"Narod Shipibo-Konibo ima dinamičnu kulturu koja prolazi kroz razdoblje tranzicije, a mnogo će se toga promijeniti u godinama koje dolaze. Zato osjećam da je sada pravo vrijeme i moja odgovornost da dokumentiram te promjene i prikažem ih kroz fotografiju. To je moj alat za rad kojim želim sačuvati sjećanja mog naroda", istaknuo je peruanski fotograf David Diaz, čija je izložba pod nazivom "Shipibo-Konibo: Portreti mog naroda" nedavno otvorena u Etnografskom muzeju u Zagrebu.
Rođen 1992. godine u autohtonoj zajednici Nueva Saposoa u regiji Ucayali, David Diaz Gonzales ponosni je pripadnik domorodačke zajednice Shipibo-Konibo te jedan od najistaknutijih mladih fotografa u Peruu. Dobitnik je niza prestižnih nagrada, a njegovo fotografsko istraživanje krčenja šuma uzrokovanog menonitskom kolonijom u zajednicama Masisea u regiji Ucayali donijelo mu je stipendiju Zaklade za novinarstvo o amazonskoj prašumi koju vodi Pulitzer Center 2021. godine. Serija fotografija "Shipibo-Konibo: Portreti mog naroda" posvećena je njegovoj zajednici, a Díaz na njima prikazuje ljude iz okolnih sela, kao i iz grada Pucallpa u kojem je odrastao. Udaljavajući se od stereotipnih prikaza amazonskih domorodačkih naroda, Diaz rekonstruira život i kulturu ovog naroda kao član zajednice, pružajući tako jedinstven "pogled iznutra". Njegovi radovi tako postaju svojevrsni povijesni dokumenti koji svim budućim generacijama mogu pomoći u očuvanju i potvrđivanju njihova autohtonog identiteta unatoč neizbježnim kulturnim promjenama kojima svjedočimo u svijetu. Shipibo-Konibo autohtoni su amazonski narod koji živi uz rijeku Ucayali u Peruu te broje otprilike 35.000 pripadnika. Za preživljavanje uglavnom ovise o poljoprivredi, ribolovu i lovu. Iako su i danas sačuvani brojni elementi njihove tradicionalne plemenske kulture, njihov način života postupno se mijenja. Od 1990-ih godina velik broj ljudi u potrazi za održivijim izvorima prihoda preselio se u obližnje gradove, poput Pucallpe i sela u okrugu Yarinacocha, a drugi su pak posao potražili u glavnom gradu Limi. Ipak, čak i obitelji koje su emigrirale još uvijek održavaju vezu sa svojom zajednicom te i dalje njeguju svoju domorodačku kulturu u različitim oblicima.
"Najprepoznatljiviji ukras na tradicionalnim predmetima naroda Shipibo-Konibo jest kené: sustav geometrijskih uzoraka koji često nalikuju na labirint koji se pojavljuje i na mnogim fotografijama Davida Diaza. Tim se motivima ukrašava oružje, tkanine, drvene predmete, keramiku i oslikavanje tijela te predstavljaju odraz svjetonazora, znanja i estetike naroda Shipibo-Konibo. Prema predajama predaka, motivi kené nadahnuti su mitskom anakondom, čija koža sadrži sve inačice tog uzorka. Šamani i sudionici rituala mogu opaziti i razumjeti te uzorke konzumacijom psihoaktivnih biljnih pripravaka koji mijenjaju svijest, kao što je ayahuasca, za koje se vjeruje da anakondi daju njezinu moć", kaže nam kustosica izložbe Marija Živković.
Uzorak kené tijekom godina postao je sveprisutni motiv u umjetnosti naroda Shipibo-Konibo, a s vremenom je dobio i turistički značaj. "Predmeti ukrašeni uzorcima kené, koji se pojavljuju u vizijama, više nisu namijenjeni isključivo uporabi u kućanstvu. Brojne obitelji svoje rukotvorine danas nude turistima, a ti su motivi sveprisutni i u suvremenim umjetničkim djelima naroda Shipibo-Konibo. Osim toga, regija se razvila u jedno od važnijih središta ayahuasca turizma u Peruu", ističe Živković.
