Gregor Sailer radi sve da bi izazvao razmišljanje o tome što znači autentičnost, a što iluzija u fotografiji. Od lipnja 2015. proputovao je Rusiju, Švedsku, Njemačku, Francusku, Englesku, Sjedinjene Američke Države i Kinu u potrazi za "lažnim gradovima" ili, kako ih on naziva, "Potemkinova sela", koja se pretvaraju da su nešto što zapravo nisu.
To su mjesta obmana, namijenjena da prikriju njihovo stvarno stanje. Oni repliciraju stvarnost na načine koji su uznemirujući, zagonetni ali i privlačni. U mnogim slučajevima teško je odvojiti stvarnost od kopije, a status istine unutar tih slika neprestano se mijenja.
Izvorni pojam "Potemkinovo selo" proizlazi iz Rusije 18. stoljeća. Kraljica Katarina II otputovala je 1787. na Krim, a ruski guverner Grigorij Aleksandrovič Potemkin navodno je izgradio lažna naselja kako bi pred njom prikrio ruševine.
Stoga je i Sailer prvi put postao svjestan suvremene verzije ovog fenomena kada je otputovao u Rusiju i shvatio da su u Suzdalu, sjeveroistočno od Moskve, porušene građevine prekrivene tiskanim platnima idealiziranih, uljepšanih građevina koje su trebale zadiviti Vladimira Putina tijekom njegovog posjeta.
Neobične, šarene obloge na zgradama nalikuju kućicama za lutke, a ne čvrstim strukturama.
Sailer je pažljivo hvatao rubove platna koji se na vjetru odmiču, otkrivajući stvarnost koju bi trebali prikriti. Te pukotine u tkanini proizvode tzv. trompe l'oeil efekt - dodajući motivu trodimenzionalnost.
Na prvi pogled izgleda da su platna koja prekrivaju zgradu jeftin oblik iluzije, ali svako njihovo novo kidanje stvara neprekidno novu razinu stvarnosti koja stvara novu razinu stvarnosti koja je istodobno uznemirujuća i intrigantna. Očigledna umjetnost tih zgrada pruža opipljivu ulaznu točku u ovu praksu kopiranja koja je tako prožeta u suvremenom društvu.
Sailer je zatim otputovao u Švedsku kako bi posjetio područja AstaZero i Carson City na kojem se testiraju automobili testna područja vozila AstaZero i Carson City koja su izgrađena za testiranje novih tehnologija budućnosti koja će poboljšati sigurnost na cestama.
Ovdje sve izgleda kao da je riječ o pravim ulicama sa semaforima ali njima automobili voze ekstremnim brzinama, udaraju u lažne pješake i zaustavljaju se uz zaglušujuću škripu guma.
Zgrade na obje strane ceste imitiraju četvrti Harlema u New Yorku koristeći lažne pozadine trgovina i restorana, uključujući živopisne logotipove i prozore.
Sailer također otkriva ovu prijevaru fotografiranjem struktura sastavljenih od golih dasaka, koje sa svih strana podupiru lažne zidove.
Razobličio ih je za gledatelja jer su stvoreni samo da apsorbiraju samu mehaniku i stvore simulirani svijet na zaslonu.
Teoretičar Jean Baudrillard je već rekao da hiperrealni svjetovi poput onih koje Sailer istražuje, čine razliku između stvarnosti i simulacije manje uočljivom, pa stoga "iluzija više nije moguća, jer ni stvarnost više nije moguća".
Prema ovoj logici, ova lažna mjesta predstavljaju prijetnju autentičnosti i krajnju smrt prvotnog identiteta društva. Ideja kopije također pokreće psihološki poremećaj jer će se uvijek uspoređivati sa svojim referentom. Kopija je neprirodna, ali istodobno je superiornija od originala koji je ranjiv i ograničen u svojem kapacitetu.
Kao što piše David La Rocca, ova vrsta fotografskih slika može se nazvati "simuliranim indeksom" koji je "prikaz koji se pretvara da jest nešto što nije, a istovremeno najavljuje da je ono što doista jest".
Sailerove fotografije isprva doista izgledaju kao zgrade i gradovi, ali ubrzo shvaćamo da to nisu originali, pa snaga njegovih fotografija leži upravo na našem poznavanju lažnog.
Na Sailerovom fotografijama svi motivi, od vojnih poligona do turističkih atrakcija i gradova za testiranje vozila, ta mjesta djeluju kao jedinstvene sredine s vlastitim sustavima i mrežama. Kao što Sailer kaže: "Bio sam zainteresiran za prikaz novog svijeta ... i novu atmosferu pridošlicama."
Ove umjetne lokacije omogućuju Saileru da istražuje hermetične, neobične lažne gradove dok istovremeno sam ispituje smisao istine fotografske slike. Suprotnost između stvarnog i nestvarnog postala je opipljiva i neraskidivo povezana, piše CNN.
