U “Nečujnom vapaju za smislom” Viktor Frankl ustvrđuje kao žudimo za intimnosti, ali ne pod svaku cijenu. Tu želju za bliskošću u monodrami “Popis” kanadske spisateljice Jennifer Tremblay protagonistica (Olga Pakalović) rado mijenja željom za kontrolom obljepljujući crni zid žutim papirićima s novim obvezama - nazvati frizera, zamotati darove, zamijeniti žarulje, popraviti stolac, složiti igračke, promijeniti baterije. Drama na francuskom jeziku i prije izvođenja dobiva Governor General’s Award 2008., da bi nakon premijere 2010. u Montrealu relativno brzo završila na edinburškom Fringeu (2015.) kao dio spisateljičine trilogije o skrivenim ženskim povijestima koju čine spomenuti “Popis” (The List) te još “Vrtuljak” (The Carousel) i “Oslobođenje” (The Deliverance).
254
prikaza
Predvidivi ritam usamljenosti iz kvibečke provincije
1/5
Predvidivost ne bi bila toliko očita da se zadnjih godina Osječko ljeto kulture ne zatvara u sličnim ostvarenjima dovoljno površnima za širu publiku, no ipak nedovoljno snažnima za one izbirljivije
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
