Potraga za domaćim albumom godine bila je uglavnom završena još prije ljetne diskografske stanke. Kad je zagrebački art rock osmerac Porto Morto u travnju objavio “Portofon” i masno podebljao superlative zaslužene izvrsnim preklanjskim debijem, činilo se neprikladnim odmah ga proglasiti najjačim ovogodišnjim izdanjem, iako se iz dostupnih najava za jesen moglo iščitati kako je malo vjerojatno da će ga netko uspjeti nadmašiti.
Preostala je uvijek interesantna mogućnost da se poredak na vrhu iznenada promijeni ako u prvi plan naglo iskoče neki mlađi, supertalentirani i dosad neotkriveni autori, no to se posljednji put dogodilo 2014. s Valentinom Boškovićem. U 2019. takva senzacija ipak nije zabilježena. I nakon jesenske sezone “Portofon” zvuči superiorno u bilo kakvoj rekapitulaciji aktualnih hrvatskih albuma.
Nimalo jednostavna početna konstelacija dobivena postavljanjem povelikog sastava bez izrazitog lidera i jasne hijerarhije, gdje se svaka kreativna zamisao mora dijeliti i uskladiti s afinitetima još sedmorice svestranih muzičara, nije ni najmanje zasmetala Porto Mortu.
Potencijalno opasan sindrom drugog albuma otklonjen je na najbolji mogući način kroz svih devet novih pjesama, a intrigantne usporedbe s ranim Haustorom produbljene su gostovanjem Darka Rundeka u “Hodaj” i više nego simboličnom primopredajom art rock štafete.
Dok je album Porto Morta na vrhu bio apsolutno očekivan, najugodnije iznenađenje u 2019. priredio je electro duo Pocket Palma istoimenim albumom, na kojemu su dobro znani akteri zagrebačke klupske scene, Anja Papa i Luka Vidović, pogodili rijetko viđenu dobitnu kombinaciju.
Anja i Luka zajedno rade glazbu od studentskih dana na Filozofskom, a pod starim imenom Side Project ostavili su dva zanimljiva synthwave albuma. Drugi “Lonely Boys” zvučao je kao zagrebački odgovor na njujorški Phantogram, što zapravo znači da unutra ništa nije mirisalo na domaće pop hitove. Preobrazba Side Projecta u Pocket Palmu dogodila se u nepunih godinu dana, a započela je sa sedam pjesama s hrvatskim stihovima za proljetni Bandcamp mini album “Godišnji”.
Nostalgija za electro ‘80-ima opisana iz perspektive autorskog para rođenog sredinom ‘90-ih, pretočena u najprivlačniju hrvatsku dream pop liriku, do jeseni im je donijela pravi radijski hit “Ono što nam inače nedostaje” i ugovor s Aquariusom. Samizdat je promptno izbrisan s Bandcampa, dopunjen novim pjesmama i bonus miksevima, pa vraćen u optjecaj kao LP “Pocket Palma”, koji je upravo objavljen na Deezeru i na CD-u, a uskoro će se pojaviti na vinilu i, naravno, na kaseti, što je gotovo nezaobilazan fetiš kod novije synth pop ekipe.
U svako izdanje ubačeno je ponešto dodatnih mikseva ili drugačijih verzija, ali osnovni paket s 11 pjesama već je dovoljno impresivan da se Pocket Palma dvostruko istakne. Kao budućnost domaće pop glazbe zagledane duboko u prošlost i kao neoboriv dokaz da sve može ići puno brže kad se zapjeva na domaćem jeziku. Pod vodstvom virtuoznog klavijaturista Tonija Starešinića, jazz combo Chui dobacio je do još jednog vrhunskog albuma.
Dok se njegov epohalni treći LP “Third Sun from the Stone” iz 2015. prometnuo u najvažnije izdanje suvremenog hrvatskog jazza, a četvrti “Chui ovu glazbu” prokrčio put do šireg auditorija dobro osmišljenom kolaboracijom s Jazz orkestrom HRT-a, peti studijski projekt oslanja se na niz gostovanja.
U konceptualni album “Iz kapetanovog dnevnika”, inspiriran kultnim ZF serijama, najviše “Zvjezdanim stazama”, iz prve su se uklopili beogradsko-zagrebački perkusionisti Ink Experiment Duo, virovitički kvartet ZMaJ, Tonijev obiteljski bend Mangroove i riječki pjevač Boris Štok, u prog rock bonusu s pjesmom “Pogledaj”. Hrvatski hip-hop imao je još jednu izuzetno plodnu godinu ispunjenu hrpetinom zanimljivih izdanja i mnoštvom novih imena.
Kad se fokus pomakne s pojedinačnih YouTube hitova na kompletne albume, najjači su Grše i Kandžija. U produkciji Shota iz Elementala, Kandžija je zapakirao svoj ponajbolji album “Plafon” i najduhovitiju pjesmu godine “Seljak”. “Plafon” je svojevrsni rezime njegova desetljetnog osječkog i zagrebačkog reperskog iskustva, pa nema prevelikog iznenađenja u odličnom rezultatu.
