ljepotu, vrlo emotivne, pasivne, 'nježniji spol'. Mislim da se svatko od čitatelja u određenom postotku može pronaći u objema kategorijama pa takvi zastarjeli pojmovi u novom društvu nisu primjenjivi. Ono što ljude danas sputava da vješto barataju objema svojim stranama koje svi imamo, koliko god to netko ne voli čuti, društvene su norme i očekivanja, kojih se svaka od nas davno riješila. Mi smo, naravno, ekstrem po tom pitanju, ali činjenica je da smo publici neodoljivi upravo iz tog razloga. Današnje generacije uviđaju da društvene norme uveseljavaju sve osim njih samih, a mi smo primjer da se stvari mogu odvijati drugačije."
