Ansambl LADO danas je mnogo više od čuvara nacionalne folklorne baštine. Kroz desetljeća djelovanja izrastao je u simbol hrvatske kulturne prepoznatljivosti, ali i u umjetničku instituciju koja tradicijsku kulturu neprestano reinterpretira, pridajući joj nova značenja. "U trećem desetljeću 21. stoljeća njegova je ključna misija ne samo očuvanje iznimno bogate nematerijalne baštine, već i njezino promišljeno prenošenje novim generacijama, kroz vrhunsku umjetničku izvrsnost, edukaciju i suvremeni scenski izričaj. U svijetu ubrzanih promjena, LADO ima odgovornost podsjećati nas na duboke korijene našega identiteta, ali istodobno graditi mostove prema budućnosti", kaže umjetnička direktorica ansambla Zrinka Posavec.
LADO je osnovan 1949. odlukom vlade Narodne Republike Hrvatske pod nazivom Državni zbor narodnih plesova i pjesama, sa zadatkom umjetničkog predstavljanja folklorne baštine kroz ples, pjesmu, glazbu i običaje. Nastao je iz folklorne sekcije KUD-a Joža Vlahović, a bio je dio šireg vala osnivanja državnih profesionalnih folklornih ansambala u socijalističkim zemljama nakon Drugog svjetskog rata. Poticaj za taj model stigao je iz Sovjetskog Saveza, gdje je Igor Mojsejev 1937. osnovao znameniti folklorni ansambl koji je snažno utjecao na razvoj scenskog folklora u istočnoj Europi. Taj koncept naglašavao je virtuoznost i atraktivnost izvedbe, često na račun autentičnosti, što je s vremenom dovelo do snažne stilizacije folklora. Krajem 1940-ih folklorni koreografi iz socijalističkih zemalja, uključujući i Jugoslaviju, školovali su se upravo na seminarima Mojsejeva u Moskvi.
LADO je prvi put nastupio 4. veljače 1950. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu
Zagrebački ansambl nastao je s drugačijom idejom: u Hrvatskoj folklor nije bio prvenstveno rekreacija ili zabava, nego sredstvo ozbiljne scenske prezentacije i očuvanja kulturnog identiteta. Elementi tradicijske glazbe i plesa već su se u 19. stoljeću izvodili izvan svojega izvornog konteksta, primjerice prilikom nacionalnih manifestacija ili posjeta visokih državnih dužnosnika. Tijekom 1930-ih folklor je dobio i snažnu političku ulogu, osobito kroz djelovanje Hrvatske seljačke stranke (HSS) i njezine kulturne udruge Seljačke sloge. Diljem zemlje osnivale su se skupine koje su na pozornicama izvodile lokalnu tradiciju kako bi očuvale kulturni i nacionalni identitet, a upravo su te izvorne seoske skupine postavile temelje razvoju organiziranog folklornog života i scenskog folklora u Hrvatskoj, iz kojeg će kasnije nastati i LADO. Ipak, ključna osoba za razvoj ansambla bio je etnolog i koreograf Zvonimir Ljevaković, čija je vizija postavila temeljne umjetničke i identitetske smjernice ansambla.
"Ljevaković nije bio samo osnivač", govori Posavec, "već stvaratelj početnog umjetničkog jezika LADA, a snaga njegove ostavštine potvrđuje se i danas kroz koreografije koje su i dalje sastavni dio repertoara. Njegov rad oblikovao je temeljnu ideju LADA kao reprezentativne institucije koja tradicijsku kulturu prenosi kroz visoko profesionaliziran scenski izraz." Tri mjeseca nakon osnutka, ansambl je u veljači 1950. u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) održao prvi cjelovečernji koncert sastavljen od hrvatskih tradicijskih pjesama, kola i plesova iz Slavonije, Posavine, Dalmacije, Istre, Hrvatskog zagorja i drugih krajeva. Ljevakovićev pristup od početka je jasno razlikovao LADO od tada dominantnog sovjetskog modela scenskog folklora. On je inzistirao na tome da ples, glazba i kostimi ostanu što bliži izvornim oblicima, uz minimalne koreografske intervencije i naglasak na autentičnosti lokalnih stilova. Njegov pristup temeljio se na dugogodišnjem terenskom istraživanju tradicijske kulture i nastojanju da se folklor na sceni ne stilizira do neprepoznatljivosti, nego zadrži vezu s izvornom praksom i identitetom zajednica iz kojih potječe.
