Nakon medijske galame zbog posljednjih rezultata natječaja Hrvatskog audiovizualnog centra raspisanog u kategoriji dugometražnih igranih filmova, razgovarali smo s ravnateljem agencije Hrvojem Hribarom (53) koji je pojasnio kako funkcionira HAVC i tko i kako donosi odluke o poticajima.
Express: Koji su kriteriji za dodjelu sredstava? Igra li ulogu profesionalni CV redatelja, ugled producentske kuće koja aplicira na natječaj, kvaliteta scenarija ili nešto treće?
Kriteriji stoje u pravilniku, nacionalnom programu i smjernicama HAVC-a, predloženi projekt mora biti kvalitetan, što znači da ima biti potencijalni hit ili potencijalna festivalska uspješnica, ili da je najkvalitetniji u kategoriji filma za mlade ili filma prvih redatelja. Vjerodajnice autora i producenta podjednako se uzimaju u obzir. Projekt koji ima potencijal prikupiti dodatna nacionalna ili međunarodna sredstva u razumljivoj je prednosti.
Ne znam koliko je javnost svjesna da HAVC financira cjelovečernje projekte s 50 posto sredstava. Izabrati loš projekt značilo bi, hvala Bogu, ne da ćemo gledati loš film kao što je to nekoć bio slučaj nego da ga uopće neće biti. Niti bi bilo financiranja, jer prije osiguranih dodatnih sredstava HAVC ne počinje s uplatama.
Da bi film zaživio i skupio drugi dio novca, nakon HAVC-a o njemu odlučuju nadleštva u drugim filmskim fondovima, i savjetnici nadnacionalnih EU fondova. Kad imate sustav razvoja scenarija i filmskih projekata, kao što ga sad imamo mi, onda filmovi dolaze na natječaj za proizvodnju tek nakon međunarodnih radionica. Nakon što su već koristili EU sredstva i prošli vrednovanje inozemnih stručnjaka. To olakšava nacionalnu odluku koja se ne donosi s kristalnom kuglom, nego prema činjenicama.
Express: Oni koji napadaju ovogodišnju raspodjelu novca tvrde da HAVC nije dodijelio sredstva Kristijanu Miliću, bivšem dragovoljcu Domovinskog rata i redatelju hvaljenog filma ‘Broj 55’, a jest Predragu Ličini i Danilu Šerbedžiji, s tezom da je ‘najunosnije biti ugroženi Srbin’ u Hrvatskoj?
Ne znam da netko napada raspodjelu novca. Ali pamtim napade na Krisa Milića. Proljetos je od branitelja u Programskom vijeću HRT-a prozvan kao jugočetnički agitator, jer se nekom nije svidio ‘Broj 55’, po svemu dobar film.
Sloboda pljuvanja koja vlada u Hrvatskoj je tragično smiješna. Kristijan Milić priprema pod okriljem HAVC-a snimanje filma ‘Mrtve ribe plivaju na leđima’, prema scenariju Josipa Mlakića, te se utoliko ni fizički, ni zakonski nije mogao pojaviti na ovom natječaju.
Kris je usmeno najavljen kao koredatelj filma o generalu Gotovini koji piše jedan redatelj u viskokoj životnoj dobi, što je odgovorno rješenje, ali se taj projekt nije prijavio na natječaj HAVC-a.
Express: Jeste li pročitali scenarij za Ličinin film ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj’?
Nisam, ali hoću uskoro. Film je zombi-horror-komedija, dobio je visoke ocjene predhodnih savjetnika koji su odobrili razvoj scenarija, a zatim i razvoj projekta. Jednako je ocijenjen i na nedavnom natječaju za proizvodnju.
Scenarije čitam najčešće nakon što mjerodavno tijelo odobri projekt, a stručne službe HAVC-a počnu pripremati ugovor. U isto vrijeme sa savjetnicima, producentom i autorom počinju konzultacije o produkciji, kreativnim pitanjima i plasmanu. To je faza u kojoj odgovornost za projekt prelazi s vijeća na stručne službe HAVC-a i mene kao ravnatelja.
Express: Kako komentirate Ličinin sporni post na društvenoj mreži ‘Sprem’te se sprem’te’?
Ne koristim društvene mreže, a budalaštinama se ne bavim osim kad baš moram.
Express: U kategoriji debitanata po 3,2 milijuna kuna dobili su filmovi ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj’ i film ‘Uzbuna na Zelenom vrhu’ a njihova producentska kuća je Kinorama’ ista ona koja je producirala i Matanićev ‘Zvizdan’. Bi li to moglo biti sumnjivo?
Od odluke o financiranju ‘Straže na Drini’ 1943., pa tako kroz desetljeća, do odluke o snimanju nekih hrvatskih filmova devedesetih i sve do prije nekoliko godina, nemojte da citiram naslove, nisu uopće sumnjive nego bjelodano nestručne, javno štetne i izravno idiotske. Zato smo uveli model koji se temelji na mjerilima, a ne na ideološkoj histeriji ili potezanju za rukav.
Odluka da se hrvatskoj producentici koja nas je upisala u vrh EU kinematografije posljednjih godina omogući da snimi još jedan nastavak franšize Koka koja nam je donijela stotine tisuća mladih gledatelja ne čini mi se sumnjiva. Kao niti ideja da se Ličini, autoru urnebesnog ‘Teleport Zovka’ odobri projekt za koji niz umjetničkih savjetnika tvrdi da je jednako sulud i dobar.
Matanić je imenovan za savjetnika od audiovizualnog vijeća, zato što mu Vijeće vjeruje, te zato što za to nisu postojale zakonske zapreke.
Express: Kako HAVC dobiva sredstva za poticanje AV djela i u kojem postotku u tom budžetu sudjeluju privatne i javna televizija? Koliki je godišnji budžet?
Pogledajte tiskani godišnji izvještaj HAVC-a i provjerite na našoj internetskoj stranici HAVC.hr. Proračun koji HAVC ima na raspolaganju za potporu igranih, dokumentarnih, animiranih i eksperimentalnih hrvatskih filmova, za međunarodne korpodukcije i podršku prikazivaštvu i distribuciji, izdavaštvu, neovisnoj prikazivačkoj mreži u kojoj je 50 kina, nacionalnoj edukaciji i svim festivalima i manifestacijama, ukupno je manji od jednog jednog proračuna visokoprodukcijskog europskog filma kakvih se godišnje u EU proizvede stotinjak. Iznosi osam milijuna eura.
Ujedno, taj ukupni nacionalni proračun iznosi 10 posto proračuna većeg holivudskog filma u trajanju 100 minuta, odnosno 40 posto proračuna baleta, drame i opere HNK u Zagrebu. Odnosno cijeni jednog nogometnog transfera u drugu njemačku ligu.
HAVC u isto vrijeme godišnje generira miljun eura beriva od EU fondova i 30 miljuna dolara izvoza filmskih usluga.
Stvorili smo model koji se, po povratu svih javnih troškova oplodi s dodatnih oko 160 miljuna kuna najčišće nacionalne zarade. Trošak ovog sustava je 1,3 miljuna kuna, koliko koštaju plaće sedam zaposlenih u HAVC-u. Ako netko čezne za učinkovitom javnom upravom, neka prouči kako radi HAVC.
