U Galeriji umjetnina u Splitu otvorena je izložba "Erste fragmenti". Riječ je o 20. izdanju ovog projekta Erste banke kojim se podupire rad mladih umjetnika do 30. godine. Tijekom dva desetljeća putem natječaja otkupljeno je više od 220 radova, a na ovoj izložbi koja je u Split stigla nakon Zagreba i Rijeke, mogu se vidjeti novi radovi, ali i niz onih koji su otkupljeni na ranijim natječajima.
Među umjetnicama čiji rad se među ostalima može pogledati jest i onaj umjetnice Lane Stojičević koja nam u intervjuu otkriva koje teme i problematika su u fokusu njezinog rada i tko je u životu i umjetnosti inspirira. Izložba je, podsjetimo, otvorena do 27. travnja, a ulaz je slobodan.
Na izložbi 'Erste fragmenti' sudjelovala sam tri puta, što mi je na samom početku karijere osiguralo vidljivost te su moji radovi vrlo rano postali dio kurirane javne kolekcije. Prvi put sam sudjelovala 2015., kada sam za dvije fotografije iz rada Crno brdo nagrađena i glavnom nagradom. Nažalost, tema tog rada još uvijek je aktualna, nedavno se spominjala u medijima zbog financijske sankcije koju je Sud Europske unije izrekao Hrvatskoj zbog toga takozvano 'crno brdo' još uvijek nije sanirano. Radi se o gomili industrijskog otpada nekadašnje šibenske tvornice TEF pored koje sam odrasla, a koja je 2010. nezakonito deponirana u selo Biljane Donje. Godine 2016. je za Erste kolekciju otkupljen i moj rad Projekt Villa Roza, koji se sastoji od makete i serije fotografija, a u kojem se bavim problemom divlje gradnje. Rad Fasada iz 2018. bit će izložen na jubilarnoj 20. izložbi 'Erste fragmenti', a sastoji se od kostima i serije performativnih fotografija. Veselim se opet, nakon 5 godina, uživo vidjeti kostim koji je inspiriran događajem iz 1931., kada su se arhitekti kostimirali u zgrade koje su projektirali na Manhattanu. Kako su oni slavili tadašnju suvremenu arhitekturu, isti princip sam, u nešto ironičnijem izdanju, prebacila u lokalni kontekst. Izradila sam kostim u suvremenom vernakularnom stilu gradnje koji mi se tada činio dominantan u Dalmaciji, a to su takozvane 'tortaste' kuće koje su nerijetko bespravno izgrađene, a koje su tada bile posebno aktualne zbog problematične legalizacije nezakonito izgrađenih objekata.
Možete li nam otkriti više o vašem životnom putu u svijetu umjetnosti?
Iako sam odrasla u Šibeniku gdje ne postoji srednja škola umjetničkog usmjerenja, već sam vrlo rano znala da se nakon srednje škole želim obrazovati u umjetničkom, odnosno likovnom području. Diplomirala sam 2012. na Odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu. Danas sam zadovoljna tim izborom jer sam na studiju, zbog specifičnog pristupa mediju slikarstva profesora tog Odsjeka, spoznala neograničene mogućnosti suvremene umjetnosti. Upravo taj pristup njegujem i danas, pa se tako moji radovi transformiraju iz jednog medija u drugi, nastaju kao rezultat potrage za optimalnom formom vizualizacije 'suštine' istražene teme. Moji radovi često su duboko povezani s lokalnim kontekstom, pa sam tako u radovima istraživala lokalnu industrijsku baštinu (Tvornicu elektroda i ferolegura - TEF u Šibeniku i Tvornicu cementa Gilardi-Bettiza u Splitu), ali i posljedice procesa de/industrijalizacije, problem divlje gradnje, devastacije kulturne baštine i arheoloških nalazišta. Arhitektura je česta tema mojih radova, podjednako ona suvremena i povijesna, a posebno me zanimaju upravo suvremene intervencije na povijesnoj arhitekturi. Oblikovani prostor doživljavam kao materijalizaciju raznih društvenih procesa, principa i problema. Trenutačno se bavim problematikom suvremenog stanovanja, kontrastom između percepcije stanovanja kao osnovne ljudske potrebe ili prava u odnosu na prodaju i najam nekretnina koje služe kao sredstvo za zgrtanje profita.
