Ako uopće postoje hrvatski glazbenici koji su u međunarodnim glazbenim krugovima stekli veću prepoznatljivost nego u vlastitoj domovini, toj bi rijetkoj kategoriji možda mogli pripadati Tihomir Hojsak i Filip Novosel. Ovaj zanimljiv glazbeni dvojac, globalno jedinstven po instrumentalnom sastavu - kontrabasu i tamburi - etablirao se posljednjih godina kao inovativna i originalna pojava na muzičkoj sceni. Nakon višegodišnjeg intenzivnog muziciranja na relevantnim pozornicama u inozemstvu - između ostaloga u Kennedy Centru u Washingtonu, Kulturnoj palači u Pekingu i Vijeću Europe u Strasbourgu - te brojnih koncerata diljem Hrvatske i regije, Hojsak i Novosel će napokon i u Zagrebu održati veliki samostalni nastup. Koncert naslovljen “Priče o kontrabasu i tamburi” održat će se 1. lipnja u maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. S istaknutim jazz glazbenikom Elvisom Stanićem kao gostom, ovaj koncert trebao bi predstavljati jedan od vrhunaca ovogodišnje sezone suvremene hrvatske instrumentalne glazbe. Od samih početaka svoje suradnje, Hojsak i Novosel profilirali su se kao autentični predstavnici ‘novog etno izričaja’ koji balansira između autorskog izraza i tradicijske baštine. U svojoj glazbi povezuju elemente jazza, klasične glazbe i folklora u koherentan i prepoznatljiv glazbeni rukopis, a u tome im ne odmaže vrhunsko glazbeno obrazovanje.
Hojsak, rođen u Koprivnici 1981. godine, diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, te kontrabas na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dok je Novosel (Slavonski Brod, 1986.) diplomirao na akademiji u Zagrebu, te na The New School for Jazz and Contemporary Music u New Yorku kao prvi tamburaš s jazz diplomom. Poznaju se tek desetak godina, a svoju su glazbenu suradnju počeli vrlo brzo nakon upoznavanja. “Znamo se od 2015. godine, kada se Filip vratio sa studija u Sjedinjenim Državama. Zajedno smo svirali u bendu Zrinke Posavec”, govori Hojsak. “Usred jednog koncerta, Zrinka se trebala presvući, pa nas je zamolila da nešto sami odsviramo. Tada smo shvatili da nam nitko drugi zapravo nije potreban.”
Za obojicu je rad u glazbenom duetu bio nešto novo. Zanima nas kako izgleda njihov kreativni proces. “Glazbene ideje dorađujemo na probama, gdje zajednički radimo na bilo kojoj pjesmi koju je netko od nas donio. Ta pjesma kroz probe, a svakako i kroz koncerte, dobije svoj konačni oblik, a često se dogodi da u pjesmu unesemo neke promjene i nakon godinu dana”, objašnjava Hojsak. “Međusobno jako uvažavamo ideje onog drugog jer vrlo slično razmišljamo, posebno kad su u pitanju aranžmani. Ponekad se ideja jednostavno rodi u glavi, pjevuši se melodija, pokušamo je prenijeti na instrumente i tako započinje naš proces. Kada ne radimo na originalnoj glazbi, inspiraciju crpimo iz tradicijske glazbe, kao i mnogi veliki skladatelji.”