Totalno iznenađenje priredio je puno mlađi hip-hop protagonist, 23-godišnji gangsta rap fajter Grgo Šipek - Grše iz Trilja s moćnim debitantskim albumom “Tilurium”. Dok se njegovi zagrebački trap vršnjaci bezbrižno kupaju u neonskom blještavilu metropole, Grše je svima pokazao kako provincija uzvraća udarac.
“Tilurium” je 100% uronjen u lokalni triljski i sinjski kolorit, od obližnjeg lokaliteta vojnog logora iz rimskog doba upisanog u naslov albuma pa do efektnog sempla izvučenog iz jedne žestoke verbalne eskapade sumještanina Siniše Vuce u Malnarovoj “Noćnoj mori”. Grše je najtvrđi hrvatski reper nakon povlačenja El Bahatteeja, i to iznova dokazuje u svakoj pjesmi.
S trećim albumom U pol’ 9 kod Sabe “Sve je ovo igra” napokon smo dobili domaći queer pop bend u top formi. Zagrebačka petorka okupljena oko klavijaturistice Ane Opalić i pjevačice Martine Zvonarić , svirački ojačana pridruživanjem gitarista i saksofonista Marka Lucijana Hraščaneca (The Gentleman), u sjajnoj produkciji Konrada Mulvaja (Sara Renar), prenijela je svoje out & proud poruke u bogatu mješavinu indie popa, synth popa i nu disca s najmanje dva ultimativna queer hita “Tvoji starci me vole” i “Bar me isprobaj”.
Svestrani Tvrtko Hopek, bjelovarski gitarist i renomirani autor kazališne glazbe, sa svojim rokerskim projektom Les prvi put je jače zablistao u pjesmi “Isprati od soli” na soundtracku filma “Aleksi”. Pjesma je neodoljivo podsjećala na neke ranije radove Damira Urbana, a sad se taj dojam prelio na gotovo cijeli Lesov drugi album “Bronca”.
Dok pjevanje i stihovi zvuče kao dojmljiva posveta starom Urbanu, Tvrtkova gitarijada je puno više na tragu Yannisa Philippakisa iz Foalsa, što sugerira da za Lesa što prije treba osloboditi mjesto u modernom rock mainstreamu. Jedan od najjačih domaćih autora svih vremena, Srđan Sacher, vratio se u igru prvim samostalnim albumom “Biser, ambra, jantar”.
Povratak je obilježen jako dobrim pjesmama u produkciji Zvonimira Duspera-Dusa, koji je vrlo precizno pogodio Sacherov starinski štih, a onda se ipak pokazalo kako pjevač Filip Ridički i ostatak pratećeg benda nisu ni blizu izvedbene razine postignute kroz Haustor i Vještice.
Dark electro pop kantautorica Sun U je relativno novo ime, ali pjevačica Sanja Šiljković zapravo je već dugo na sceni. Diskografsku premijeru odradila je još prije desetak godina kao drugi vokal Lollobrigide, a prvim solo albumom napokon je potpuno isfurala vlastitu kreaciju.
U domaćoj i regionalnoj konkurenciji “Discover” zvuči dosta impresivno, a za priželjkivani iskorak na Zapad, Sun U će trebati mnogo sreće jer tamo se stvorila neviđena gužva zbog višegodišnje navale talentiranih electro kantautorica.
Izbor 10 najboljih domaćih albuma u 2019. zatvara Luka Šipetić iz pulskog indie benda NLV sa solo projektom Nemanja. “Tarot Funk” je pretežno instrumentalni album baziran na psihodeličnom heavy funk grooveu i predanom istraživanju slabo poznatog etnorokerskog naslijeđa Bliskog i Dalekog istoka iz ‘60-ih i ‘70-ih, od Turske i Irana do Kambodže i Tajlanda.
Prije nego što su ga u kasnojesenskom finišu potisnuli Les i Kandžija, unutar top 10 vrtio se i prvi LP zabočkog blues’n’soul kantautora J. R. Augusta “Dangerous Waters”.
Transfer s Bandcampa u Croatia Records donio mu je zasluženi publicitet i brojniju publiku, ali ukupan dojam bio bi puno jači da se Nikola u novim pjesmama s engleskog prebacio na hrvatski. “Dangerous Waters” nije materijal za proboj na svjetsko tržište, to je iluzorno očekivati. Blizu top 10 ostala je i pulska Dogma s dugo pripremanim šestim albumom “Nemir” (Dallas), koji su obilježila dupla gostovanja Barbare Munjas i Saše Antića.
Popis provjereno kvalitetnih izdanja zaključuju Toni Starešinić s instrumentalnim soundtrackom za HTV-ovu dokumentarnu seriju “Nesreće” (Menart), live session elektroničari ABOP s prvim LP-jem “Delta” (PDV Records), house dvojac PEZNT s albumom “Paid in Full” i, nažalost, oproštajni EP trija Punčke “Vidimo se”. Loše albume u 2019. ne treba ni spominjati, uostalom bilo ih je previše, ali može se žaliti zbog jednoga gorkog razočaranja predugo iščekivanim comebackom.
Legendarni Tihomir Pop Asanović bio je ponovno u akciji nakon četiri desetljeća s albumom “Povratak prvoj ljubavi”, koji je odmah zapeo na istanjenom autorskom potencijalu i promašenom izboru suradnika.
