Kultura
3437 prikaza

Prije mene bio je samo jedan Dudek

Sanjin Strukic/PIXSELL
Upravo je osvojio nagradu za najboljega glumca na Naj, naj, naj festivalu, a od 8. ožujka u svojemu matičnom Kerempuhu u ‘Gruntovčanima’ igra legendarnog Dudeka

Uvijek je lijepo dobiti nagradu, priznanje za svoj rad, posebno kad je riječ o predstavi u koju polažeš tolike nade i uložiš mnogo od sebe, govori mladi zagrebački glumac Matija Šakoronja (1992.) kojem je uloga “huligana” Zrksa lani u istoimenoj monodrami postavljenoj na Maloj sceni, nakon Nagrade hrvatskoga glumišta za najbolju mušku ulogu u kategoriji lutkarskih predstava i predstava za djecu i mlade te nagrade za najbolje glumačko ostvarenje na 22. smotri profesionalnih kazališta za djecu i mlade hrvatskog centra ASSITEJ u Čakovcu, donijela nagradu za najboljega glumca na netom završenom 20. izdanju Naj, naj, naj festivala.

Šakoronja kaže kako su on, redatelj Paško Vukasović i dramaturginja Marina Pejnović predstavom koja se ne preporučuje mlađima od 12 godina htjeli kod mladih pobuditi kritičko razmišljanje i time ih potaknuti na razumijevanje drugih i drugačijih, destigmatizirati navijače kao “huligane” i ukazati na pozitivne strane navijačke supkulture.

 | Author: Sanjin Strukic/PIXSELL Sanjin Strukic/PIXSELL

Kako bi gledateljima prenijeli što autentičnije iskustvo, razgovarali su sa sadašnjim i bivšim članovima različitih navijačkih skupina i predstava je većinom temeljena na tim svjedočanstvima, a mladi glumac ističe kako u toj predstavi, s glumačke strane, nedoumica nije bilo već 12 dana uoči premijere i kako je “osjećao da pred sobom ima velik i dobar projekt”. Sve mu je, kaže, bilo posve jasno.

Možda i stoga što je svijet nogometa Matiji Šakoronji vrlo dobro poznat.

“Nogomet je bio moja velika ljubav iz djetinjstva i dugogodišnji hobi, a onda su nastupili medicinski problemi i doktor mi je predložio da pauziram godinu dana. Bila je to 2009., Facebook je postajao sve popularniji i na sestrin sam nagovor napravio profil. Tamo sam, među oglasima, pronašao poziv na audiciju, a kako se sestra u to vrijeme bavila glumom, predložio sam joj da se javi. No bila je to audicija za mušku ulogu i, nakon što su me ona i roditelji nagovarali, odlučio sam prijaviti se”.

Vesna Tominac Matačić Monodrama Kultura "To što stojim sama na sceni, ne znači da sam hrabra"

Bila je to audicija za predstavu “Generacija 91-95” o ratu u BiH, autorskog trojca Dežulović/Ferčec/Šeparović u ZKM-u, a Šakoronja se prisjeća kako se po dolasku u Zagreb iz rodnog Oroslavja osjećao kao “potpuni vanzemaljac”, njegov je zagorski naglasak bio poprilično izražen i bio je uvjeren kako pored polaznika Učilišta ZKM-a neće proći niti prvi audicijski krug. Ipak, ulogu je dobio, pa redatelja Boruta Šeparovića danas ističe kao prvog prepoznavatelja svojeg talenta. Ali niti predstava koja je postala hit, osvojila posebnu pohvalu na 18. međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci i igrala dvije sezone nije ga uspjela uvjeriti da je gluma njegov poziv.

 | Author: Sanjin Strukic/PIXSELL Sanjin Strukic/PIXSELL

Unatoč nagovorima okoline, pokušao je upisati arhitekturu, u ljetnom upisnom roku završio na ekonomiji i tek je tog ljeta 2011., pod pripremom Ronalda Žlabura, odlučio pokušati upisati Akademiju i - uspio iz prvog pokušaja.

“Ljubav prema studiju rodila se na užem krugu. Tad mi je sve izgledalo kao igra i zabava, no ubrzo sam shvatio koliko obaveza studij glume sa sobom nosi, na koliko se razina odvija i kako moraš predano raditi.”

Bilo je katkad, prisjeća se, mučno, teško i naporno, ali ljubav prema glumi tjerala ga je naprijed, a predani mu je rad osigurao angažman u Gradskom kazalištu Žar ptica, gdje je odigrao tri predstave za djecu (“Hrabricu”, “Pinokija” i “Bajku o Žar Ptici”), što danas ocjenjuje vrijednim iskustvom i pripremom za rad u ansamblu Satiričkoga kazališta Kerempuh, čiji je član od listopada 2016.

