Gume, komadići stakla, platna i žice, čađa i pijesak te olovo koje kaplje na sliku dio su nekonvencionalnog umjetničkog svijeta Slavka Kopača, čiji se radovi mogu odnedavno pogledati na reprezentativnoj izložbi u Meštrovićevu paviljonu. Taj skromni i samozatajni umjetnik, Vinkovčanin, hrvatski Parižanin i prema riječima francuskih kritičara “istinski vizionar”, bio je pionir u korištenju neslikarskih, odnosno antislikarskih materijala i jedan od najvažnijih protagonista informela i art bruta. Još je potkraj četrdesetih okrenuo leđa institucionalnoj umjetnosti i općeprihvaćenoj estetici te tražio, kako je sam jednom rekao, avanturu duha i avanturu ruke. Premda je aktivno sudjelovao u mijenjanju i stvaranju francuske pa i svjetske povijesti umjetnosti i izlagao na prestižnom Venecijanskom bijenalu, stječe se dojam da je u Hrvatskoj bio nedovoljno poznat i priznat, vjerojatno i zato što je živio u Parizu gotovo 50 godina, od 1948. do smrti 1995. godine.
837
prikaza
Slavko Kopač: Gdje god je došao, rat je išao za njim
1/10
Premda je aktivno sudjelovao u mijenjanju i stvaranju francuske pa i svjetske povijesti umjetnosti i izlagao na prestižnom Venecijanskom bijenalu, stječe se dojam da je u Hrvatskoj bio nedovoljno poznat i priznat
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
