U Hrvatskom prirodoslovnome muzeju 11. rujna na Sceni Amadeo zagrebačka će publika imati priliku uživati u koncertu Dubravke Šeparović Mušović, mezzosopranistice i nacionalne prvakinje zagrebačkog HNK. Ova operna diva u koncertnoj večeri naslovljenoj “Lica žene u operi” provest će publiku kroz neke od najpoznatijih i najzanimljivijih arija, ali isto tako prenijeti poruku o važnosti glazbe i o neizvjesnosti koju svima nama donosi budućnost. U razgovoru za Express otkrila nam je nešto više o koncertu, svojem umjetničkom putovanju te o tome kako gleda na položaj žena u današnjem društvu i na ulogu glazbe u svijetu prepunom opasnosti i nesigurnosti...
Express: Pripremate koncert ‘Lica žene u operi’. Možete li nam reći nešto više o koncertu, što publika može očekivati?
Publika može očekivati zanimljiv koncert u kojem ću prikazati razne ženske likove koji su najčešće prisutni u operi, a to su zavodnice, osvetnice i heroine. Željela sam stvoriti ugodnu i zabavnu večer u kojoj će se publika prisjetiti najpoznatijih opernih arija u mezzosopranskom fahu, ali i prikazati nešto neuobičajeno, rekla bih - bisere opere. Na ovom koncertu ne nastupam s orkestrom i u tom će kontekstu on biti puno suzdržaniji jer klavir ne može pružiti zvuk orkestra, pa će tu biti još veća odgovornost na meni kao izvođaču. Naravno, uz serioznost i interpretaciju koju traži klasična glazba.
Express: Prema kojim ste kriterijima birali ženske likove i arije?
Birala sam prvenstveno tako da bude zanimljivo, da koncert prođe u mahu, a također da prikažemo razvoj ženskog lika u operi. Vrlo je zanimljivo da, kad si mlada pjevačica, najčešće su ti namijenjene uloge zavodnica. To su, naravno, Carmen, Dalila... Nakon toga, s godinama i sazrijevanjem, dolaze uloge udanih žena, ljubavnica, majki, gdje se već javljaju neke druge emocije u kojima negdje sad sazrijevaju i neka osveta, ljutnja, mržnja. Taj dio je najčešće zastupljen u talijanskoj operi i njih sam nazvala osvetnice. Potom tijekom sazrijevanja ženski lik u operi postaje heroina. Ona shvaća da muškarci nisu u stanju odraditi mnogo toga i preuzima na sebe heroinske zadatke koji se nekad nalaze u granici nemogućeg, ali tu se javlja jedan novi element, a to je element duboke vjere, kao što je, recimo, Judita u zadnjoj operi koju sam pjevala, gdje, uz jaku vjeru u Boga, ženski likovi ostvaruju nevjerojatne dosege. Nakon toga seže cijelo razdoblje 20. stoljeća, u kojem se ženski likovi bore s kojekakvim psihološkim traumama, ali taj dio nisam htjela prikazati na koncertu jer smatram da je on mnogo prikladniji u operi.
Express: Nedavno ste nastupili i u Dubrovniku s koncertom ‘Zavodnice, Osvetnice, Heroine’ te tako obilježili i 25 godina od svojeg prvog nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama. Kako gledate na tih 25 godina, što se promijenilo?
Promijenilo se upravo ovo što sam ispričala – ženski lik u operi jednako stari kao u životu i pogled na život jedne žene jednako se mijenja kao pogled u samoj operi. Sad sam došla u fazu karijere u kojoj ispitujem ta neka osobna područja djetinjstva, traume, razvoja, kako dalje... I to je isto tako bilo prisutno u 25 godina mojega koncerta u Dubrovniku, gdje sam točno ja kao umjetnica shvatila da su mi najviše ležale dramske stvari, tipa uloga jedne Jele iz ‘Ekvinocija’ ili uloga Mile Gojsalić. U tom koncertu bio je točno presjek svega onoga što sam pjevala, shvatila sam da je svaka ta faza bila dio jednog života, ali da je sad nastupila dramska faza, u kojoj zaokružujem svoju karijeru.
Express: Poistovjećujete li se s likovima koje glumite? Koliko vam je zahtjevno iskočiti iz jedne uloge i uskočiti u drugu?