U nešto manje od tri i pol godine odigrao je brojne uloge, no očekivanja su rijetko bila na razini trenutnih, uoči “Gruntovčana”, čija će kazališna premijera biti točno godinu dana nakon premijere “Huligana”, u nedjelju, 8. ožujka.

S potonjom mu je predstavom, kao što je rekao, sve bilo jasno, no naslovna uloga Dudeka pred njega je postavila mnoge izazove. Kao Zagorac, kaže, ponosan je što su Boris Svrtan i Rajko Minković upravo njemu povjerili tu ulogu, no uz ponos dolaze i pritisak i strah.

 | Author: Sanjin Strukic/PIXSELL Sanjin Strukic/PIXSELL

“Prije mene bio je samo jedan Dudek. Da je bilo više interpretacija, bilo bi jednostavnije. Ovako je pritisak puno izraženiji jer sad si ti taj sljedeći Dudek. Postoji pritisak, ali nastojim se usredotočiti na pozitivan aspekt, ponos koji osjećam i pozitivnu odgovornost što ću odigrati ulogu koja je obilježila Hrvatsko zagorje”, govori Šakoronja, ali dodaje kako mu očekivanja publike ne predstavljaju opterećenje. Prije izazov da se pred nepoznatim ljudima čija su lica sakrivena mrakom dvorane, ogoli do kraja.

“Glumci koji glume u kazalištu uvijek moraju dati dio sebe.To je u ovom poslu istovremeno i predivno i teško. Sve što se na pozornici događa dio je tebe i zato svaku reakciju publike doživljavaš kao upućenu osobno tebi. Naravno, publika nam je nužna i da bismo vidjeli kako predstava s kojom smo srasli na probama živi izvan našeg okruženja.”

Bilježnica Robija K. Kazalište Kultura Robi K. ili satira bez ikakva rizika i dublje svijesti

Iako većina članova mladoga Kerempuhova ansambla još nije bila rođena kad je 1975. prikazano deset epizoda kultne serije u režiji Kreše Golika, od njegova antologijskog značaja ne mogu pobjeći. No, iskreno priznaje Šakoronja, više od pozitivnih ili negativnih reakcija publike trenutno ga zanima dubinsko ulaženje u ulogu i razotkrivanje različitih slojeva Draša Katalenića.

“Od samog mi se početka vrte pitanja o Dudekovoj oštrini. Iako u načelu jest mirne naravi i dobrodušan, njegova je oštra strana također prisutna. Možda više u ‘Mejašima’ nego u ‘Gruntovčanima’, ali kad je oštar, oštar je do kraja. Tu leži i razlika između predstave i serije jer luk rasta koji lik ostvaruje kroz deset epizoda ja moram postići u dva sata. Mučio me oštriji Dudekov dio, ovaj tekst donosi nekoliko scena u kojima se on zaista suprotstavlja drugim likovima, u seriji toga nema. Najzanimljivije su mi bile scene u kojima on drugim likovima stvari iznosi ravno u lice. Mislim da sam pronašao ključ za iznošenje te njegove oštrije strane i zanimaju me reakcije gledatelja.”

 | Author: Sanjin Strukic/PIXSELL Sanjin Strukic/PIXSELL

Je li to, dakle, Dudek za 21. stoljeće? Naime, premda će usporedbe s televizijskom serijom biti neizostavne, novi “Gruntovčani” temeljeni su na sedamdesetih godina u Komediji izvođenoj, ali nikad ekraniziranoj žufkoj komediji Mladena Kerstnera “Weekend u Gruntovcu”, a cesta čija se gradnja nalazi u središtu široj publici nepoznate priče učinila je ovaj kratak Kerstnerov komad izvanrednim za prilagođavanje diskursu 21. stoljeća.

Sveprisutna Europska unija bane i u Gruntovec, i to u liku državne tajnice Marinele Puvalo (Ornela Vištica), lika koji je Boris Svrtan, kako bi temu bolje kontekstualizirao, dopisao u postojeći tekst. Bez jurnjave i pucnjave, autorski dvojac u staru je priču upisao napetost ravnu punokrvnom krimiću. Mogu li u tako izmijenjenom okolišu i likovi ostati isti?

“U biti”, smatra Šakoronja, “različite su samo teme oko kojih se Gruntovčani sukobljavaju, ali tema života u malome mjestu ostaje ista. Naravno, mnogo je političkih pitanja, ali mene najviše zanimaju međuljudski odnosi, problemi koje čovjek nosi sam sa sobom, s kojima se suočava u vezi, prijateljstvu ili braku, pitanja identiteta. Naravno, prisutna su i pitanja identiteta.”