Taj je sustav, koji će postati poznat kao 'zagrebačka škola folklora', dodatno razvio Ivan Ivančan, koji je od Ljevakovića 1974. preuzeo umjetničko vodstvo ansambla. "Posebno važno razdoblje dolazi s djelovanjem Ivana Ivančana, čiju ćemo stotu obljetnicu rođenja obilježiti sljedeće godine", kaže Posavec. On je snažno obilježio umjetnički razvoj ansambla te dodatno učvrstio njegovu poziciju kao vrhunskog folklornog kolektiva. "Njegove koreografije i danas ostaju okosnica repertoara, a njegov doprinos nadilazi samu izvedbu: uz Ljevakovića, bio je jedan od ključnih utemeljitelja zagrebačke škole folklora, specifičnog umjetničkog pristupa koji je tradicijsku građu promatrao ne samo kao dokument, nego kao polazište za sofisticirano scensko oblikovanje. Zagrebačka škola folklora upravo je kroz LADO razvila poseban model umjetničke obrade baštine, spajajući etnografsku autentičnost s visokom estetikom izvedbe. Taj pristup omogućio je ansamblu da se izdvoji ne samo unutar tadašnje Jugoslavije, već i na međunarodnoj sceni."
Iste godine kada je održao prvi nastup - 1950. - LADO je ostvario i prva međunarodna gostovanja u Švicarskoj i Velikoj Britaniji. Na festivalu u Llangollenu u Walesu ansambl je osvojio treće mjesto i time stekao prvo veće međunarodno priznanje. Uslijedile su velike inozemne turneje: 1952. nastupi u Francuskoj i skandinavskim zemljama, 1956. gotovo dvomjesečna turneja po Poljskoj, Mađarskoj, Čehoslovačkoj i Istočnoj Njemačkoj, a 1958. i gostovanje u Egiptu s petnaest uzastopnih nastupa u kairskoj opernoj kući. Time se LADO već tijekom pedesetih afirmirao kao jedan od najvažnijih hrvatskih kulturnih izvoznika. "Od samih početaka, još u razdoblju bivše Jugoslavije, LADO je imao iznimno važnu ulogu kulturnog ambasadora, nastupajući diljem svijeta i predstavljajući umjetničku izvrsnost tradicijske baštine na prestižnim međunarodnim scenama", kaže Posavec.
Šezdesete godine obilježile su velike međunarodne turneje. Ansambl je nastupao u Izraelu, Sovjetskom Savezu i Južnoj Americi, gdje je u samo 40 dana održao čak 42 koncerta u Brazilu, Urugvaju, Argentini i Čileu. Posebno se izdvaja turneja po Kanadi i SAD-u 1967., tijekom koje je LADO nastupio u Hollywoodu i gostovao u popularnom televizijskom Ed Sullivan Showu, tada jednoj od najgledanijih emisija američke televizije. Tijekom sedamdesetih LADO je nastupao na velikim turnejama po SAD-u i Kanadi te održao 13 uzastopnih koncerata u londonskom Sadler’s Wellsu. Vrhunac međunarodne afirmacije dogodio se krajem desetljeća u londonskom Royal Albert Hallu, gdje je ansambl pred 5000 gledatelja izlazio na bis čak šest puta. Na koncertu u Oslu 1979. u publici je bio i norveški kralj Olaf V. Uslijedila su gostovanja u Španjolskoj povodom Svjetskog nogometnog prvenstva 1982., dvotjedna turneja u Kini 1985., nastupi u Kanadi tijekom Svjetske izložbe u Vancouveru 1986. te velika turneja po Izraelu 1987., uključujući koncert u glasovitom Mann Auditoriumu u Tel Avivu.
Tijekom ratnih godina LADO je uglavnom gostovao u europskim zemljama poput Njemačke, Austrije, Mađarske, Slovačke i Slovenije, no posebno se izdvajaju sedmodnevna turneja po kanadskim pokrajinama Ontariju i Quebecu 1991. te velika američka turneja 1992., prva nakon gotovo dva desetljeća. Brojni nastupi u inozemstvu nastavljeni su i u novom stoljeću, a posebno se izdvaja velika petotjedna turneja po Japanu 2006., tijekom koje je u 21 gradu, uključujući Tokio, Kyoto i Hirošimu, održao 25 koncerata pred ukupno 55 tisuća gledatelja. Središnji nastup održan je u tokijskoj dvorani Nakano Sun Plaza pred više od 2500 uzvanika. "To gostovanje ostalo je upamćeno kao izniman profesionalni i kulturni uspjeh, ne samo zbog impresivne duljine turneje, već i zbog snažnog odjeka koji je LADO ostvario kod japanske publike. Upravo je Japan, kroz svoju duboku povezanost s disciplinom, estetikom i poštovanjem tradicije, prepoznao posebnost LADA na iznimno snažan način", kaže Posavec.