Za svoju izvedbu Gibonnijeve skladbe “Divji cvit” s albuma “Perle”, Hojsak i Novosel nagrađeni su diskografskom nagradom Porin. Pitamo ih kako biraju pjesme koje će obraditi ili reinterpretirati. Vodi li ih pritom više intuicija ili emocija? “Skladanje je proces u kojem se mora biti beskompromisan, jer u suprotnom umjetnost više nije tako autentična i originalna”, kaže Novosel. “U početku nas je najviše vodila intuicija, a ime smo izgradili na vlastitim skladbama u kojima je jasno vidljiv utjecaj tradicijske glazbe. Kako smo mi rasli, tako je i naš repertoar postajao sve jasniji i zaokruženiji, s novim skladbama, ali i obradama tradicijskih pjesama. Svaki svoj koncert doživljavamo kao glazbenu razglednicu Hrvatske i trudimo se, koliko god je moguće, obuhvatiti tu silnu raznolikost”, naglašava Novosel. A gdje povlače granicu između komercijalnog i očuvanja izvorne baštine? “Za očuvanje izvorne narodne baštine zaduženi su razni KUD-ovi diljem Hrvatske”, smije se Novosel, dodajući da je za njih “tradicijska glazba prvenstveno inspiracija za nešto novo.” “To novo prepoznala je i naša publika, publika svih rasa, svih vjera i svih boja. Iako naša glazba više nije strogo instrumentalna, publika se s njom vrlo lako poveže jer prepoznaje emociju i umijeće sviranja.” U čemu se, dakle, najviše ogleda njihova glazbena autentičnost? Kako bi se najbolje opisao njihov ‘zvuk’? “Nemam problem izjaviti da takvog zvuka nema nigdje na planeti”, govori Hojsak. “Činjenica je da smo jedini duo tambure i kontrabasa na svijetu. Naravno da smo zbog toga u velikoj prednosti, ali to istodobno nosi i veliku odgovornost. Naši instrumenti pokrivaju sve glazbene registre, a uz pomoć efekata ponekad postižemo zvuk kao da nas svira desetorica.”
Na pitanje kako njih dvojica surađuju unutar svog malog glazbenog projekta, Hojsak odgovara da je “njihov glazbeni, ali i privatni odnos na najvišoj razini”. “Sretan sam što sam pronašao osobu koja me razumije, koja mi može pomoći u bilo kojem trenutku i kojoj nije problem sjesti u avion, odletjeti na drugi kraj svijeta i vratiti se već idući dan. Takvi napori zahtijevaju veliku toleranciju, a mi tako funkcioniramo već devet godina.” S njim se slaže i Novosel: “Povijest glazbe uči nas da su najuspješniji bendovi svih vremena oni koji nisu mijenjali članove. Ja bih rekao da smo Tihomir i ja dva vrlo oprečna karaktera koja se, iz nekog razloga, odlično nadopunjuju. Jako poštujemo jedan drugoga, uvažavamo to što smo različiti, a koliko smo bliski govori i činjenica da smo u međuvremenu postali kumovi. Možda je razlog naše dugotrajnosti i to što smo obojica kroz individualne karijere shvatili koliko je teško pronaći osobu s kojom možeš bez problema dijeliti automobil, kombi, avion ili hotelsku sobu tijekom turneje.”
Na svojim brojnim turnejama po inozemstvu Hojsak i Novosel uvijek su bili vrlo dobro primljeni. “Ono što ljude posebno zaintrigira jest to koliko je hrvatska glazba raznolika i koliko se razlikuje od regije do regije. Ljudi nas uglavnom prepoznaju kao sportsku naciju, pa se vrlo ugodno iznenade kad malo pobliže upoznaju i našu kulturnu raznolikost”, govori Novosel. Posebno pamti jednu kinesku turneju: “Svakako je to bio kulturološki šok, pogotovo jer je turneja počela u jednom prilično ruralnom dijelu Kine, a kulminirala u Pekingu. Bili smo u Kini prvi put još 2017. godine i pamtimo kako smo se tada čudom čudili što ulični trgovci na cesti naplaćuju kokice POS uređajima na koje ljudi prislanjaju mobitele.” U Pekingu su bili smješteni u vrhunskom hotelu s pet zvjezdica, no ipak nitko nije govorio engleski ni bilo koji drugi strani jezik, prisjeća se Novosel.
