Od svog prvog izdanja 1954. godine, Pulski filmski festival bio je mnogo više od mjesta na kojemu se samo gledaju filmovi i dodjeljuju nagrade. Kao središnje filmsko događanje nekadašnje Jugoslavije, a danas najstariji i najveći nacionalni festival u Hrvatskoj, desetljećima je bio pozornica na kojoj su se reflektirale lokalne političke i društvene okolnosti, dok je filmska industrija služila kao svojevrsni lakmus-papir vremena u kojemu je djelovala. U Arenu su dolazile svjetske zvijezde, premijerno su prikazivani budući filmski klasici, a festivalski je šušur barem nakratko Pulu pretvarao u središte međunarodnog filmskog glamura. Istodobno, povijest festivala obilježile su i brojne kontroverze. Pojedine odluke žirija izazivale su burne reakcije, neki su filmovi bili politički sporni, bilo je javnog odbijanja nagrada, godina u kojima je festival bio otkazan, te premijera koje su podijelile publiku i kritiku.
Boris Dvornik i Ljubiša Samardžić na stepenicama festivalskog centra, 1973.
Premda je festival službeno pokrenut u lipnju 1954. godine, prve projekcije filmova u drevnom rimskom amfiteatru u Puli održane su godinu dana ranije na inicijativu budućeg direktora festivala Marija Rotara. Prema njegovim riječima, grad je tada bio pun ruševina. “U neposrednoj blizini Arene stršali su uvis skeleti bivših kuća, ruševina je bilo gotovo više nego zgrada. Stanovnika malo. I zabave je naravno bilo malo...
Najprije smo u ljeto 1953. načinili reviju odabranih stranih filmova u Areni. Unatoč lošem ozvučenju, i nizu nedostataka, publika je oduševljeno primila Arenu kao velebnu kino-dvoranu. Kabinu s kino-projektorom postavili smo na prvu stepenicu gledališta. S tog su mjesta projicirani iduće godine i filmovi na prvom festivalu.” Tada je prikazano ukupno sedam domaćih igranih filmova. Kako službeni žiri još nije postojao, publika je svojim glasovima za najbolji izabrala film Františeka Čapa “Vesna” u produkciji ljubljanskog Triglav filma. Važnija od toga bila je činjenica da se pokretanje filmskog festivala pokazalo više nego opravdanim. Nakon siromašnih poslijeratnih godina, domaća produkcija igranih filmova postala je dovoljno velika za širu filmsku smotru, a zanimanje publike nikada nije ni bilo upitno: sedam filmskih večeri privuklo je ukupno gotovo 40 tisuća gledatelja. Odnosno, kako je egzaltirano zabilježio novinar Vjesnika u srijedu: “To se još nije vidjelo kod nas: deset hiljada ljudi na jednoj filmskoj predstavi!”
Dio ekipe filma 'Pismo - glava', Bata Čengić, Mira Furlan i Mladen Nelević, ispred festivalskog centra, 25. srpnja 1983.
Manji skandali zabilježeni su već prvih godina festivala. Na četvrtom izdanju 1957. godine glavna je nagrada, na opću konsternaciju, dodijeljena banalnoj komediji “Pop Ćira i pop Spira” Sofije Jovanović, premda su u konkurenciji bili i kasniji klasici poput filmova “Svoga tela gospodar” ili “Samo ljudi”. Sedmo izdanje festivala obilježili su svakodnevni pljuskovi i grmljavinsko nevrijeme, što je možda poremetilo koncentraciju članova žirija pa je kultno ostvarenje Branka Bauera “Tri Ane” osvojilo tek treću nagradu. Ipak, u godinama koje su uslijedile festival je kontinuirano rastao, da bi tijekom šezdesetih i početkom sedamdesetih dosegnuo svoje zlatno razdoblje, privlačeći - uz veliku potporu jugoslavenskog režima i samog Tita - pozornost i izvan zemlje. Na festivalskoj pozornici pojavljivale su se najveće onodobne filmske zvijezde poput Sophije Loren, Elizabeth Taylor i Richarda Burtona.
Slavni glumački par, Elizabeth Taylor i Richard Burton u svečanoj loži, 1. kolovoza 1971.
