Prošlo je nešto manje od 35 godina od tog ljetnog dana, 1. srpnja 1991. Tad je Antun Gudelj na punktu u osječkom naselju Tenje, u sam osvit krvavog rata, nasred ulice ispucao više rafala na bijeli Stojadin u kojemu se, uz još trojicu, nalazio i tadašnji zapovjednik osječke policije. Josip Reihl-Kir umro je na mjestu, kao i Goran Zobundžija, potpredsjednik osječke gradske vlade i Milan Knežević, vijećnik osječke Općinske skupštine. Četvrti suputnik, predsjednik Mjesne zajednica Tenja, Milan Tubić, teško je ozlijeđen.
Šokantne minute i sati koji su uslijedili nakon zločina, zastrašujućeg čak i za tadašnja uzavrela zbivanja, zabilježile su medijske kuće, kamere, novinarski uređaji za snimanje... A onda je sav taj materijal, kao i mnoštvo druge novinske i televizijske arhive, zakopan duboko u spremišta zaborava. Kao što se, čini se, svih ovih godina uporno pokušava zaboraviti valjda jedinog čovjeka koji je dao sve da održi mir.
No jedan film to sve mijenja. Ovogodišnji ZagrebDox sasvim sigurno će obilježiti dokumentarni film “Mirotvorac”, za koji su scenarij pisali novinari Drago Hedl i Hrvoje Zovko, redatelja Ivana Ramljaka, već dokazanog sjajnog dokumentarista, te producenta Nenada Puhovskog.
- Mislim da će film biti iznenađenje s obzirom na materijal koji dosad nije viđen, jer je gotovo u potpunosti zasnovan na arhivi koja u slučaju ubojstva Reihl-Kira otvara nove vidike i nova pitanja - govori nam Drago Hedl, koji je u to vrijeme bio glavni urednik Glasa Slavonije i koji je policijskog načelnika poznavao osobno.
Film otvaraju scene potpunog kaosa na cesti na prilazu Osijeku, gdje okupljeni novinari, policija i nešto lokalnih stanovnika u šoku dočekuju vijesti o netom počinjenom zločinu. Kamera koja brzo prelazi preko pogubljenih policajaca, novinara koji uzimaju izjave od strahom preplavljenih stanovnika koji bježe iz grada, vozila Hitne pomoći koja zavijaju jureći cestom, unezvijereni svjedoci zločina koji “ispadaju” iz auta i daju oprečne izjave o tome što se dogodilo... Materijal je to koji će iznenaditi i one koji se tog vremena sjećaju.
- To ljeto je bilo vrlo turobno i napeto, do ruba pucanja. On je bio vrlo obrazovan, ozbiljan policajac, mirotvorac, nije dolijevao ulje na vatru, i upravo ga je taj pokušaj da pregovara i zaustavi ratne tenzije koštao života. Arhivske snimke ne mogu bolje opisati što se događalo i taj kaos, s jedne strane policiju, s druge strane ‘jastrebove’ koji su huškali na rat koji bi se dogodio i bez Kirovih nastojanja da se zaustavi - nastavlja Hedl.
- Moj prvi dojam je da je Ivan kao režiser na pravi način prenio ozračje koje se stvaralo u Slavoniji kroz arhivu, iskaze aktera, sudionika vremena, na jedan način je opisao tu grozomornu atmosferu koja je dovela do toga da je Reihl-Kir završio kako je završio - ističe Zovko.
Cijeli proces kojim Ramljak vodi film temelji se upravo na snimkama koje će nesumnjivo iznenaditi i one koji se tih događaja sjećaju, a koje je izvukao iz HRT-ovih arhiva. Tu je i slavna snimka gaženja tenkom crvenog Fiće, ali i vjerojatno nikad viđeni razgovor s mladim vojnikom koji je taj tenk vozio. Tu su i snimke presica i prosvjeda. Uz arhivske snimke, tu su izjave brojnih svjedoka koji su dali povjerenje Hedlu i Zovku, među kojima i sama Jadranka Reihl-Kir, koja prvi put progovara o posljednjim danima uz muža.
I danas je bolno slušati o njihovom dogovoru kako će 1. srpnja Josip ostaviti sve opasniji posao i o posljednjem nedjeljnom ručku s kojega se diže kako bi otišao na nove i nove pregovore sve agresivnijih strana. Tog 1. srpnja Jadranka ja nazvala Josipa i podsjetila ga koji je datum. Rekao joj je kako zna i kako samo još nešto treba obaviti, a onda dolazi...
Za naše sugovornike nema dvojbe: Kir je bio mirotvorac, no i sam je bio svjestan svoje pozicije. Drago Hedl ističe: “Da je bio na bilo kojoj drugoj strani, vjerojatno bi i danas bio živ”.
- Jednom je prilikom došao u Glas Slavonije, imali smo razgovor s njim za subotnji broj, ispratio sam ga do stepenica i ono što mi je rekao šokiralo me. Rekao je da je uplašen za svoj život. Onda možete misliti kako je bilo u gradu - otkriva Hedl.