Pamti i vožnju taksijem po gradu koja je trajala dva sata: “Nije bilo neke gužve, niti je izgledalo da smo se na karti Pekinga puno pomaknuli. Tek tada shvatili smo koliki je to mravinjak od grada.” U Indiji su svirali u Shillongu, ‘gradiću’ s oko 150.000 stanovnika. “Koncert je bio u sklopu festivala na kojem je sudjelovalo više nacija iz cijeloga svijeta, a sve se odvijalo na nekoliko pozornica. Naš nastup trajao je četrdesetak minuta i zaslužili smo stajaće ovacije”, govori Novosel. Nakon nastupa uslijedilo je slikanje i potpisivanje autograma s publikom, pa su tek nakon dva sata uspjeli doći do svog hotela. No tada je njihovom vozaču zazvonio mobitel, koji je brzo proslijedio Hojsaku - na liniji je bio njihov vodič u društvu s indijskim ministrom kulture. Ministar je čuo da je nastup hrvatskog dvojca bio sjajan, ali ga sam nije stigao poslušati, pa ih je nazvao da ih zamoli da se vrate na pozornicu i odsviraju još nekoliko skladbi. “Naravno da smo se vratili i odsvirali, a sutradan su nas ljudi zaustavljali po gradu kako bi se slikali s nama.” Na pitanje koji bi svoj nastup izdvojili kao izniman, Hojsak odgovara: “Bilo je zaista puno sjajnih koncerata u našoj karijeri, ali ako moram izdvojiti jedan, to bi svakako bio nastup u Kennedy Centru u Washingtonu.”
Tijekom godina, Hojsak i Novosel ostvarili su suradnje s mnogim eminentnim glazbenicima - od Gibonnija i Vlatka Stefanovskog, do Monike Leskovar i Miroslava Tadića - te redovito surađuju s uglednim ansamblima kao što su Zagrebačka filharmonija i Tamburaški orkestar HRT-a, za koje izrađuju i vlastite orkestracije i aranžmane. Pitamo ih koja im je suradnja bila najvažnija i koju smatraju najuspješnijom. “Od hrvatskih glazbenika, najuspješnija suradnja je ona s Gibonnijem, jer nam je album s njim otvorio vrata prema široj publici”, govori Novosel. Također ističe i suradnju s Vlatkom Stefanovskim, dodajući da publika najčešće postavlja pitanja upravo o njihovim zajedničkim koncertnim nastupima. “No, zbog gustih rasporeda rijetko uspijevamo uskladiti termine. Možda je upravo ta suradnja s Vlatkom, koji je na ovim prostorima priznat kao iznimni virtuoz, ljudima otvorila oči i pokazala koliko smo zapravo dobri u onome što radimo.”
Na predstojećem koncertu u Zagrebu na pozornici će im se pridružiti legendarni jazz glazbenik Elvis Stanić. Zanima nas kako je došlo do te suradnje. Novosel naglašava da je sa Stanićem već surađivao kroz njegov projekt Jazz Ex Tempore. “Kao duo s njim smo do sada surađivali samo diskografski. Već godinama imamo veliku želju ugostiti ga na nekom od naših koncerata. Elvis svira i gitaru i harmoniku fenomenalno, duša je od čovjeka i nimalo nametljiv, pa je s njim iznimno lako ostvariti glazbeni dijalog”, govori. Uoči koncerta u Lisinskom, duo Hojsak & Novosel nastavlja s pripremama za svoj šesti studijski album, koji planira snimiti tijekom svibnja s Tamburaškim orkestrom HRT-a i posebnim gostom Theodosiijem Spassovom. “Plan je da album izađe 2026. godine, koju želimo obilježiti kao jubilarnu jer slavimo 10 godina benda. U planu su brojna gostovanja te svakako turneje po SAD-u i Indiji te godine”, otkriva Hojsak. Za kraj ih pitamo jesu li zadovoljni postignutim. Što smatraju svojim najvećim uspjehom? “Obojica imamo velike ambicije”, ističe Novosel. “Mislim da moramo biti sretni i ponosni na sve što smo do sada napravili. Naš najveći uspjeh je to što nas je publika prepoznala kao originalne i autentične. S ponosom mogu reći da ovaj duo u devet godina karijere nije odsvirao niti jedan loš koncert. Svirali smo od malih zaselaka do velikih koncertnih dvorana - i publika je uvijek i svugdje na našu glazbu reagirala s oduševljenjem.”