Tih je godina festival bio vjerojatno najvažniji kulturni događaj u bivšoj državi, a svakako najspektakularniji i najkontroverzniji. To možda najbolje pokazuje njegovo 18. izdanje, održano krajem srpnja i početkom kolovoza 1971. godine. Prikazana su ukupno 24 filma, među kojima i brojna ostvarenja koja se danas smatraju klasicima: “Tko pjeva zlo ne misli” Kreše Golika, “U gori raste zelen bor” Antuna Vrdoljaka, “Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji” Bate Čengića, “Rdeče klasje” Žike Pavlovića. U konkurenciji je bio i kultni film Dušana Makavejeva “WR Misterije organizma” koji ipak nije prikazan nakon što su lokalni politički moćnici zaključili da je riječ o subverzivnom djelu.
Pavlovićev film osvojio je Zlatnu arenu, Vrdoljakov nagradu publike, dok je Golikov film, koji je u brojnim kasnijim izborima proglašavan najboljim hrvatskim filmom u povijesti, u Puli zaslužio tek Brončanu arenu za režiju. Odluke žirija izazvale su burne reakcije: producent filma “Maskarada” povukao je film s festivala u znak prosvjeda, a jedan od članova žirija Vatroslav Mimica javno se ogradio od donesenih odluka. U jednom od svojih priopćenja, žiri je iznio i opću ocjenu filmova prikazanih te godine. Iz današnje perspektive - kada znamo da se među njima nalaze neka od najvažnijih ostvarenja jugoslavenske i hrvatske kinematografije - takva ocjena djeluje nestvarno: “Članovi žirija smatraju da konstatiraju sljedeće: prvo - opći nivo filmova prijavljenih za festival stvara dojam o kinematografiji izgubljene stvaralačke koncentracije, u kojoj kao da su nestali oni plodotvorni i ekspanzivni impulsi koji su ranijih godina stvorili visoku i zaslužnu reputaciju jugoslavenskoj filmskoj produkciji. U mnogome sklona konformističkim, improvizatorskim i ne rijetko jeftinim i pseudoavangardnim nastojanjima, ovogodišnja produkcija ostavlja dojam kinematografije koja je izgubila sposobnost...”
Dolazak Josipa Broza Tita, pokrovitelja Filmskog festivala, sa suprugom Jovankom na projekciju u Arenu, 16. srpnja 1956.
Josip Broz Tito, redoviti gost festivala, te se godine na jednoj od projekcija pojavio u pratnji najslavnijeg hollywoodskog para svoga vremena. Elizabeth Taylor i Richard Burton privlačili su golemu pozornost gdje god bi se pojavili, a njihov dolazak u Pulu - gdje su svratili u pauzi boravka na Brijunima - predstavljao je jedan od trijumfa Titove kulturne diplomacije. U ljeto 1971. Richard Burton nalazio se usred priprema za ulogu Tita u ratnom spektaklu “Sutjeska”. Angažman jednog od najvećih svjetskih glumaca bio je međunarodna senzacija, a sam Tito osobno je podupirao projekt koji je trebao ispričati priču o bitki na Sutjesci i učvrstiti partizanski narativ u jugoslavenskoj, ali i svjetskoj javnosti. Pulski festival bio je idealna pozornica za predstavljanje te suradnje. Premda se povremeno deklarirao kao komunist, nikada nećemo doznati što je Burton intimno mislio o borbi jugoslavenskih partizana. U svojim dnevnicima objavljenima godinama kasnije, vrlo je diplomatski govorio o svojim boravcima u Jugoslaviji, a njegovi tadašnji suradnici u anegdotalnim zapisima spominju da se slavni glumac tih godina - najblaže rečeno - borio s teškom ovisnošću o alkoholu.
Boravak slavnog para u Puli predstavljao je vrhunac spektakla kojima je jugoslavenska država željela demonstrirati svoj kulturni prestiž i međunarodni ugled, no svakako nije bio jedini takav događaj. Na festivalu su, između ostalih, gostovali Yul Brynner, James Coburn, Sam Peckinpah, Marcel Carne, Miloš Forman i Orson Welles, a godinu dana prije para Taylor-Burton pulsku je publiku s pozornice pozdravila filmska diva Sophia Loren. Ona je - dakako - u Pulu stigla kao gošća Josipa Broza, s kojim je nazočila svečanom otvaranju festivala i projekciji “Bitke na Neretvi” Veljka Bulajića. Svaki njezin korak pratili su predstavnici domaćih i stranih medija, a publika ju je pozdravljala sa histeričnim oduševljenjem.
Gost festivala Miloš Forman, 1986.
