Dugo je Hollywood bio moćniji od američkih nosača aviona: proizvodi iz “tvornice snova” dopirali su dalje od interkontinentalnih raketa. Svi smo mi - dobro, možda ne baš svi, ali većina - sanjali američki san. Htjeli smo biti Amerikanci. Čak su i ruski komunisti sanjali kako će “dostići, pa i prestići Ameriku”. Muškarci su htjeli biti Clark Gable, Errol Flynn, John Wayne - taj je ultrakonzervativac i antikomunist bio omiljeni glumac druga Tita - ili, da nastavimo niz, Gary Cooper, Humphrey Bogart i tako u beskraj. Ženama su uzori bile Marilyn Monroe, Jane Russell, Rita Hayworth (“kao Gilda, u kinu Sloboda”, pjevao je Arsen Dedić), Grace Kelly ili, izvan filma, Jackie O. i JFK. O demokraciji i pravdi smo se učili iz filmova “Gospodin Smith ide u Washington”, “Ubiti pticu rugalicu”, “Dvanaest gnjevnih ljudi”... Kao djeca smo obožavali Wyatta Earpa, Doca Hollidaya, Olda Shatterhanda, Winnetoua, Bika Koji Sjedi... Što reći o utjecaju Walta Disneya, čiji brend i potpis i danas proizvode milijarde dolara? Naše su majke obožavale “Gradić Peyton”, svi su htjeli imati takve kuće, takvu odjeću, takvu državu...
519
prikaza
Tito se divio Johnu Wayneu i htjeli smo biti Amerikanci, no Al Pacino nema nasljednika
U “Top Gunu 2” glavni junak kritizira birokraciju i dokazuje da je za uspjeh misije ključan ljudski faktor. Maverick je u pravu - ni “meka” ni “tvrda moć” ne mogu uspjeti bez čovjeka, piše u kolumni Boris Rašeta
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
