S obzirom na to da je ovakav talent i ovakva predanost morala izaći iz posebne osobe, zanimalo me kako su drugi doživljavali Eddyja dok je bio živ? Kakav je dojam ostavljao među ljudima?
"Ja sam mu bio jedan od najbližih prijatelja jer smo se vrlo rano počeli družiti te sam ga doživljavao kao poprilično veselog i strastvenog. Kad bi se veselio, jako bi se veselio. Kad bi se živcirao, jako bi se živcirao. A živcirao se oko mnogo stvari, posebno oko loše napravljenih stripova i filmova. Živciralo bi ga i ono što bi prepoznao kao nepravdu. Inače je bio jako druželjubiva osoba s jako puno žara", prepričava mi Sudžuka sjećanje na velikog prijatelja.
Volio je, kaže, sve nove ljude koji su mu ulazili u život. "Ali najmanje je volio biti sam. Sigurno je kao dijete proveo užasno puno vremena u samoći crtajući, iako se stigao baviti i mnogim drugim stvarima. Ali recimo, u našim dvadesetim godinama počeli smo nakon srednje škole raditi u Zagreb filmu, u kojemu i jest i nije bilo posla u animaciji. Ali bili smo tamo i kad nije bilo posla, u slučaju da se pojavi posao pa da budemo na licu mjesta. Mi smo tamo gotovo imali studio u kojemu smo, kad nismo radili animirane filmove, crtali stripove", govori nam Sudžuka.
Govori da se ta navika crtanja u društva nekako protegnula i na budućnost, jer nakon što je Eddy sklopio posao s Amerikancima, iznajmio je svoj stan pa su onda išli crtati kod njega. Činjenica je da je gomila Eddyjevih stripova ostala nedovršena i pitanje koje mi se nametnulo jest je li ga to mučilo, ali Goran Sudžuka me razuvjerava i govori da su to bili uglavnom rani pokušaji, a nakon što je radio "Koka" prema Ivanu Kušanu i "Grendel Tales" za Ameriku, sve je to postala neka osobna povijest nakon koje su došle važnije i značajnije stvari.
"Vjerojatno je to neki klišej, ali njemu je najomiljeniji strip uvijek bio onaj na kojemu je trenutačno radio. Jer već sljedeći je morao biti bolji od prijašnjeg", prisjeća se njegov prijatelj. Nažalost, Eddyja je snašla iznenadna smrt koju nitko nije očekivao. Dva tjedna su ga mučile učestale glavobolje, ali nitko tome nije pridavao pozornost. To je pripisivao silnom stresu oko rokova i cjelonoćnom crtanju.
"Bio je kod prijatelja kad mu je pozlilo i kad se srušio. Odveli su ga u bolnicu na pretrage, ali od tog trenutka više nije bio svoj. U bolnici je proveo jako kratko, možda dva tjedna. Dijagnosticirali su mu tumor na mozgu i vodili ga na operaciju, ali mu je srce popustilo", prisjeća se prijatelj Goran.
Kaže kako se većine stvari baš ni ne sjeća iz tog perioda jer su mu ti dani i događaji izrazito traumatični. Iza Eddyja je ostala 15-godišnja izuzetno plodna i stripovski raznovrsna karijera, a nitko ne može znati do kojih bi ga umjetničkih zvijezda njegov talent odveo da mu se život nije ugasio tako naglo i previše, previše rano. Stoga ni ne čudi što su mu se prijatelji i poznanici te Klovićevi dvori odlučili odužiti velikom retrospektivom u kojoj će biti izložen tek dio Eddyjevih radova jer je njegov opus golem.
Bilo je teško i odabrati ovo što se može vidjeti u muzeju, a konačan izbor napravila je kustosica Koraljka Jurčec Kos, koja je već prije radila izložbe klasičnih hrvatskih strip crtača, poput Žarka Bekera i Andrije Maurovića. Sama ideja o izložbi potekla je od Edvina Salihovića, imenjaka i prijatelja Edvina Eddyja Biukovića, velikog zaljubljenika u stripove i kolekcionara koji je otvorio i zanimljivu prodavaonicu stripova u Zagrebu.
Zahvaljujući ovoj inicijativi, od 26. listopada pa sve do prosinca, posjetitelji i svi zaljubljenici u stripovsku umjetnosti mogu otići razgledati crteže, skice, table i ilustracije velikana stripa Eddyja Biukovića, popratiti razvoj njegova neviđenog talenta i žara koji je začet negdje u ranom djetinjstvu, a kulminirao izrazito profesionalnim suradnjama s američkim stripovskim facama.
Bilo da je riječ o ranim stripovima, kao što je "Kunić", u kojemu odaje počast Španjolcu Alfonsu Fontu, nedovršenom "Waterloom", koji je nastao u prvom razredu srednje, kad je Eddy pohađao tečaj stripa u Likovnom centru na Rokovu perivoju ili pak o "A prayer to the Sun", njegovu posljednjem stripu koji je dovršio umjesto njega Goran Sudžuka i koji bez dijaloga poetično niže slike iz povijesti civilizacije (i koji je bio dogovoren za američkog izdavača Vertigo), svaki posjetitelj shvatit će da se pred njim nalaze radovi izuzetno vještih ruku kojima je Hrvatska bila odviše mala zemlja za neprijeporan talent.
Na ovaj način, putem ove retrospektive, Eddyju se odaje počast za svu njegovu strast s kojom je stvarao i za sve veselje koje je unosio među svoje prijatelje.
