Od djevojke iz plemena nomada, preko one koja je zavoljela umjetnika koji je sagradio gitaru do betonskog grada
Čitajući prije dvije godine prvu knjigu Kristine Gavran “Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu”, pomislila sam kako je riječ o autorici čija proza odudara od onoga što očekujemo od nečijeg prvijenca. Ali i kako se radi o spisateljici koja se svojim glasom udaljava ne samo od recentnog proznog trenutka, nego i od bilo kakvog, spontanog ili namjernog, svrstavanja u generacijske ladice.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