U novijem razdoblju, umjetnička direktorica izdvaja nastupe na prestižnom festivalu Cervantino u Meksiku 2024. godine, jednom od najvećih i najznačajnijih umjetničkih festivala Latinske Amerike. "Nastup LADA na tom festivalu imao je posebnu težinu jer je hrvatska tradicijska kultura predstavljena u kontekstu globalne umjetničke razmjene, pred publikom koja cijeni raznolikost i vrhunsku izvedbenu kvalitetu. Takvi nastupi potvrđuju da LADO nije samo nacionalna institucija, već univerzalni umjetnički glas hrvatske kulture, ansambl koji kroz pjesmu, ples i glazbu uspješno komunicira identitet Hrvatske na svjetskoj razini."
U svijetu ubrzanih promjena, LADO ima odgovornost podsjećati nas na duboke korijene našega identiteta, ali istodobno graditi mostove prema budućnosti, kaže umjetnička direktorica ansambla Zrinka Posavec
Povijest ansambla LADO bez sumnje je impresivna. No, kakva je njegova sadašnjost? "Danas folklor u Hrvatskoj, čini mi se, živi snažnije nego ikada", govori Posavec. "U posljednjim desetljećima svjedočimo iznimnom radu na lokalnim, autentičnim detaljima, ali i velikom ulaganju u edukaciju, seminare i radionice. Paralelno s time, festivali koji su nastali prije više od pola stoljeća - poput Vinkovačkih jeseni, Đakovačkih vezova ili smotri u različitim krajevima - ne samo da nisu nestali, nego se razvijaju i rastu, zadržavajući svoju temeljnu funkciju susreta i živog prijenosa tradicije." U tome smislu, uloga LADA ne svodi se isključivo na čuvanje izvornosti u njezinu doslovnom obliku: njegova je zadaća prije svega interpretacija - umjetnička, visoko profesionalna interpretacija koja tradicijsku građu pretače u scenski oblik vrhunske izvedbene kvalitete. "Upravo zato, ponekad se ta interpretacija prirodno pomiče izvan strogo shvaćene izvornosti - ne da bi je negirala, nego da bi je scenski oblikovala i učinila komunikativnom suvremenoj publici. To je prostor u kojem LADO djeluje kao umjetnički ansambl: između vjernosti baštini i potrebe njezina živog, scenski uvjerljivog izraza."
Jedna od važnijih uloga LADA - možda i najvažnija - svakako je čuvanje hrvatske tradicijske kulture: pjesama, plesova, nošnji, običaja i lokalnih identiteta. Rad ansambla obuhvaća cijelu Hrvatsku, ali i prostore gdje žive Hrvati izvan domovine, stvarajući jedinstvenu cjelinu kulturnog pamćenja koja se stalno nadopunjuje i živi kroz scensku umjetnost. "Taj se opus kontinuirano obogaćuje: svake godine istražuju se nova područja, pronalaze nove pjesme i plesovi, te se izrađuju i rekonstruiraju nošnje, kojih danas u fundusu ima više od dvije tisuće kompleta. Riječ je o stalnom istraživačkom i umjetničkom procesu koji ne prestaje, nego se razvija i širi", govori Posavec. Naglašava da se otvaraju i ona područja koja dosad nisu bila scenski obrađena, ali imaju veliku kulturnu vrijednost i potencijal za interpretaciju. "Na taj način LADO ne samo da čuva postojeće, nego i aktivno otkriva, dokumentira i umjetnički oblikuje nove slojeve tradicijske građe. U vremenu globalizacije i ubrzanih promjena, takav je rad iznimno važan."
Pitamo umjetničku direktoricu kako njezina institucija brine za više od dvije tisuće kompleta narodnih nošnji. Gdje se one čuvaju? "Kontinuirano radimo na obnovi starih kompleta, ali i na nabavi novih, pri čemu se fundus stalno širi", odgovara. "Naše vrijedne djelatnice u fundusu svakodnevno imaju pune ruke posla. Zbog obima kolekcije morali smo osigurati i dodatne prostore, nove depoe u kojima se nošnje čuvaju u odgovarajućim uvjetima kako bi se očuvala njihova dugovječnost i autentičnost." Postoje vrlo jasno definirana pravila rukovanja nošnjama: one se odijevaju u čistom prostoru, ne koriste se u neprimjerenim situacijama, zabranjeno je jesti ili piti prilikom korištenja, osim vode u iznimnim okolnostima. "Mnoge od njih nisu ni prikladne za pranje, što dodatno pojačava potrebu za pažljivim odnosom. Svjesni smo da su nošnje ne samo radni kostim, nego i dragocjena kulturna baština", kaže Posavec.
