Bio je majstor prikazivanja kozmičkih užasa, demonskih nezemaljskih entiteta, ništavnosti ljudskog roda, ali i prvi pisac koji je kombinirao klasične gotičke horor priče sa znanstvenom fantastikom. Osim toga, bio je rasist, ksenofob i antisemit. Ali o tome malo kasnije.
Utjecaj H. P. Lovecrafta (1890. - 1937.) toliko je ogroman i seže duboko u pore današnje pop kulture, od Batmana do South Parka, od Stephena Kinga do Ridleyja Scotta, da je teško mjeriti dokle sežu njegove spisateljske zasluge, a gdje se nastavlja mitologija. Slava je, kao što je to obično bivalo sa svim velikim i sad već kultnim piscima 20. stoljeća, došla posthumno. Otac je Lovecraftu umro od sifilisa kad je imao samo osam godina, prije toga završivši u umobolnici.
Boležljivi dječak jedva da je pohađao školu, no strastveno je čitao sve što mu je dolazilo pod ruke, osobito knjige koje su se ticale kemije i astronomije, no i Poeove gotičke priče. Tijekom života rijetko je izlazio iz kuće prije zalaska sunca. Preko dana je spavao, a po noći je proučavao znanost i astronomiju te pisao. Zbog svojeg neobičnog životnog stila izgledao je blijedo, ispijeno i nezgrapno. Vlastita majka ga je zbog ružnoće izolirala u kući te je smio izlaziti na ulicu tek kad padne mrak.
Oženio se sedam godina starijom ženom, ruskom emigranticom Soniom Greene, koja mu je intelektualno parirala i s kojom se nakratko iz Providencea odselio u New York. No Lovecraft je u tu zajednicu ušao kao 34-godišnji djevac i seks ga zapravo uopće nije zanimao - barem je tako u svojim memoarima kasnije ustvrdila njegova žena.
Brak se urušio za svega nekoliko godina, prvenstveno zbog financijskih poteškoća i Lovecraftove nemogućnosti da nađe siguran posao, tako da ga je Sonia Greene naposljetku napustila te se preudala, a on se vratio u Providence.
"Zov Cthulhua" je zbirka od četiri kratke priče koje je krajem prošle godine objavio Hangar 7, a u njoj se nalaze priče "Zov Cthulhua", "Užas u Dunwichu", "Štakori u zidovima" i "Šaptač u tami", s detaljnim predgovorom Dejana Ognjanovića. Sa svakom rečenicom, u svim ovim pričama, Lovecraft poput uzbuđenog svjedoka najvećih užasa kojima čovjek može svjedočiti detaljno izlaže ljudsko čuđenje pred nadnaravnim, nižući užase kao bisere na ogrlici i pretjerujući u svakom pogledu.
Svaka spoznaja protagonista svojevrsna je kulminacija. Osjećaj jeze ne raste kako protagonist otkriva nove tajne začudnih skrovitih sila umiješanih među ljude, nego je stalno prisutan. Zanimljivo će biti dočekati seriju "Lovecraft Country", koja se snima prema istoimenoj knjizi pisca Matta Ruffa i kojoj je jedan od producenata Jordan Peele, redatelj filma "Get Out", koji je prošle godine bio nominiran za Oscara i koji se bavi problematikom rasizma.
No ova serija neće biti ekranizacija Lovecraftovih priča, nego je svojevrsna kritika rasističke Amerike Lovecraftova doba. Junaci knjige, a i serije, nalaze se u Lovecraftovu čudesnom svemiru, a kao crnci suočeni su s tegobama, mržnjom i predrasudama karakterističnim za Ameriku 50-ih godina.
Užasi o kojima Ruff piše nisu samo oni koji imaju veze s nadnaravnim hororima, nego sa zemljom u kojoj je crni čovjek stigmatiziran kao bezvrijedno i intelektualno inferiorno biće. Ili kao što je to Lovecraft napisao u jednoj svojoj pjesmi, kao "zvijer u ljudskom obličju ispunjena porokom".
