Prije deset godina Sylvester Stallone je režirao, napisao scenarij i glumio glavnu ulogu u filmu “Rocky Balboa” (2006).
Rekao je da je to njegov oproštaj s Rockyjem. Bio je to njegov šesti Rocky. Deset godina kasnije Stallone se ponovno, po sedmi put, pojavljuje kao Rocky u filmu “Creed”, prvom koji nije naslovljen imenom njegova junaka i prvom koji nije ni napisao ni režirao.
Nakon dugo oklijevanja i nagovaranja popustio je i prihvatio scenarij redatelja Ryana Cooglera, koji se prije toga proslavio nezavisnom dramom “Postaja Fruitvale”.
Stalloneu je prije nego što je prihvatio ulogu umro sin, a scenarij Ryana Cooglera priča je o starom Rockyju koji trenira i brine o sinu svojeg pokojnog prijatelja Apolla Creeda.
Našavši nadahnuće i utjehu u priči o boksačkom ocu i sinu, Stallone je pristao prvi put glumiti Rockyja kao bolesnog veterana, prestarog za boks i tradicionalne nokaute.
Nije mu bilo svejedno, izjavio je, jer se još osjeća dobro i može bez teškoća glumiti akcijske junake, no svjestan je da se njegovoj akcijskoj karijeri bliži kraj. I to se u ulozi sedmog Rockyja vidi.
Kao što je nekad u ringu bio nemilosrdan prema protivnicima, bez obzira na to je li gubio ili pobjeđivao, tako je sad nemilosrdan i prema samome sebi i svojem ostarjelom junaku.
Kad je ruševina, onda je ruševina sa stilom i srcem. I to bez obzira na količine botoksa koje njegovo lice deformira na sasvim poseban način, kao da je botoks unesen u karakter, a ne u izgled lica.
Stallone je, naime, svoju karijeru i slavu u prvom “Rockyju” (osvojio je tada Oscara za najbolji scenarij i bio nominiran za najbolju ulogu) započeo ne skrivajući svoje deformirano lice i nepravilan, gotovo nerazgovjetan govor.
Glumio je junake s dna društva, s ulice, gotovo s ruba civilizacije.
Dok je njegov generacijski akcijski antipod Arnold Schwarzenegger vrlo rano, nakon Miliusova “Conana Barbara”, Cameronova “Terminatora” i McTiernanova “Predatora” napustio ozbiljnost akcije i glumio junake koji su koliko duhoviti, toliko i smiješni (“Komandos”, “Blizanci”, “Junior”, “Posljednji akcijski junak”, “Istinite laži”), Stallone je ostao vjeran svojem izvornom ozbiljnom dramskom nadahnuću patnje, boli i poraza koji njegove posve neduhovite junake pretvaraju u žrtve koje najuvjerljivije pobjeđuju kad najviše gube.
Ako je, uvjetno rečeno, Schwarzenegger Cary Grant akcijskog filma, Stallone je, ma koliko to može zvučati smiješno, akcijski Marlon Brando.
Emocije, proživljavanje svakog trenutka junakova života na ekranu, sklonost boli, patnji i (doslovno) krvarenju čini njegove junake uvjerljivima i bliskima čak i onda kad su priča i scenarij neuvjerljivi.
Stalloneovo je lice toliko puta bilo krvavo, izderano, izubijano i unakaženo da mu ni najveća količina botoksa ne može urušiti imidž.
Na njegovu licu botoks je samo još jedan, ovoga puta kirurški nokaut već ionako deformiranoj fizionomiji.
Na isti način i tragovi starosti doimaju se kao još jedan znak prepoznatljive deformacije.
Dok akcijski komičar Schwarzenegger stari dirljivo smiješno i nije više nimalo duhovit, Stalloneu njegove bore, kojih se želi riješiti kirurškim zahvatima, daju još jednu potvrdu urođene snage, ozbiljnosti i, nadasve, emotivnosti.
Ma koliki bio Stalloneov glumački dar, on u svakoj svojoj ulozi daje sve od sebe i, doslovno, umire pred kamerom.
U tom smislu, ovaj majstor akcijske patnje ne stari kao drugi akcijski junaci jer je u njegovu slučaju starost samo još jedan prepoznatljivi znak patnje.
Da je u svojoj odanosti ikoni patničkog akcijskog junaka bio u pravu, pokazuje na najbolji način i njegova sedma uloga Rockyja za koju je osvojio hvalospjeve kritike i publike, dobio Zlatni Globus za najbolju sporednu ulogu i još dvadesetak nagrada, a bio je nominiran, drugi put u karijeri, za Oscara.
Obilježili djetinjstvo
Stalone je najavio kako bi rado nastavio glumiti, sad starog Rockyja, u novim nastavcima “Creeda”, ako ih bude bilo. A ako ih i ne bude, “Creed” Ryana Cooglera, redatelja kojemu su filmovi o Rockyju obilježili djetinjstvo i mladost, melankoličan je, ali i dostojanstven oproštaj s jednom filmskom legendom.