Gianni Agnelli, koji je prije smrti bio glava obitelji dugo poznate kao "talijanski Kennedyjevi" pretvorio je tvrtku Fiat u globalnu silu te je bio na čelu carstva u koje su bili uključeni i Ferrari i Juventus. Kako prenosi The Times, osim svega navedenoga, Agnelli je za života proširio obiteljsku umjetničku kolekciju koja je uključivala više od 600 djela velikih umjetnika poput Modiglianija, Renoira i Matissea.
Nakon Giannijeve smrti 2003. godine te nakon smrti njegove supruge Marelle 2019. godine, njegova je ostavština postala predmetom sudskog spora. Naime, njihova kći Margherita Agnelli de Pahlen tvrdi kako su je John, Lapo i Ginevra Elkann, djeca iz prvog braka, prevarila za njezin dio bogatstva koji je uključivao i umjetnička djela koja su joj, kako tvrdi, dodijeljena prema sporazumu s Marellom iz 2004. godine.
U fokusu istrage nalazi se 13 nestalih djela navedenih u sporazumu, među kojima su i Baconova Studija za papu, Picassove gravure pod nazivom Torse de femme te Sargentova Ulica u Alžiru, a za sva ova djela Pahlen tvrdi da su nestala.
Bivši član osoblja u rezidenciji Agnellijevih u Rimu izjavio je kako su slike uklonjene još 2008. godine kada se Marella razboljela. Drugi radnik u njihovoj rezidenciji je pak izvijestio da je slika Giacoma Balle zamijenjena "slikama niže kvalitete", piše The Times. Osoblje zaduženo za prijevoz istražiteljima je reklo kako su zamoljeni da prevezu kopije s obiteljskog imanja u Rimu između 2016. i 2018. godine.
Gigi Moncalvo, autorica koja je pisala o obitelji Agnelli, rekla je kako su čistačice i ostalo osoblje koje je radilo u rezidencijama Agnellijevih kaznili Johna Elkanna, trenutnog direktora automobilske tvrtke Stellantis, koja je također u vlasništvu obitelji Agnelli. Moncalvo je za The Times izjavila kako je osoblje bilo jako izuzetno ljuto na Elkanna jer ih je nakon bakine smrti izbacio, umjesto da ih zaposli u tvrtki Stellantis.
Prošle godine kopije triju nestalih djela - Ballina Stubišta oproštaja (1908.), de Chiricova Misterija i melankolije ulice (1914.) te Monetova Glaçons, effet blanc - pronađene su u trezoru u bivšoj Fiatovoj tvornici Lingotto u Torinu, nakon što je Margherita Pahlen prijavila njihov nestanak. Kopije Balle i de Chirica prethodno su se nalazile u rezidenciji obitelji Agnelli u Rimu, a Monet je bio izložen u njihovoj Villi Frescot u Torinu. Izvorna djela nisu pronađena.
Sporazumom iz 2004. godine kolekcija je procijenjena na iznos za koji neki tvrde kako je namjerno umanjen. Vrijednost Monetove slike Glaçons, effet blanc procijenjena je na 4 milijuna eura, ali kasnije je procijenjen i na čak 17,5 milijuna eura.
"Procijenjene vrijednosti bile su niske kako bi Marella mogla platiti što manji porez", rekla je Moncalvo za The Times. Istražitelji trenutno pokušavaju utvrditi jesu li Agnellijevi možda nesvjesno objesili kopije slika na svoje zidove te otkriti tko je naredio njihovo uklanjanje. Jedna od teorija jest i ta da su originali premješteni u inozemstvo, no za taj je prijenos bilo potrebno dopuštenje talijanskog ministarstva kulture.
Kako prenosi talijanski medij Il Giornale, premještanje umjetničkih djela u inozemstvo bez posebnog odobrenja može rezultirati kaznom i do osam godina zatvora. Pod istragom se našla i Margherita Agnelli koju se pak tereti zbog utaje poreza.
Sve navedeno nije jedina anomalija otkrivena u ovoj istrazi. Naime, kako piše Il Giornale, otkrivene su i e-poruke prema kojima je Donna Marella poklonila Johnu Elkannu devet slika američkog umjetnika Roberta Indiane, čija se vrijednost procjenjuje na otprilike 5,5 milijuna eura. Međutim, njihova posljednja razmjena e-poruka datira još s početka prošle godine, kada je istraga torinskog tužitelja već bila u tijeku, a Donna Marella bila je mrtva već pet godina. Sumnja da se radi o krivotvorini gotovo je neizbježna pogotovo jer je u vlasništvu Elkanna i njegovih suradnika već pronađeno mnoštvo senzacionalnih krivotvorina, među kojima su također bili i lažni Marellini potpisi te nekoliko lažnih ugovora.
Odvjetnici obitelji Elkann tvrde kako su i Monetova slika i devet slika Roberta Indiane "donirane za života".