Također nas zanima kako danas izgleda proces nastanka novog programa u LADU. Koliko ima istraživanja, terenskog rada, vraćanja izvornim zapisima? Riječ je o izrazito slojevitom i dugotrajnom procesu, govori Posavec, koji podrazumijeva snažnu kombinaciju terenskog i istraživačkog rada, ali i umjetničkog promišljanja u samom ansamblu. "Prvi korak uvijek je istraživanje - odlazak na teren, razgovori s nositeljima tradicije, proučavanje dostupnih znanstvenih radova, arhivske građe i svih relevantnih izvora koji mogu pridonijeti što vjernijem razumijevanju odabranog materijala. Paralelno s time istražuje se i materijalna kultura - tekstil, odjevni elementi i njihova rekonstrukcija. U tom procesu nabavljaju se kvalitetne replike ili, gdje je to moguće, izvorni dijelovi nošnji, kako bi se osigurala što veća autentičnost scenskog prikaza", dodaje. Cijeli taj pripremni i istraživački ciklus u pravilu traje oko godinu dana za jednu programsku cjelinu. "Primjerice, prošle godine fokus je bio na Slavoniji, Davoru i Orubici, dok je ovogodišnji fokus na građi grada Paga. U tom smislu već su ostvareni terenski odlasci na Pag, a planiraju se i dodatni kako bi se finalizirali svi detalji i što preciznije obradila građa. Važan dio procesa odvija se i unutar samog ansambla, u umjetničkom radu i svakodnevnim probama, gdje se istražuje pokret, pjevanje, sviranje i način na koji se tradicijski materijal može najvjernije, ali i umjetnički najsnažnije prenijeti na scenu. Cilj je uvijek isti - ostati vjeran izvorima, ali ih istodobno scenski preoblikovati tako da na pozornici dobiju punu izražajnu snagu i komunikativnost prema suvremenoj publici."
LADO u Japanu 2025.
Ansambl LADO od svojih je početaka surađivao s umjetnicima izvan folklornog kruga, a upravo su ti interdisciplinarni susreti snažno oblikovali i obogatili njegov scenski i vizualni identitet. "Tako je, primjerice, s LADOM surađivao Boris Bućan, koji je oblikovao niz plakata za ansambl, dajući mu prepoznatljiv i snažan vizualni rukopis. U području scenskih i glazbeno-plesnih produkcija vrijedi istaknuti suradnju Dinka Bogdanića i skladatelja Davora Bobića na predstavi 'Veronika Desinićka', koja je nastala prije petnaestak godina i ostala važan primjer interdisciplinarnog pristupa tradicijskoj građi. Prije dvije godine ostvarena je i dramska predstava 'DVA/LICA' u suradnji s australsko-malezijskim redateljem Govinom Rubenom, koja je dodatno proširila izražajne mogućnosti ansambla izvan klasičnog koncertnog formata. Takve suradnje nisu iznimka, nego dio dugoročne umjetničke strategije."
Unatoč dojmu da mlade ljude danas ne zanima folklor, čini se da budućnost ansambla nije upitna. "Sudeći prema odazivu na audicije, ogledne sate te radionice koje smo u posljednje vrijeme organizirali, možemo reći da se za budućnost ne trebamo bojati. Interes mladih postoji i on je stabilan, pa čak i sve izraženiji. Naravno, LADO ima vrlo visoke umjetničke i profesionalne kriterije, što je i prirodno s obzirom na razinu ansambla. Upravo ta zahtjevnost ponekad znači da svi zainteresirani ne mogu odmah postati dio kolektiva. No to nije prepreka, nego filter koji čuva kvalitetu i identitet ansambla", kaže Posavec.
Za kraj pitamo umjetničku ravnateljicu kako zamišlja ansambl za deset ili dvadeset godina. Što joj se čini najvećim izazovom? "Najveći izazov u promišljanju budućnosti ansambla LADO vidim u tome kako ostati i dalje prijemčiv publici, a istodobno se razvijati i otvarati prema suvremenosti", odgovara. LADO je kroz desetljeća svojim izvedbama oblikovao svojevrsno kolektivno pamćenje - publika određene točke prepoznaje, nosi ih u sjećanju i s njima se emocionalno povezuje. "To je iznimno vrijedno i to se ne smije izgubiti. Zato je cilj u budućnosti ostati vjeran tom nasljeđu, ali ga istodobno nadograđivati, otvarati i reinterpretirati. Ne napustiti tradicijski okvir, nego ga proširivati novim umjetničkim slojevima kako bi LADO i dalje bio relevantan, živ i snažno prisutan u suvremenom kulturnom prostoru."