"Znam da je klaun, ali Bože moj, što volim toga dečka", izjavio je Lovecraft kad je Hitler postao njemački kancelar. Upozoravao je da se "odvratne, mongoloidne" Židove mora spriječiti u orijentalizaciji moćne arijevske civilizacije te je u prepisci s prijateljima uznemireno komentirao da Židovi kontroliraju politiku kroz ekonomske kanale, ali i da su mediji u njihovim rukama.
Iako su Lovecraftove priče lišene židovskih likova i konotacija na njih (no u priči "Štakori u zidovima" ne libi se starom crnom mačku dati ime "Nigger Man"), većina njegovih radikalnih razmišljanja ostala je zabilježena u njegovim privatnim prepiskama. Prezirao je sve što je odudaralo od onoga što je bio sam: bijelac, Anglosaksonac i protestant. No kao i njegovi rasistički pogledi na svijet, Lovecraftov antisemitizam i ksenofobija proizvod su njegova vremena i sredine u kojoj je živio.
Njegova viđenja nisu odudarala previše od prosjeka i zapravo više pokazuju generalnu klimu u društvu nego njegovo zastranjenje. U tome smislu, gledajući kako stranci i Židovi "uništavaju" društvo u kojem je rođen, osjećao se usamljeno i iz te su se usamljenosti rodili košmari i horori koje je prenosio na papir.
Većina onoga što je Lovecraft napisao ne dotiče se užasa koje je čovjek spreman učiniti čovjeku, nema svirepih umorstava, vragova, vještica i vampira, nego sve počiva na strahu od nepoznatoga, onoga što čovjek ne može ni pojmiti, a kamoli počiniti. U korijenu svake Lovecraftove priče iskonski je strah o nečemu što se sluti, što je vrlo blizu, želi nam zlo, ali se uopće ne nalazi u našoj dimenziji, pa ne možemo ni pojmiti što nam je to za petama.
Protagonisti priča su nepouzdani, često pod utjecajem opijata, a ono čemu svjedoče zauvijek ih mijenja. Kod Lovecrafta nije toliko što će se dogoditi junaku, jer je smrt normalna i sveopća, stalno se događa, nego što će junak saznati. Junaci su često na rubu ludila, bilo da su pobjegli iz umobolnice, bilo da polude na kraju.
Tipičan protagonist Lovecraftove priče je znatiželjni intelektualac koji se igrom slučaja zadubi u drevne tajne i neobične kultove koji su povezani s nezemaljskom civilizacijom i čije je djelovanje na Zemlji tajnovito. Njegovi opisi arhitekture koju je izgradila skrivena rasa sa zvijezda, primjerice u "Zovu Cthulhua", ili vanjskog izgleda tih sluzavih ogavnih čudovišta, puni su gnušanja i prijezira.
No Lovecraftov protagonist ide do kraja, zalazi duboko u mračne odaje kozmičkog horora, dok ga spoznaja o prisutnosti "tih drugih" ne otjera do ludila ili ne dovede u stanje indiferentnosti. Ono u kojem je kozmos jednostavno prevelik i prenapučen raznim vidovima života da bi čovjek uopće mogao biti bitan.
Iako se Lovecraft rodio u bogatoj obitelji, veći dio obiteljskog bogatstva istopio se dok je došao u odraslu dob. Kasnije je živio u siromaštvu, ne uspijevajući dobro prodati svoje horor priče. Neke je prodao doslovno za sitniš, od nekih nije mogao zaraditi ništa, a tijekom života nije ih uspio ukoričiti u knjigu.
Najzanimljiviji društveni život koji je vodio bile su prepiske s brojnim prijateljima i piscima, a iza njega je ostalo oko 100 tisuća pisama. Umro je u teškom siromaštvu, od raka crijeva, u 47. godini. Pred smrt se prehranjivao jedući konzerve, savršeno utjelovivši klišej izgladnjelog umjetnika.
