Iako je bila ruska ikona ljepote, koja je proslavila SSSR '60-ih i '70-ih godina prošlog stoljeća, nitko u Rusiji ovih dana vjerojatno nije obilježio godišnjicu smrti Regine Zbarskaje. Ljepotica koja je promovirala rusku modnu industriju u zenitu Hladnog rata i osvojila Francuze na pariškom Tjednu mode, umrla je od predoziranja 15 . studenog 1987. u 52. godini. Ni danas se ne zna gdje je pokopana.
Tragičnu priču o "ruskoj Sofiji Loren", kako su je prozvali, ovih dana možete pogledati i na Pickboxu. Briljantna serija "Crvena kraljica" ("Krasnaja koroleva"), snimljena je prije tri godine, a po produkciji, scenariju, režiji i glumi bez problema može nadmašiti zapadnu konkurenciju. U 12 epizoda prati život glavne junakinje od rođenja i mladosti u siromašnoj obitelji u ruskoj provinciji, pa sve do agonije u psihijatrijskoj bolnici, u kojoj je uglavnom provela posljednje godine života.
Mnogo je misterija i nepoznanica o Regini Zbarskajoj. Sve dok nije u Moskvi upisala fakultet 1953. godine, o njoj se gotovo ništa pouzdano ne zna. Prema nekim tvrdnjama, bila je kći ruskog vojnog veterana, alkoholičara, i čistačice, a rođena je 27. rujna 1935. godine. Prema nekim informacijama, riječ je o gradu Vologdi, 400-tinjak kilometara sjeveroistočno od Moskve. Tu je i završila srednju školu, a zatim spletnom nesretnih okolnosti zauvijek napustila rodni grad i preselila se u glavni grad Rusije.
Prema jednoj verziji, u dobi od 18 ubila je oca dok je po tko zna koji put zlostavljao majku, ali je majka preuzela krivnju i odrobijala umjesto kćeri 11 godina. Prema drugoj verziji, roditelji su joj bili cirkuski akrobati iz Lenjingrada koji su poginuli izvodeći vratolomije. Koja je od ove dvije verzije točna, nikad se nije saznalo. Osim da joj je djevojačko ime navodno bilo Zoja Kolesnikova, no ime je promijenila u Regina zbog obiteljske tragedije, koja će je pratiti do kraja života.
Dolaskom u Moskvu upisala je pod tim imenom fakultet, pa je to ujedno prvi službeni biografski zapis. Budući da je bila odlična učenica, bez problema se upisala na moskovsku filmsku akademiju VGIK, i to Odsjek za produkciju. Prema dokumentarnom filmu koji je 2016. godine snimljen o njezinu životu, pod nazivom "Tijelo od državne važnosti – Prava povijest Crvene Kraljice", ona je zapravo htjela postati glumica, no nije prošla ni na jednoj audiciji.
Ipak, kao studentica VGIK-a, u poststaljinističkoj Moskvi, počela se kretati među tadašnjom moskovskom intelektualnom kremom, ali je zbog njezina podrijetla i siromaštva nisu odmah prihvatili u svoje društvo.
Zamijetila ju je tad iznimno ugledna umjetnica, slikarica i modna dizajnerica Vera Aralova Ipolitovna, koja je i sama živjela prilično nekonvencionalnim životom. Udala se za Lloyda Pattersona, tamnoputoga glumca i radijskog voditelja za engleski jezik na nacionalnom radiju u Moskvi, i s njim je imala troje djece.
Najstariji sin James postao je slavan kao dječak jer je igrao malog crnca u kultnom ruskom dječjem igranom filmu. Kasnije je postao mornarički časnik u rusoj vojsci, a zatim je diplomirao književnost na Institutu "Maksim Gorki" i postao cijenjeni pisac.
Uglavnom, Ipolitovna je skrenula Reginin život prema modi. Dovela ju je u Saveznu kuću mode na adresi Kuznetski most, u srcu Moskve. Bile su to već '60-e, kad je tadašnji predsjednik Nikita Hruščov liberalizirao Sovjetski Savez i želio predstaviti zemlju u pozitivnom svjetlu prema Zapadu. Strogo kontrolirani konzumerizam bio je prihvatljiv, pa su moda, mladost i ljepota bile dobre vize za proboj izvan granica SSSR-a.
Regina je ubrzo počela učiti i strane jezike. Perfektno je savladala francuski i engleski zahvaljujući prijateljstvu s jednom starom bivšom ruskom plemkinjom, koja ju je podučila i bontonu te uputila u ozbiljnu glazbu.
Istodobno Ipolitovna ju je učila scenskom pokretu i, konačno, 1959. godine Nikita Hruščov dao je zeleno svjetlo za predstavljanje ruske modne scene na Tjednu mode u Parizu.
Bila je to prilika da se pokažu dostignuća dotad sasvim zatvorene zemlje na području tekstilne i modne industrije, koja je nekako u to vrijeme postala otvorenija za zapadne utjecaje. Nakon naprednih svemirskih programa, u kojima su u početku sasvim nadmašili Amerikance, ovo je bila još jedna iznimno važna bitka za sovjetski imidž.
Dizajnerica Vera Ipolitovna pažljivo je pripremila cijelu kolekciju, a vrhunac modnog događanja trebalo je biti krzno, kao i čizme s patentnim zatvaračem. Regina je trebala biti glavna figura koja će pistom ponijeti ovu ekskluzivnu kombinaciju. Naime, ženske čizme s patentom izum su ruske dizajnerice, no priča je krenula sasvim drugim putem…
Najprije su se protiv ženskih čizama pobunili nadležni partijski dužnosnici, koji nisu željeli ni čuti da Ruskinje u svijet idu s takvom "nakaradnom obućom", a i izbor Regine u četverolist manekena za put u glavni francuski grad jedva je prošao na komisiji. No dizajnerica Ipolitovna svoj je nastup u Parizu uvjetovala i jednim i drugim.
Prvi par čizama za Tjedan mode izradio je kostimograf u Boljšoj teatru, i to tako da je prekrojio obične radničke čizme, a sve o trošku Vere Ipolitovne.
Nastavak na sljedećoj stranici...
