Triler s elementima horora, namjerno usporen, napet i psihološki slojevit

Plutati svemirom u ovalnoj kapsuli protiv svoje volje, posve sami i paralizirani od užasa, u vakuumu i klaustrofobiji beskrajne tame, bez ikakve šanse da preživite, bez mogućnosti da brzo umrete. Zamislite takvu smrtnu presudu koja k tome stiže iz snovitog i nesvjesnog i protiv koje stoga nema opcije žalbe. Košmar o zlatnom jajetu nesretniku kojeg snađe nepogrešivo će, iako metaforički zabašureno, predvidjeti kakav ga kraj čeka. Usnula je takvu strahotu isprva jedna djevojčica, a godinama kasnije i odrastao muškarac. Oni su Saskia i Rex. U prvim odlomcima “Zlatnog jajeta” (Het gouden ei, 1984.), kratkog romana, gotovo novele od stotinjak stranica, inače najistaknutijeg naslova nizozemskog prozaika Tima Krabbéa (1943.), nenametljivo i pregledno dobivamo detalje neophodne za nastavak: Rex Hofman i Saskia Ehlvest zaputit će se iz Amsterdama na odmor u Francusku. Na Autocesti sunca prepiru se i zabavljaju jezičnim igricama dok ona u krilu drži pletivo pa u tom trenu još nije jasno jesu 40 41 li u pitanju stariji ljudi ili neko drugo vrijeme, kad se na suvozačkom sjedištu kilometražu kratilo pletaćim iglama umjesto smartphoneom. I da, osamdesete su, doba polaroida, Saskia i Rex mladi su i neopterećeni, četiri su godine zajedno, on je od nje stariji osam, smatra je preseratoricom i dalje je silno voli. Iako je položila vozački. Saskia se na Rexovo negodovanje na njihovim putešestvijama ne usudi voziti, no odjednom, na benzinskoj pumpi na kojoj se nakratko zaustavljaju, djevojka objavi da će ostatak puta za volanom biti ona, demonstrativno uzima ključeve od auta kraj kojeg je on ostaje čekati i vedro se zaputi po piće.