Rusija je jedina zemlja bogate književne i tradicije u kojoj 'M' nije preveden

Premda se nerijetko događa da javnost brzo gubi zanimanje za knjige nagrađene čak i najprestižnijim nagradama, Scuratijev dokumentaristički povijesni roman o talijanskom fašističkom diktatoru mjesecima se nalazio na popisima najprodavanijih knjiga - prodano je više od pola milijuna primjeraka - te je preveden na više od četrdeset jezika. Prvi dio serijala bavi se Mussolinijevim životom i poviješću Italije od ožujka 1919. i osnivanja prvih borbenih odreda "fascia", do Duceova govora u parlamentu u siječnju 1925. kojim je službeno uspostavljena fašistička diktatura. Drugi svezak pod naslovom "M. Čovjek providnosti" - koji kronološki prati zbivanja između 1925. i 1932. - nedavno je u prijevodu Ane Badurina objavila Fraktura, zagrebačka nakladnička kuća koja je prije dvije godine objavila i prvi svezak serijala. Antonio Scurati rođen je u Napulju 1969. godine a odrastao je u Veneciji. Diplomirao je filozofiju na Sveučilištu u Milanu, nakon toga je nastavio studij u Parizu, da bi kasnije završio doktorat iz teorije i analize teksta na Sveučilištu u Bergamu. Trenutno je profesor komparativne književnosti i kreativnog pisanja na Sveučilištu IULM u Milanu, te kolumnist i esejist listova Internazionale, La Stampa i Corriere della Sera. Kao književnik debitirao je 2002. romanom "l rumore sordo della battaglia" nakon čega je napisao niz zapaženih romana među kojima su i "Dijete koje je sanjalo kraj svijeta" (2009.), "Nevjerni otac" (2013.) i "Najbolje doba našeg života" (2015.). Daleko je najpoznatiji ipak po serijalu "M" koji su kritičari prozvali "remek-djelom koje je Italija čekala desetljećima", "neporecivim književnim postignućem" i "pripovjedačkim eksperimentom dosad nezabilježenim u talijanskoj književnosti". A o kakvom je pripovjedačkom eksperimentu riječ? U tom - kako ga je sam nazvao - "dokumentarnom romanu", Scurati se pobrinuo da svaki pojedini lik, događaj, dijalog ili narativ bude povijesno dokumentiran i vjerodostojno posvjedočen iz najmanje dva izvora. Dokumente, brzojave i pisma koje donosi u romanu ostavio je u izvornom obliku, zajedno s pravopisnim, jezičnim i činjeničnim pogreškama te tipfelerima, jer ti detalji "sami za sebe mnogo govore o osobnostima ljudi koji su te dokumente napisali ili potpisali". Roman primarno pripovijeda sveznajući pripovjedač u trećem licu, no povremeno čujemo i subjektivni glas govornika u prvome licu - samog Mussolinija. Scurati je pokušao - i uspio - napisati istinitu priču, ali to je i dalje priča. Svojim inovativnim postupkom uspio je izbrisati granicu između povijesti i fikcije, te ogoliti zločinačku ideologiju fašizma kako to može napraviti samo izuzetna književnost.