Ljudi se danas, smatra, možda neće svađati zbog grunta, ali sporit će se zbog zidanja nekog zajedničkoga komada čestice ili nečeg sličnog. Takvi problemi, itekako prisutni u suvremenom Zagorju, odmah su ga privukli u tekstu jer najviše ga zanima motivacija likova u određenoj dramskoj, pa i životnoj situaciji. “Dudekova dobrota, koja se često pogrešno tumači kao naivnost, posebno je zanimljiva. U mnogim situacijama on pristaje na nešto iako se to i kosi s onime što on jest, pa ga Regica tjera da se zauzme za sebe, ali on samo želi mir. Ton koji izlazi iz njega ne govori ‘ja sam jadan i ne mogu se zauzeti za sebe’ nego ‘nemojmo se svađati, sve se može riješiti, samo budimo dobri’. To mi je bilo najdraže gledati kod njega.”

 | Author: Sanjin Strukic/PIXSELL Sanjin Strukic/PIXSELL

Iz tog diskursa pokornosti proizlaze mnogi društveni problemi, pa i ovi “Gruntovčani”, kao i slavna televizijska prethodnica, u središte pozornosti postavljaju (ne)slavnu hrvatsku šutnju. Generacije televizijskih gledatelja čudile su se Dudekovoj sposobnosti da šutke izdrži i otrpi sve manipulatore, a nova će predstava pokazati kako je socijalizam bio samo okvir, da sad proživljavamo “hrvatsku šutnju broj 2” i nespremnost suočavanja sa svime što se oko nas događa. Da od toga ne možemo pobjeći, uvjeren je i Šakoronja.

Često se, kaže, i sam povlači u konfliktnim situacijama, uvjeren kako će sve lakše riješiti razgovorom, a u predstavi mu je posebno zanimljiv moment korupcije, u kojoj, čini se, žele sudjelovati svi mještani osim njegova Dudeka. “I opet on na neki način ispadne problem iako je u ovom slučaju jedini ispravan, jedini je u pravu i zbog toga izložen pritisku.” Pita se i u kakvo zrcalo gledamo osudimo li, kao društvo, jedini karakter nespreman popustiti nemoralnim ili čak kaznenim radnjama. “Dudeka često proglašavaju glupim, ali on to nije. Čak i u seriji nekoliko puta kaže da je svjestan kako oni svi njega iskorištavaju, ali ne može protiv sebe. Njegova ga dobrota ubija.”

Kako će se nositi s pojavom lika iz institucionaliziranog centra moći, tek ostaje vidjeti, no ostaje činjenica da “centar” u “provinciju” rijetko zadire ako od toga nema neke koristi. Slično je, smatra Šakoronja, i sa Zagorjem, na koje se posebna pozornost svrće tek u predizborno ili kakvo slično vrijeme. Zbog toga su projekti poput ovoga posebno važni, da svrnu pozornost na ono što inače ostaje nevidljivo. Važno je da se i gledatelj suoči s finim zločinima što ih Dudek stoički podnosi te da predstavu doživi kao svojevrsno ogledalo.

Zato Matiju Šakoronju posebno veseli interes što su mlađi gledatelji, učenici sedmih i osmih razreda zagrebačkih osnovnih škola, koje je nedavno posjetio, s oduševljenjem dočekali vijest o postavljanju novih “Gruntovčana”. Između mnogo smijeha i komičnih situacija, nada se, prepoznat će i pokoji ozbiljan moment. Volio bi, kaže, i da se ponovi situacija s “Huliganom”. “Zanimljivo je bilo kako smo mojem liku, Zrksu, prije premijere napravili profil na Instagramu. I klinci nam se još javljaju i pitaju je li to profil lika iz predstave ili stvarne osobe. Magija kazališta je kad publika ne zna gleda li glumca ili stvarnu osobu”, zaključuje.

  • Avatar JenniferWE92
    JenniferWE92 06:53 03.Lipanj 2020.

    Pоtpunо sаm gola. Želiš vidjeti fоtоgгаfiju? ––– w​​w​​w​​.​k​i​s​s​t​​o​​k​​.​​c​​o​​m

  • Avatar BarbaraAO96
    BarbaraAO96 04:50 31.Svibanj 2020.

    Maria, 32. w​​w︅︆​w​.​l​​o︅︆ve​​x​​x​​.​c​︅︆l​​u​b

  • Avatar MargaretXE84
    MargaretXE84 16:16 30.Svibanj 2020.

    Ruth, 27. w​​w︅︆​w​.​l​​o︅︆ve​︅︆​x​​x​​.​c​︅︆l​​u​b