Izložba fotografija Davida Diaza nije jedina aktualna izložba u Etnografskom muzeju koja posjetiteljima otkriva kulturu Perua. Paralelno s njom otvorena je i izložba "Putujući bik iz Pucare – simbol peruanskih visoravni", koja otkriva povijest tradicionalne keramičke figure iz regije Puno u peruanskim Andama. Narod Pucará, iz kojega potječe ova zanimljiva figura, svoju je kulturu razvijao u području jezera Titicaca te je bio poznat upravo po svojim keramičkim i kamenim skulpturama. Njihova umjetnička tradicija uvelike je utjecala na kasniji razvoj keramike u regiji, a posebno mjesto u njihovim radovima zauzima upravo ova tradicionalna figura bika. "Uporaba bika u andskoj ikonografiji i kulturi povezana je s dolaskom Španjolaca u 16. stoljeću. Španjolci su u Ande donijeli stoku, uključujući bikove, koji dotad nisu bili prisutni na tom području. Bikovi su postali važni u poljoprivredi i religijskim svečanostima te su se povezivali sa snagom, plodnošću i moći. Spoj andskih vjerovanja i španjolskih tradicija pridonio je simbolici bika u andskoj kozmologiji", kaže nam Živković. Bik iz Pucare najčešće se upotrebljavao kao vrč ili posuda za prijenos tekućina ili vinskog destilata korištenog tijekom rituala, a lokalni obrtnici izrađivali su ga kao dio obrednih ceremonija ili karnevalskih svečanosti u regiji. S vremenom je postao diljem Perua prepoznatljiv kao simbol andske kulture, koji predstavlja plodnost i blagostanje, a smatra se i čuvarom doma i ukućana te amajlijom koja donosi sreću, veselje i obiteljsku slogu. Upravo zbog te simbolike tradicionalno se postavljaju na krovove kuća, i to u paru, kao prinos Pachamami, odnosno Majci Zemlji, i kako bi zaštitili dom. Uz njih se često nalazi i mali križ, što pak ukazuje na miješanje autohtonih i katoličkih vjerovanja.
Bik iz Pucare izrađuje se ručno, keramičarskim tehnikama koje se najčešće prenose s generacije na generaciju.
"Tradicionalno se izrađuje od gline koja se oblikuje u formu bika, a zatim peče u peći za keramiku tako da očvrsne. Nakon pečenja bik se ukrašava živim bojama i složenim uzorcima s pomoću boja i drugih materijala. Među čestim ukrasima mogu se naći geometrijski uzorci, cvijeće i drugi motivi nadahnuti prirodom", objašnjava nam Marija Živković.
Zanimljiva je također kombinacija različitih boja koje se mogu uočiti na ovoj figuri i od kojih svaka ima određenu simboliku. Žuta tako predstavlja izobilje i prosperitet te se vjeruje kako u domove privlači uspjeh i bogatstvo, bijela predstavlja mir, zaštitu i sklad unutar obitelji, narančasta veselje, kreativnost, poletnost i optimizam, zelena plodnost i ravnotežu, crna plemenitost, mudrost, kreativnost i duhovnost, plava, prema vjerovanjima, promiče fizičko i emocionalno zdravlje te pomaže u održavanju pozitivnog raspoloženja, a crvena pak simbolizira zaštitu i ljubav te odbija negativne emocije.
Ove dvije jedinstvene izložbe nastavljaju kontinuirana nastojanja Etnografskog muzeja da preko suvremene interpretacije baštine i međunarodnih projekata otvori prostor za interkulturalni dijalog, a pritom i svim posjetiteljima pružaju priliku da upoznaju bogatstva peruanskih tradicija te otkriju kako se tradicija, kulturni identitet i svakodnevni život na različitim krajevima svijeta međusobno isprepliću, ali i čuvaju unatoč brojnim izazovima s kojima se danas suočavaju.