Jedna druga filmska diva obilježila je 35. izdanje festivala održano u srpnju 1988. godine. Ena Begović tada je smatrana jednom od najvećih budućih zvijezda jugoslavenske kinematografije, a ona je sama bila sklona dijeliti takva razmišljanja. Čini se da je stoga vjerovala da joj pripadaju samo najviše počasti. Kad joj je žiri festivala dodijelio Zlatnu arenu za sporednu žensku ulogu u Vrdoljakovim “Glembajevima”, ona je tu nagradu odbila smatrajući da je uloga barunice Castelli glavna, a ne sporedna. Odbijanje nagrade izazvalo je veliku pozornost jer je Begović u to vrijeme iza sebe već imala zapažene filmske uloge, a upravo su joj “Glembajevi” trebali potvrditi status glumice sposobne nositi velike krležijanske likove. Protok vremena u određenoj je mjeri relativizirao taj spor. Danas se u gotovo svim pregledima Enine karijere upravo uloga barunice Castelli navodi među njezinim najboljim filmskim ostvarenjima, a devet godina nakon odbijanja nagrade, u Puli je osvojila Zlatnu arenu za najbolju žensku ulogu u filmu “Treća žena” Zorana Tadića, koju je ovoga puta prihvatila.
Krajem osamdesetih godina, međunacionalne napetosti u bivšoj državi počele su se odražavati i na Pulski festival. Godine 1989. zabilježen je pad broja gledatelja za čak 52,5 posto, dok je godinu dana kasnije tadašnji predsjednik Skupštine općine Pula Luciano Delbianco pokušao optimistično gledati na budućnost festivala. “Bojazni, da bi u sadašnjim uvjetima moglo doći do raspada jugoslavenskog filmskog festivala, zbog politički razjedinjene zemlje, ne bi se smjele obistiniti. Jer je i film, kao svako ljudsko stvaralaštvo i umjetnost, uvijek spajao, a ne razdvajao ljude.” Bojazni o kojima je govorio ipak su se obistinile i jugoslavenski filmski festival se raspao. Ratne 1991. godine festival nije održan, da bi sljedeće godine uskrsnuo kao hrvatski filmski festival.
U ratnim okolnostima početkom devedesetih Hrvatska je proizvodila tek nekoliko dugometražnih igranih filmova godišnje, pa je već 1992. u konkurenciji prikazano samo osam naslova koji su zapravo predstavljali dvogodišnju produkciju. Godinu poslije na programu su bila svega tri igrana filma, a 1994. festival nije ni održan jer je snimljen samo jedan dugometražni igrani film. Zbog oskudne produkcije i pada zanimanja publike, Pula je u drugoj polovici devedesetih prolazila kroz najteže razdoblje u svojoj povijesti, no od početka 2000-ih festival je postupno proširio program međunarodnim i europskim naslovima, zadržavši pritom ulogu središnje godišnje smotre hrvatske kinematografije. Gostovanjima svjetskih zvijezda poput Jeremyja Ironsa, Bena Kingsleya, Ralpha Fiennesa, Christophera Leeja ili Johna Malkovicha u Puli se pokušao s više ili manje uspjeha kopirati Titov model kulturne diplomacije, no ni u neovisnoj Hrvatskoj festival nije izgubio svoju političku dimenziju. Naprotiv.
Film “General” - biopic o Anti Gotovini - bio je daleko najiščekivaniji naslov 66. Pulskog filmskog festivala 2019. godine. Najskuplji i najvažniji filmski projekt Antuna Vrdoljaka otvorio je festival kao svjetska premijera, uz nazočnost tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, no ubrzo je postalo jasno da će recepcija filma biti izrazito polarizirana. Premijera je trebala početi u 21.30 sati, ali je zbog dugih govora, protokola, himne i reklama kasnila gotovo dva sata. Iz gledališta su se čuli zvižduci, no kad je film napokon počeo, publika je frenetičnim pljeskom popratila uvodnu špicu. Nakon projekcije dio publike smatrao je da je Hrvatska napokon dobila veliki film, dok su mnogi vjerovali da je riječ o preskupoj filmskoj katastrofi. Publika mu je ipak dala solidnu prosječnu ocjenu 3,83, dok su ga akreditirani kritičari ocijenili s 1,83, uvjerljivo najnižom ocjenom festivala. Jedan je kritičar pokopao dramaturgiju, dijaloge, montažu i razvoj likova, ocijenivši da film “ne funkcionira ni na jednom nivou filmske umjetnosti”. Rasprava o kvaliteti filma predvidljivo se pretvorila u ideološki rat o pitanjima Domovinskog rata i javnog financiranja kulture. Kako bilo, “General” je osvojio tri Zlatne arene, dok je najveći pobjednik bio “Dnevnik Diane Budisavljević”, jedan od rijetkih filmova oko kojeg su se složili i publika i kritika.