Hedl i Zovko, dugogodišnji prijatelji i kolege, o filmu su počeli razgovarati 2019. godine. Proces izrade scenarija, dobivanja sredstava, snimanja svjedoka, samog istraživanja, a potom i produkcije te montaže trajao je šest godina.
- Kad sam razmišljao o Dragi, on je bio izravni svjedok. Ideja ti je, gledaš što se sve događa u državi, kako država namjerno zanemaruje Reihl-Kira, nitko ga se ne sjeti na godišnjicu i ignorira se njegov doprinos. Prevladavao je osjećaj da ne treba slaviti mirotvorca. To nam je bila nit vodilja, idemo napraviti film koji će danas, sutra ostati generacijama, da ga pogledaju i shvate zašto je bio važan. I tako su ušli producent Puhovski i Ramljak - objašnjava Hrvoje Zovko.
- Kopao sam po arhivi HRT-a, u kojoj sam nakon mnogo truda i sreće našao arhivu Studija Osijek. Ideja stavljanja tih scena je da se proba dočarati koji je kaos vladao i na koji se način šire pogrešne informacije. Pričao sam s 30-ak ljudi, čuo barem deset različitih varijanti što se dogodilo tog dana. I nema pouzdanih dokaza ni za jednu varijantu. Zašto je Gudelj to napravio, je li to bio pojedinačni čin ili je bio nahuškan? Zato je film bio fokusiran na to kako je došlo do tog zločina, jer da sam stavio sve te suprotstavljene teorije i informacije, to bi bio potpuni rašomon - govori nam Ramljak.
Kir nije imao mogućnosti za uspjeh
Rad na ovom dokumentarcu, ističe, pomogao mu je da shvati zašto se dogodilo to što se dogodilo, ali i da Kir nije imao mogućnosti za uspjeh.
- U tom trenutku si imao šest do sedam strana, službenu policiju, Glavaševu bojnu koja je provocirala, još dvije druge ilegalne skupine koje su bile u sukobu sa svima, lokalne Srbe, uvezene Srbe i JNA. Potpuni kaos i svašta se moglo dogoditi, pa i ono što se dogodilo ne čudi. Kir je u očima tih ljudi na punktu u tom trenutku bio neprijatelj koji se vozi s četnicima i bio je netko tko ih sprečava u njihovim namjerama. Možda to ljudi danas ne razumiju, ali Kira su njegovi nadređeni u tom trenutku, ministar Boljkovac, Manolić i predsjednik Tuđman, uvjeravali da neće biti rata. I tako se našao između dvije vatre. Da i nije poginuo tog dana, mislim da bi se sve isto odigralo. Nije bilo političke volje da se makne neke ljude - kaže Ramljak.
- Htio sam napraviti dokument vremena, da za 10, 20 godina, ako netko pita tko je bio taj Kir, ima tih 100 minuta dobiti uvid u ta vremena. Odlučio sam praviti filmove o ljudima koji ne bi trebali biti zaboravljeni, bilo je bitno da se izvuku neki događaji. I Kir je to zaslužio - zaključuje Ramljak.
- Jako puno sugovornika smo imali, dali su nam široku sliku, informacije koje nismo znali, no dio ljudi je odbio iz straha i posljedica zbog onoga što bi rekli. Vrlo važni ljudi su govorili otvoreno, upozoravali su na situaciju koja je vladala u Osijeku - ističe Hedl.
- Jesu li Lee Oswald i Gudelj bili samo sumanuti pojedinci ili je iza njih bila struktura? Mi nemamo ništa službeno osim presude Gudelju, no i to je vrlo problematično. Znamo da je on pobjegao u Australiju. Otići nakon takvog ubojstva, skrivati se u Osijeku i pobjeći. Nakon bijega mu se sudi u odsustvu, dobiva 20 godina, i onda se pojavljuje na aerodromu u Njemačkoj. No nakon izručenja on je oslobođen temeljem Zakona o oprostu i vraća se u Australiju kao slobodan čovjek. Da nije bilo Jadranke Reihl-Kir, ne bi ga se ni vratilo - problematizira slučaj Hedl.
Hoće li ovaj film promijeniti išta po pitanju nikad razriješenog Kirova ubojstva? Ima li političke volje da se proba saznati je li Gudeljev čin tek njegova odluka ili su iza njega stajali nalogodavci kojima Kirov način nije odgovarao?
- Nisam optimist, država u ove 34 godine nije pokazala volju i želju da se ta priča otkrije do kraja, to je čin pojedinca bio, ali on je bio navođeni projektil. Nisam siguran da će država željeti to otkriti. Bilo je puno prilika, no nije se iskazala u tom smislu. Ima puno stvari koje bi trebalo razotkriti, no kao građanin nisam optimist u smislu države. Možda će danas-sutra netko još nešto novo napraviti. Mi smo htjeli da ovo bude film nakon kojega će svi stati i razmisliti o tome gdje se nalazimo i kako razmišljamo - zaključuje Hrvoje Zovko.
Dotad, Reihl-Kiru i tome vremenu autori “Mirotvorca” odali su počast na pravi način, s poštovanjem i objektivnim pogledom na smrt čovjeka koji je htio mir kad su baš svi drugi htjeli rat. Ovo je film koji zaslužuje postati dio obavezne literature za svakoga od nas
