Libijski državni investicijski fond LIA tužio je u Londonu Goldman Sachs da su njegovi bankari 2008. u Libiji lokalne dužnosnike podmićivali životom na visokoj nozi. LIA od Goldman Sachsa potražuje 1,2 milijarde dolara kao naknadu štete za to što je banka još u doba vladavine Muamara Gadafija devet poslova dogovorila, obasipajući dužnosnike boravkom u najluksuznijim hotelima, letovima u privatnim avionima, te plaćajući im prostitutke.
Odvjetnik LIA Roger Masefield ustvrdio je u tužbi da je Goldman Sachs na poslovima zaradio 200 milijuna dolara, te da je poslove redom dobivao tako što je "darovima" obasipao ljude koji pojma nisu imali da im bankari pod nos stavljaju ugovore koji su štetni za LIA. Nakon što su libijske vlasti konačno shvatile što je banka izvela, citirao je Masefield, jedan libijski dužnosnik nazvao je Goldman Sachs "bankom mafijaša".
U odgovoru na tužbu Goldman Sachs je uzvratio da je LIA gubitke pretrpjela zbog financijske depresije, a ne zbog bilo kakvih kriminalnih djela te banke. LIA je, međutim, sudu dostavio dokumente u kojima je Goldman Sachs ustvrdio da je riječ o investicijskom fondu bez ikakvog financijskog znanja, te da je riječ o kreditima koji se ispostavljaju "nekome tko živi usred pustinje sa svojim devama".
Masefield dokazuje da je Goldman Sachs u Tripoli poslao svog agenta Youseffa Kabbaja s uputama da lokalne partnere "trenira i hrani ih". Što je to u praksi značilo Masefield je opisao primjerom Haitema Zartija, brata zamjenika direktora LIA-e, kojega je Kabbaj nekoliko puta vodio u Maroko na odmor, biznis klasom u Dubai na kojekakve konferencije, sve u najluksuznijim hotelima, te da mu je plaćao i prostitutke.
Masefield tvrdi i to da je Goldman Sachs prvi put u kontakt s Zartijem došao 2007., kada se njihov bankar s njim susreo na jahti gadafijevog sina Saifa. Poslovi koje tužba spominje odnose se na kompanije Citigroup, Santander and UniCredit, francusku tvrtku EDF, ENI i osiguravajuće društvo Allianz iz Njemačke.
