Bila je prva ljubav Davida Bowieja, a kasnije, ostali su prijatelji do kraja njegova života. Dana Gillespie je engleska glumica, pjevačica bluesa i autorica mnogih pjesama.
Od rane adolescentske dobi pa do danas, koliko traje njezina karijera, snimila je 45 albuma, a značajna je jer se pojavila u originalnoj postavi mjuzikla “Isus Krist Superstar” na londonskom West Endu, u kojem je igrala Mariju Magdalenu.
Na filmu, između ostalog, igrala je u “Mahleru” Kena Russella. Bila je juniorska prvakinja u skijanju na vodi 1962., no morala je od tog sporta odustati zbog ozljede koljena. Ipak, blues joj je najveća ljubav.
“Cijeli život živjela sam, spavala i disala blues”, kaže.
U Mumbaiju u Indiji utemeljila je jazz festival. Isto tako U Basil’s baru na Mustiqueu, na Karibima, Dana je organizirala blues festival koji se, već dulje od dvadeset godina odvija svakoga siječnja.
Uz njezin stalni londonski blues bend tu često nastupaju Misk Jagger, koji na otoku Mustiqueu ima kuću, Ronnie Wood i drugi. Inače, bila je sljedbenica Sai Babe.
Nedavno sam Danu Gillespie srela u jednom klubu u Veneciji. Poznavale smo se površno iz Zagreba gdje je pjevala u nekadašnjem, zagrebačkom B.P. klubu jer je bila dobra s pokojnim Boškom Petrovićem, koji ju je upoznao u Beču.
Pravim imenom Richenda Antoinette de Winterstein Gillespie objavila je svoj prvi album s 15 godina te se zbog odlaska u glazbene vode smatra crnom ovcom u obitelji.
Njezin otac, Austrijanac barun Henry de Winterstein Gillespie, bio je liječnik, dok je majka izdanak loze lorda Buxtona. Odrastala je između Engleske i njihove obiteljske vile na Lago Maggioreu.
Dana mi priča kako je već s 13 godina počela odlaziti u čuveni londonski klub Marquee, u kojemu su svoju karijeru započeli Rolling Stonesi, Yardbirds, Jimmy Page, kasnije Led Zeppelin, The Who, Eric Clapton...
Nastupala je s Pageom, a Yardbirdsi su joj nudili ugovor koji je odbila.
David Bowie je spominje u svojem dnevniku:
“Njezino ime je Dana Gillespie i upravo igra Mariju Magdalenu na West Endu u ‘Jesus Christ Superstar’. Potpisala je ulogu u sljedećem filmu Kena Russella o kompozitoru Gustavu Mahleru” i nastavlja: “Prvi sam put sreo Danu u klubu Marquee u Londonu, gdje sam u to vrijeme pjevao s bendom. Nikad neću zaboraviti kako je stajala ispred ogledala i češljala se. Polako sam joj prišao, uzeo joj četku iz ruke i nježno joj njome prošao kroz prekrasnu dugu kosu. Bilo joj je samo 14 godina, a imala je vlastiti komplet bubnjeva i družila se s mnogim velikim glazbenicima. Često smo bili u kući njezinih roditelja u South Kensingtonu, gdje bismo satima svirali. Jednom smo se toliko svirajući zanijeli da smo propali kroz pod u prizemlje”.
"U to je vrijeme David Bowie, koji se tada zvao David Jones, imao 17, a ja 14 godina", govori nam Dana i nastavlja:
“Svirao je saksofon, a mene je podučavao gitaru, pratio me do kuće te mi nosio baletne papučice i knjige. Bio je to prvi momak kojeg sam dovela u roditeljsku kuću te prvi momak koji je imao obojenu kosu i koji nije bio iz visoke engleske klase”.
Dana je išla u istu školu kao i Joan Collins te se od djevojaka očekivalo da se bogato udaju ili da idu na fakultet.
"U mojoj roditeljskoj kući imala sam raskošno cijelo prizemlje, gdje su tada dolazili svi tadašnji glazbenici - od Boba Dylana nadalje i tu se neprestano muziciralo. David mi je bio prvi dečko. Ipak, riječ ljubav bila bi prejaka, prikladnije bi bilo reći da je posrijedi bila strast. Bilo je to otkrivanje seksualne privlačnosti. Cijeli smo život, kasnije, ostali dobri prijatelji. Različite su djevojke prolazile kroz njegov život, a s nekima sam se sprijateljila, primjerice, s njegovom prvom suprugom Angie."
Danas, Bowieja poznajemo kao svestranog intelektualca i umjetnika. Kakav je bio u vrijeme svoje mladosti?