Naravno, moj put u operi upravo je taj da istražim likove o kojima pjevam i da pošaljem nekakvu poruku o tim likovima. Prije toga postoji jedan veliki uvjet, a to je, naravno, savladavanje glazbe, ispravnih ritmova, intonacija, a kad ste sigurni u glazbeni tok neke opere, odnosno arije, onda možete pristupiti i jednom drugom nivou, a to je poistovjećivanje s likom. U tom poistovjećivanju od vas se također zahtijeva iskustvo jer se na tom putu morate poistovjetiti s tim likom koji negdje imate u sebi, koji ste negdje u životu, tako reći, pokupili. I kad taj lik nakon dubokog traženja iskoči, to ne mora značiti da je on jednak baš tom liku u operi. Tu sad postoji jedna igra. Jedna igra i karikature, pri čemu vi prenaglite i previše opišete taj lik i poistovjetite se tim likom u operi, ili pak to napravite premalo, pa je ta interpretacija blijeda, a postoje rijetki, rijetki trenuci, poput bljeska, u kojima se doista na ispravan način poistovjetite s tim likom iz opere, i to publika vrlo dobro osjeti. Kažem, to su zaista rijetki trenuci. U cijeloj karijeri možda sam imala nekoliko likova s kojima sam se ispravno, duboko i dostojanstveno poistovjetila.
Express: Je li vam s godinama lakše ili teže ponovno igrati neku ulogu?
Nisam tip pjevačice koja voli prežvakavati jednu te istu ulogu zato što mnogo vremena potrošim na studiranje te uloge i nekad mi čak dosadi jer sam je sažvakala iz svih mogućih kutova i onda mi, zbog prevelikih ponavljanja, nedostaje inspiracije. I onda to postaje mučni put pronalaženja inspiracije za neku ulogu koju predobro poznajem. Zato ne volim previše puta ponavljati neke likove. Smatram da je lik, odnosno jednu ulogu, najbolje otpjevati do 30 puta, nakon toga ona postaje mehaničko ispjevavanje, a ja to ne volim.
Express: Koja vam je uloga ostala u sjećanju kao najdraža? Postoji li možda i neka uz koju vežete i neka negativna sjećanja?
Ne bih htjela reći koja mi je uloga najdraža, a koja manje draga zato što to nije fer prema predivnoj opernoj literaturi i svemu onome što su nam kompozitori ostavili u nasljedstvo. Svaki lik ima svoje prednosti i svoje nedostatke, u svakoj životnoj dobi neki će nas lik inspirirati, a drugi neće, a kad prođe nekoliko godina taj će nam lik, koji nas prije nije inspirirao, na neki drugi način pokucati na vrata i otkrit ćemo u njemu neku ljepotu. Smatram da svaka životna dob nosi neki novi lik koji nas inspirira i obogaćuje. Počela sam izbjegavati negativne likove koji imaju veze s nečim okultnim jer me to vrlo često vodi do nekih sumnjivih vrata i počinjem se loše osjećati. Tu s pravom mogu navesti da je to bio lik madame Flore u Menottijevom ‘The Medium’. Ona se bavila okultnim, odnosno prizivanjem duhova, i nakon mjeseci bavljenja s tom ulogom to mi je postalo vrlo, vrlo neugodno. To je i lik Klitemnestre u Straussovoj ‘Elektri’, gospođa koja je potpuno dekadentna i opčinjena vrlo negativnim emocijama. Morate doista paziti na to koliko vas takvi likovi u privatnom životu uopće smiju obuzeti i kad osjetite da je prijeđen prag, morate to ostaviti iza sebe.
Express: Što mislite o položaju žena u današnjem društvu?
Položaj žena u današnjem društvu svakako je drukčiji jer su se žene uspjele izboriti za sebe na različite načine, uspjele su izaći iz tradicije koja je, pogotovo na našim područjima, bila opaka i opasna. Tome su jako pridonijeli obrazovanje te rad na samoj sebi i načinu izražavanja vlastitih emocija. Smatram također, nažalost, da žene danas sve više preuzimaju i mušku energiju, što nije dobro. Preuzimaju na sebe odgovornosti koje bi trebali imati muškarci, a muškarci pritom postaju previše mekani. U tom cijelom košmaru smatram da žene trebaju ostati ženstvene, mekane i senzualne.
Express: Kako gledate na ulogu glazbe i umjetnosti u današnjem svijetu koji je obilježen mnogim ratovima i nesigurnostima?
Glazba uvijek poziva na dobro i pozitivno, ona svojim umijećem i nevidljivim sponama budi ono dobro u ljudima. Zato smatram da je glazba neminovna u današnjim vremenima, koja su vrlo izazovna i nesigurna, pa nikad ne znamo u kojem će smjeru krenuti. I baš su zato glazbenici koji svojim djelovanjem pozivaju na dobro neizmjerna vrijednost u današnjim vremenima.
Express: Diplomirali ste i arhitekturu, ali ipak ste se potpuno posvetili glazbi. Što je prevagnulo kad ste donosili tu odluku?
