"Srbi i Hrvati moraju govoriti o Vukovaru i žrtvama Oluje"

Podsjetio bih i da Hrvatska nakon zamjene jugoslavenskog hrvatskim dinarom povučene banknote nije uništila nego ih je u BiH slala šleperima i mijenjala za devize, čime je izvršena i financijska agresija na ovu zemlju.

Nedavno ste na bivšem Trgu maršala Tita s polaznicima radionice "Time is out of joint", ispisivali antifašističku poeziju Ivana Gorana Kovačića, Branka Ćopića i drugih pjesnika. Koja je bila ideja te akcije?

Htio sam podsjetiti domaću javnost na internacionalni karakter antifašizma – nešto što uvelike nadilazi intelektualne kapacitete prosječnog desničara. Umjesto da se ponosi internacionalnim i – zašto i to ne reći – južnoslavenskim karakterom svog antifašizma, kojim je na kraju 2. svjetskog rata zaustavila ideologiju koja se početkom devedesetih povampirila, Hrvatska svoj antifašizam želi izolirati, zalijepiti mu nacionalni predznak i oduzeti ono po čemu on upravo jest bio i ostao antifašizam – po mogućnosti da iskorači iz uskih nacionalnih okvira i zakorači u prostor solidarnosti i borbe jedne društvene klase koja na ovim prostorima tad prvi put doista postaje suvereni politički subjekt. Naravno, akcija je bila i odgovor na preimenovanje Trga maršala Tita.

Nedavno je Ladislav Ilčić imenovan savjetnikom ministrice kulture, Anto Đapić postao je član Kazališnog vijeća HNK Osijek, a vodoinstalater šef knjižnice u Slunju. Dakle, nekvalificiranost na djelu. Radi li se tu o napadu na kulturne institucije ili se "borba" premješta na drugo područje?

Goran Kovacic (PIXSELL)

Ali čemu se ovdje čuditi ako je ne tako davno na čelu Ministarstva kulture bio čovjek koji se na splitskoj Rivi slikao s ustaškom kapom i koji je u HAVC-u brojio srpska krvna zrnca? Nemojmo biti naivni, desnica, iako vjerojatno nije čula za Althussera, prepoznaje kulturne institucije kao državne ideološke aparate koji reproduciraju određeni sustav vrijednosti i interesa. Imena koja gore navodite sasvim su u skladu s konzervativinim i retrogradnim sistemom vrijednosti kojim se u Hrvatskoj želi dokinuti bilo kakav javni prostor kritičkog mišljenja.

Hoće li osječki HNK s Đapićem kao članom Kazališog vijeća postaviti predstavu o Glavaševim zločinima? Hoće kad na vrbi rodi bunika. Ali ja bih postavio pitanje što doista kritički o društvenoj stvarnosti u Hrvatskoj misle i govore ravnatelji kulturnih institucija koji dolaze iz tzv. liberalnih krugova?

Vaša predstava "Medeja", nastala u produkciji Slovenskog narodnoga gledališča iz Maribora, proglašena je najboljom na 32. Gavellinim večerima. Zanimljiva je po tome što je vaša Medeja ratnica i bori se protiv patrijarhalnog sustava i društvene nepravde. A kod nas pretučena žena požeško-slavonskog župana poručuje ženama da šute i trpe. Kako to komentirate?

Pa zar nesankcionirano nasilje nad ženama nije krajnja konzekvenca onog patrijarhalnog modela za koji se od početka zalaže HDZ? Sjećate li se što se događalo kad je 5. kolovoza 2015., na 20. obljetnicu Oluje, u riječkom HNK pet žena različitih nacionalnosti govorilo o svom, ženskom iskustvu rata? Morale su, kao i publika, čekati na dolazak intervntne policije da ih nacionalno napaljeni mužjaci ispred kazališta ne bi raskomadali.

Premijer izjavljuje da Vlada provodi odgovornu politiku u pogledu problema u Agrokoru, a istodobno ukida saborsko Povjerenstvo za Agrokor. Kako to vidite?

Daniel Kasap (PIXSELL)

HDZ-u je država bila i ostala sredstvo za pljačkanje društvene imovine. Agrokor je spomenik toj pljački, koji sad prijeti da se uruši na glave onih na čijoj je muci nastao. Hrvatsko radništvo dobilo je upravo ono što svako radništvo dobiva kad klasni identitet zamijeni nacionalnim. To isto radništvo i njihovi različiti predstavnici se u zadnjih 26 godina nisu usudili dovesti u pitanje tekovine rata, od kojih je njihova aktualna bijeda jedna od najvećih.

Premda Zagreb i Hrvatska imaju prilično razvijeno civilno društvo, čini se da ipak još u društvu prevladava građanski kukavičluk. Koliko kazalište i sami glumci mogu pridonijeti jačanju građanske i društvene odgovornosti?

U jednom dijelu predstave koja nastaje prema Pirandellovih "Šest likova traži autora" govorim i o strahu kao dominantnoj emociji u hrvatskoj kazališnoj zajednici. Rijetki su glumci koji su spremni svoje različite uloge zamijeniti ulogom društveno odgovornog pojedinca. Jeste li čuli da su se iz kazališne zajednice zadnjih dana čuli glasovi koji su glasno i jasno rekli da je osuđeni ratni zločinac – osuđeni ratni zločinac? Jedino što sam ja čuo bio je glas glumca Dragana Despota.

Je li svoje komemorativne usluge naplatio po tarifi za koju je radio na predsjedničkoj inauguraciji ili je ovom prilikom dao kakav popust – ne bih znao. Ali bi bilo zanimljivo upitati upravu zagrebačkog HNK je li naš nacionalni prvak za ovu priliku dobio dozvolu za rad izvan matične kuće. Usput, upitao bih kolegu Despota, kao rođenog Mostarca, bi li svoje recitatorske usluge ponudio i onima koji su u njegovu rodnom gradu pali kao žrtve Tuđmanove politike i vojske kojom je Praljak zapovijedao.