"Već je tada bio zainteresiran za performanse. Učio je mimu i nastupao u avangardnim predstavama. Ipak, nije imao pristup pravoj umjetnosti jer nije imao novca. Sjećam se svojeg posjeta njegovu domu. Do tada nikad nisam bila u kući pripadnika radničke klase. Davidov je otac bio bolestan, brat u bolnici za mentalne boelsnike, a majka mu je umrla s nepunih 40 godina. S druge strane, ja sam živjela i odrastala u dvorcima, putovala prvom klasom. Otac mi je odrastao u Švicarskoj, a kućni mu je prijatelj bio Hermann Hesse. Bili smo iz dva sasvim drugačija svijeta. No ono što me je najviše pogodilo bila je činjenica što je u Davidovu domu bilo suviše malo ljubavi. Znam da se očajnički želio izvući iz te radničke sredine u kojoj je živio. Sasvim je razumljivo, želio je nešto bolje, više."
Dani spominjemo da se često nagađalo, spekuliralo o Bowiejevoj biseksualnosti.
"Ono što mogu reći je da je David volio eksperimentirati. To ga je zanimalo i zabavljalo, no u suštini, uvijek je bio izrazito heteroseksualan. Bilo je to takvo vrijeme. Svi smo mi, u to vrijeme, a i u nekim razdobljima života, rado eksperimentirali. Iz aspekta sadašnjeg vremena, to izgleda smiješno, jer danas je sve slobodno, otvoreno, no šezdesete su bile godine ponovnog otkrivanja seksualnosti."
Spominjem Dani da se govorilo da je upravo Bowiejeva supruga Angie bila inspiracija za pjesmu “Angie” Micka Jaggera, na što mi odgovara:
"Ha, ha, Angie je uvijek bila u to uvjerena, no Jagger se nikad nije izjasnio. Bile su to zanimljive godine. Ranih sedamdesetih smo Angie, David i ja živjeli zajedno u New Yorku u apartmanu jednog hotela na Central Parku, a Mick u hotelu do našeg i često nam je dolazio u posjet. Bili smo kao obitelj. Kompletan styling tada je Davidu radila Angie. Da, Jagger je uistinu bio ‘good guy’. Zapravo, ljudi u glazbenom biznisu uglavnom su dobri. Ljudi iz svijeta glazbe većinom su potekli iz skromnih sredina i morali su se mnogo truditi. A mnogi od njih došli su iz disfunkcionalnih obitelji. Njegov hladan odnos s majkom reflektirao se na njihov odnos prema drugim ženama. Nemate pojma koliko Angie nalikuje na Davidovu majku. Ista narav, maniri... Oni se, zapravo, kako god okrenete, žene svojim majkama."
Kasnije, kad je Dana bila već u dugogodišnjoj ljubavnoj vezi s Donovanom, on joj je pisao pjesme koje je izvodila, a David Bowie joj je producirao albume, čiji je menadžment Mainman brinuo o njezinoj karijeri.
Snimila ih je više od 50. Neke od omota dizajnirao je i Andy Warhol, kojega Dana pamti kao vrlo kontroverznu osobu.
- Mnoge je ljude stvorio, ali i uništio. Za slabiće nije bilo mjesta u njegovoj blizini. U vrijeme Daninih odlazaka u klub Marquee bila je vrlo bliska s Bobom Dylanom, o kojem ona govori:
- Bob je pokazivao interes za glazbu koju sam skladala, a isto tako pozvao me je da na njegovoj turneji, koja je uključivala i nastup na Wembleyu, budem njegov prateći vokal. Šezdesetih, kad smo se intenzivno družili, meni je bilo 16, a njemu 23. U međuvremenu, nismo se vidjeli dvadeset godina, no kad me je nedavno nazvao, razgovarali smo više od šest sati. On je veliki kavalir, vrlo je zanimljiv i u velikom je obimu impresionirao žene. Zaista ga doživljavam kao ikonu 20. stoljeća. Danas, iako je ostario, još je ‘on the road’, stalno na turnejama. Dana i za sebe kaže da je neprestano na turnejama i da će to vjerojatno tako biti dokle god se bude mogla kretati.
- Glazbenici su nesretni kad sjede kod kuće. Jednostavno, treba im adrenalin koji se stvara od velikih turneja. Zbog toga potpuno razumijem ostarjele Stonese. Njima, zaista, više ne treba novac. Zadovoljava ih činjenica da mogu okupiti dva milijuna ljudi na stadionu. Vjerujte mi, to je najveći seks.
