"Molim te, nemoj. Imam muža. Molim te, nemoj", tim riječima je Linsey Addario preklinjala svoje otmičare da je prestanu tući i napastovati. Šest dana provela je u zarobljeništvu snaga odanih libijskom diktatoru Muamaru Gadafiju, a o njenom iskustvu uskoro će biti snimljen i film.
"Sjećam se kako sam ležala na tlu. Lice mi je bilo u prašini, a pištolj mi je bio uperen u glavu. Tada sam pomislila 'Što ja radim ovdje?'Razmišljala sam što uopće radim u Libiji i zašto je bitno da budem tamo", prisjeća se Addario za CNN svog traumatičnog iskustva iz ožujka 2011. godine.
U samo nekoliko dana, ova iskusna ratna fotografkinja, iskusila je gotovo sve strahote zarobljeništva. "Nemoguće je to i zamisliti sve dok vam se ne dogodi. Kako je biti svezan i kako je to imati povez preko očiju. Prvih desetak minuta bi me udarali, onda bi me pipali preko odjeće i onda bi se smirili", ispričala je Addario samo mjesec dana nakon puštanja iz zarobljeništva.
Prisjećala se i kako bi se taj ritual ponovio svaki put kada bi neka druga grupa preuzela brigu nad zarobljenicima. Naime, Addario i još troje novinara New York Timesa su zarobljeni kada su libijske vladine trupe zauzele grad Ajdabiyu koji je do tad bio pod kontrolom libijskih pobunjenika. U tih nekoliko dana dogodilo joj se gotovo sve, osim silovanja.
Jedne večeri, dok su ih transportirali u Land Roveru jedan vojnik joj je počeo govoriti da će umrijeti. A prije toga, na putu iz Ajdabiye u Sirt, paradirali su zarobljenicima. Na svakoj kontrolnoj točki, civili su dolazili i udarali ih. Govorili su joj da je kuja.
Njezin kolega Tyler Hicks mogao je vidjeti ispod poveza preko očiju i poslije je pričao da je u jednom trenutku vidio barem 20 ljudi kako trče za njihovim kamionom. "Bili smo prestrašeni. Bilo nas je strah da će nas zgrabiti s kamiona i linčevati", ispričala je Addario.
Ona je dugi niz godina radila diljem Bliskog istoka i srednje Azije, ali kaže da ju je najviše bilo strah u Libiji. Najviše se bojala da će je silovati. "11 godina radila sam u Afganistanu i nitko me nije dotaknuo. Oni imaju čvrsta pravila da muškarci ne diraju žene koje im nisu supruge. U Libiji, čim su nas zarobili i počeli me zgrabati, osjetila sam da to postavlja opasan presedan", rekla je Addario za CPJ.
Međutim, čak i u tako strašnim okolnostima, Addario kaže da je bilo ljudi koji su joj htjeli pomoći. Kada joj je bilo najgore, neki libijski vojnici su je štitili od vlastitih kolega. Tri dana je provela u rukama običnih vojnika koji su je ponižavali i tukli, ali jednom kad je došla u Tripoli, u ruke višerangiranih časnika, kaže da se sve promijenilo. "Ministarstvo vanjskih poslova preuzelo je kontrolu. Oni su se zapravo i profesionalno odnosili. Nisu nas tukli, dali su nam jesti i piti. Smjestili su nas u sigurnu kuću", ispričala je Addario.
Tijekom napetih pregovora američkih i libijskih vlasti, dogovoreno je njihovo puštanje. Gadafijev sin, Seif al-Islam, najavio je njihovo puštanje nedugo nakon što su zarobljeni novinari prebačeni u Tripoli. "Ušli su u državi ilegalno i kada je vojska oslobodila Ajdabiyu od terorista pronašli su ih i uhitili", ispričao je libijsko viđenje događaja Seif al-Islam u razgovoru za Christiane Amanpour u ožujku 2011. godine.
Addario je napisala memoare o svim tim događajima na Bliskom istoku, a uskoro bi trebalo početi snimanje filma prema njenom životu. Špekulira se da bi redatelj mogao biti Steven Spielberg, a Addario bi trebala utjeloviti Jennifer Lawrence.