Gdje ste do sada izlagali i s kojim radovima ste sudjelovali?
U zadnjih desetak godina kontinuirane umjetničke djelatnosti nakupilo se dosta suradnji, gotovo podjednako s nezavisnom kulturnom scenom i raznim institucijama. Istaknula bih nedavno realiziranu izložbu The Emperor’s Dreamhouse u iznimnom prostoru Galerije Kula u Splitu, koja se nalazi u sjeverozapadnoj kuli Dioklecijanove palače. Na toj izložbi sam predstavila nove radove nastale upravo za taj prostor, inspirirane postupnim procesom nastanka današnjeg grada Splita, i to postupnim procesom intervencija u tkivo Dioklecijanove palače. Zgušnjavanjem prostora, utiskivanjem naknadno nastalih građevina u monumentalnu strukturu, neki dijelovi Palače ostali su 'zarobljeni' unutar interijera, što je rezultiralo kompleksnim odnosom privatnog vlasništva i kulturne baštine. Posebno sam sretna zbog Nagrade Radoslav Putar iz 2021., u sklopu koje sam boravila na dvomjesečnoj rezidenciji u New Yorku.
Što vas najviše motivira i inspirira i kakav ste tip umjetnice?
Većina mojih radova nastaje kao rezultat umjetničkog istraživanja. Ponekad se radi o nekim općenitijim temama, poput istraživanja specifične prostornosti rodno konotiranih arhitektonskih igračaka za djecu, svojevrsnih kuća za lutke, a ponekad se radi o umjetničkim istraživanja povijesne slojevitosti neke konkretne lokacije, poput recentnog umjetničkog istraživanja u sklopu kojeg tek trebam realizirati radove, a u kojem istražujem lokalitet antičke Isse i devastacije dijela tog lokaliteta koje su se odvile u prošlom stoljeću. Takav pristup umjetnički proces često čini dugotrajnim pa pretpostavljam da je iz navedenog moguće zaključiti da sam analitički, istraživački, matematički i strpljivi tip umjetnice, niti najmanje impulzivan, ponekad na moju žalost.
mate li svoje uzore u stvaralaštvu, ili općenito u životu?
Podjednako me inspiriraju suvremeni radovi, kao i umjetnost drevnih kultura. Inspirira me svatko tko uspijeva ostati vjeran sebi i svojim interesima, ali istovremeno biti suvremen, svatko tko se sa svakim novim radom mijenja i pomiče svoje granice, ali zadržava uvijek nešto svoje, svatko tko uspije zadržati skromnost i ustrajnost u radu, usprkos uspjesima te svatko tko je do tih uspjeha stigao primarno svojim radom.
Koliko je danas teško probiti se u svijetu umjetnosti, ili je možda lakše s obzirom na društvene mreže?
Pretpostavljam da ne doživljavamo svi na isti način što to znači 'probiti se u svijetu umjetnosti'. Publika suvremene umjetnosti nije velika te određene strukovne uspjehe ne prati nužno financijska kompenzacija. A nekad financijska kompenzacija nadmašuje kvalitetu - uspjeh je često jako proizvoljan i na njega utječu razni faktori koji nekad nisu pod našom kontrolom. Na sve to često značajno utječu i naizgled 'neumjetnički' faktori - obiteljsko 'zaleđe', porijeklo, mjesto odrastanja ili studiranja, itd. Iako na neke faktore ne možemo utjecati, vjerujem da kontinuitet u radu, postepeno građenje karijere, težnja za stalnim napretkom te predanost radu mogu donijeti dobre rezultate.
Gdje vidite sebe u budućnosti i koje su vam zasad neostvarene želje?
Doslovan odgovor bi bio - i u budućnosti se vidim u Splitu, gdje imam privilegiju rada sa studentima/cama Odsjeka za likovnu kulturu i likovnu umjetnost Umjetničke akademije, s povremenim izlagačkim izletima ili umjetničkim rezidencijama po svijetu.