______________________________________________________
100 u 21. stoljeću
Donosimo listu 100 najgledanijih hrvatskih filmova u ovom stoljeću
1. SVADBA, 2026, Igor Šeregi, 798.849
2. SVEĆENIKOVA DJECA, 2013, Vinko Brešan, 158.131
3. ŠTO JE MUŠKARAC BEZ BRKOVA, 2006, Hrvoje Hribar, 152.379
4. ŠEGRT HLAPIĆ, 2013, Silvije Petranović, 142.797
5. SONJA I BIK, 2012, Vlatka Vorkapić, 97.927
6. DNEVNIK PAULINE P., 2023, Neven Hitrec, 93.915
7. DRAŽEN, 2024, Danilo Šerbedžija, 87.990
8. KOKO I DUHOVI, 2011, Daniel Kušan, 85.145
9. 260 DANA, 2025, Jakov Sedlar, 84.040
10. CVRČAK I MRAVICA, 2023, Luka Rukavina, 80.765
11. DRUGI DNEVNIK PAULINE P., 2025, Neven Hitrec, 78.333
12. LARIN IZBOR: IZGUBLJENI PRINC, 2012, Tomislav Rukavina, 76.694
13. GENERAL, 2019, Antun Vrdoljak, 74.585
14. ZAGONETNI DJEČAK, 2013, Dražen Žarković, 69.274
15. ZG80, 2016, Igor Šeregi, 65.775
16. GLAVONJA, 2026, Andre Škop – Raymanov, 65.517
17. UZBUNA NA ZELENOM VRHU, 2017, Čejen Černić, 63.583
18. DUH U MOČVARI, 2006, Branko Ištvančić, 62.745
19. KOJA JE OVO DRŽAVA, 2019, Vinko Brešan, 58.265
20. MARGINALCI, 2022, Ljubomir Kerekeš, 54.814
21. NARODNI HEROJ LJILJAN VIDIĆ, 2015, Ivan Goran Vitez, 54.661
22. BLAGAJNICA HOĆE IĆI NA MORE, 2000, Dalibor Matanić, 48.849
23. LJUBAV ILI SMRT, 2014, Daniel Kušan, 44.571
24. ZVIZDAN, 2015, Dalibor Matanić, 43.122
25. KARAULA, 2006, Rajko Grlić, 43.009
26. FIUME O MORTE!, 2025, Igor Bezinović, 38.798
27. BUMBAROVO LJETO, 2025, Daniel Kušan, 38.557
28. KAUBOJI, 2013, Tomislav Mršić, 33.702
29. ŠESTI AUTOBUS, 2022, Edo Galić, 32.959
30. USTAV REPUBLIKE HRVATSKE, 2016, Rajko Grlić, 32.434
31. OSMI POVJERENIK, 2018, Ivan Salaj, 31.318
32. DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ, 2019, Dana Budisavljević, 30.496
33. ANKA, 2017, Dejan Ačimović, 30.291
34. POSLJEDNJA VOLJA, 2001, Zoran Sudar, 29.696
35. DUGA MRAČNA NOĆ, 2004, Antun Vrdoljak, 29.365
36. MOJ DIDA JE PAO S MARSA, 2019, Andree Škop - Žarković, 29.024
37. POSLJEDNJI SRBIN U HRVATSKOJ, 2019, Predrag Ličina, 28.072
38. METASTAZE, 2009, Branko Schmidt, 27.022
39. NOVO, NOVO VRIJEME, 2001, Igor Mirković, 26.678
40. SRETNO DIJETE, 2004, Igor Mirković, 25.924
41. KRALJICA NOĆI, 2001, Branko Schmidt, 23.722
42. MAJSTORI, 2014, Dalibor Matanić, 23.378
43. SOKOL, 2025, Edo Galić, 22.468
44. NOSILA JE RUBAC ČRLENI, 2022, Goran Dukić, 19.161
45. KINO LIKA, 2008, Dalibor Matanić, 18.211
46. PJEVAJTE NEŠTO LJUBAVNO, 2007, Goran Kulenović, 18.123
47. NEKA OSTANE MEĐU NAMA, 2010, Rajko Grlić, 17.723