Odluku da napustim donijela je situacija u kojoj sam shvatila da se ne mogu baviti i jednim i drugim te biti jednako uspješna u oba područja. Pored toga, moje znanje glazbe, kad sam krenula na Muzičku akademiju, bilo je vrlo šturo i mnogo sam vremena morala iskoristiti kako bih nadoknadila sve ono što nisam imala od znanja u odnosu na studente koji su završili srednju muzičku školu. U tom razdoblju školovanja na Muzičkoj akademiji morala sam napustiti posao u arhitekturi i zapravo me to odvelo u drugi tok, koji možda i nisam željela. Nakon Muzičke akademije otišla sam na natjecanje Karlove Vary s idejom da je to zadnje što ću učiniti u glazbi i da ću se onda vratiti arhitekturi. Već sam tražila i posao diplomiranog inženjera, ali tad sam osvojila drugu nagradu na tom prestižnom natjecanju, a istog ljeta i svojeg prvog Orlanda, pa me tako glazba preuzela i odvela na svoj put.
Express: Za koncert u Dubrovniku u jednom ste intervjuu spomenuli kako je to zapravo bio glazbeno-modni spektakl. Možemo li isto očekivati i u Zagrebu? Kakva je veza između mode i glazbe?
Na Ljetnim igrama otpjevala sam najveće kompozitore i najveće cikluse, od Brahmsa, Schönberga, Mahlera, Wagnera... Ali sam također, pod utjecajem okolnosti koje nam danas i društvene mreže jako kreiraju, shvatila da moram ponuditi publici i nešto više, a to je slika. Danas svi živimo u slikama.
I tako sam zamislila da moj koncert bude posveta velikim modnim kreatorima koji su radili u operi, a to su Christian Lacroix, Valentino, Armani, Dolce & Gabbana... I tu sam preko jednog malog simbola, a to je mašna koja se izmjenjivala na svakoj ariji na drugi način, pokazala ideju svojega koncepta – ozbiljnost u umjetničkom programu, brzo izmjenjivanje arija, ali isto tako povezanost s publikom i pružanje publici novog elementa koji je neuobičajen na koncertu. Zagrebački koncert bit će nastavak ovog hommagea modnim dizajnerima koji su radili u operi, ali s naglaskom na kreacije modne kuće Maison Margiela zato što je to ipak idealni prikaz stanja svijesti u kojem se današnji čovjek nalazi. Želja nam je koncertom i glazbom dokazati kako je naša budućnost neizvjesna.
Express: Puno ste nastupali u inozemstvu, u Pragu, Heidelbergu, Grazu, Pekingu... Kako se osjećate kad nastupate u inozemstvu? Postoji li neka razlika koju biste mogli izdvojiti u odnosu na nastupe u Hrvatskoj?
Puno je lakše nastupati u inozemstvu. Zašto točno, to ne mogu objasniti. Možda možemo to svesti pod jednu riječ, a to je pritisak. Kad sam doma, ili u Zagrebu ili u Dubrovniku, uvijek imam određenu odgovornost i, moram priznati, imam i tremu. Ali upravo taj pritisak i ta odgovornost tjeraju me da dalje neizostavno i svakodnevno radim na sebi na svim mogućim razinama.
Express: Kakav je, prema vašemu mišljenju, interes za klasičnu glazbu među današnjom publikom, pogotovo među mlađim generacijama?
Današnji interes za klasičnu glazbu je drugačiji, i to tvrdim kao umjetnica koja stoji na sceni. Ono što sam prije navela – publika traži ozbiljnost, traži vrhunsku izvedbu, ali isto tako traži dodatan događaj, želi da je na neki način zadivite, motivirate, da joj pristupite, da je uključite u izvedbu. To ne mora značiti da je svaka izvedba takva. Rekla bih da se u operi traže prekrasni kostimi, prekrasna scenografija, vrhunska izvedba... Puno je teže danas napraviti dobro glazbeno-scensko djelo nego prije upravo zato što publika preko izvora, a to su svakako društvene mreže, može mnogo brže vidjeti kako neka takva izvedba izgleda negdje drugdje i tako ih može mnogo bolje uspoređivati. Dakle, rekla bih svakako da je danas teže napraviti dobru izvedbu nego što je to bilo prije.
Express: Što slušate u slobodno vrijeme?
U slobodno vrijeme slušam od svega pomalo. Jako puno slušam jazz zato što mislim da su baš jazz pjevačice tehnički vrlo dobro obrazovane i oslonjene na dah, pa često nekad i ja oponašam to jazz pjevanje, koje mi pomaže u mojoj glazbi. Svi najveći rock pjevači redom su izvrsni interpreti i fascinira me kako izražavaju svoju energiju, od njih također mnogo učim.
Express: Kako provodite ljetne dane?
Ljetne dane provodim u potpunoj dosadi, a to je u mojoj maloj uvali Kobaš na Pelješcu, ispod jedne masline. Samo gledam u daljinu, u more, slušam valove, gledam barke, bor, slušam cvrčke i jednostavno se prepuštam tom plavetnilu i bojama te otpuštam svoj stres daleko, daleko na horizont.