48. UFURAJ SE I PUKNI, 2019, Ljubomir Kerekeš, 17.533
49. JUŽINA, 2025, Ante Marin, 17.417
50. LJUBAV OKO SVIJETA, 2021, Davor i Anđela Rostuhar, 17.081
51. BROJ 55, 2014, Kristijan Milić, 15.549
52. FINE MRTVE DJEVOJKE, 2002, Dalibor Matanić, 14.346
53. TA DIVNA SPLITSKA NOĆ, 2004, Arsen Anton Ostojić, 14.205
54. ŽIVOT JE TRUBA, 2015, Antonio Nuić, 13.911
55. COMICS SANS, 2018, Nevio Marasović, 13.551
56. KONJANIK, 2004, Branko Ivanda, 13.415
57. LJUDOŽDER VEGETARIJANAC, 2012, Branko Schmidt, 13.285
58. GAZDA, 2016, Dario Juričan, 12.382
59. MURINA, 2021, Antoneta Alamat Kusijanović, 11.209
60. SVEMU DOĐE KRAJ, 2024, Rajko Grlić, 11.145
61. LIBERTAS, 2007, Veljko Bulajić, 11.131
62. SIGURNO MJESTO, 2022, Juraj Lerotić, 11.052
63. NE DAO BOG VEĆEG ZLA, 2002, Snježana Tribuson, 10.959
64. KENJAC, 2009, Antonio Nuić, 10.439
65. VJERUJEM U ANĐELE, 2009, Nikša Sviličić, 10.435
66. SVJEDOCI, 2004, Vinko Brešan, 9.945
67. LEA I DARIJA, 2012, Branko Ivanda, 9.847
68. ARMIN, 2007, Ognjen Sviličić, 9.564
69. SAMO KAD SE SMIJEM, 2023, Vanja Juranić, 9.335
70. 72 DANA, 2010, Danilo Šerbedžija, 9.143
71. TU, 2003, Zrinko Ogresta, 9.107
72. TI MENE NOSIŠ, 2015, Ivona Juka, 8.849
73. BOŽJI GNJEV, 2025, Kristijan Milić, 8.809
74. HALIMIN PUT, 2012, Arsen Anton Ostojić, 8.731
75. GANSTER TE VOLI, 2013, Nebojša Slijepčević, 8.728
76. KRALJ, 2012, Dejan Ačimović, 8.701
77. IDEŠ? IDEM!, 2019, Ljubo Zdjelarević, 8.681
78. SEDMO NEBO, 2023, Jasna Nanut, 8.647
79. SMRT DJEVOJČICE S ŽIGICAMA, 2023, Goran Kulenović, 8.564
80. ZBORNICA, 2021, Sonja Tarokić, 8.066
81. STRIC, 2022, Kapac – Mardešić, 8.046
82. BACI SE NA POD, 2022, Nina Violić, 7.942
83. SRCE NIJE U MODI, 2000, Branko Schmidt, 7.921
84. SVE NAJBOLJE, 2016, Snježana Tribuson, 7.722
85. JE LI JASNO PRIJATELJU, 2000, Dejan Ačimović, 7.717
86. NIJE KRAJ, 2008, Vinko Brešan, 7.487
87. ESKORT, 2023, Lukas Nola, 7.411
88. MINISTARSTVO LJUBAVI, 2016, Pavao Marinković, 7.342
89. NAKON LJETA, 2024, Danis Tanović, 7.334
90. SVETA OBITELJ, 2023, Vlatka Vorkapić, 7.105
91. PUT LUBENICA, 2007, Branko Schmidt, 6.721
92. SLATKA SIMONA, 2024, Igor Mirković, 6.493
93. DOPUNSKA NASTAVA, 2019, Ivan Goran Vitez, 5.861
94. EL SHATT – NACRT ZA UTOPIJU, 2023, Ivan Ramljak, 5.788
95. PROSLAVA, 2024, Bruno Anković, 5.706
96. ŠTO JE IVA SNIMILA 21.10.2003?, 2005, Tomislav Radić, 5.687
97. FRKA, 2025, Mihael Jelić, 5.682
98. MIROTVORAC, 2025, Ivan Ramljak, 5.669
99. NOĆNI BRODOVI, 2012, Igor Mirković, 5.623
100. 7 SEX 7, 2012, Irena Škorić, 5.551
