U pjesmama je često pisao o ljubavi, ali nije prezao ni kritizirati društvo u kojem živimo. Dino Šaran, jedan od najcjenjenijih autora u regiji, sa svojim sarajevskim bendom Letu štuke dolazi u rekonstruirani prostor Tvornice kulture 17. studenog gdje će koncertno predstaviti četvrti studijski album naziva "Topla voda". Sudeći po zadnjim singlovima, Šaran više nego ikad progovara o socijalnoj nepravdi na Balkanu.
"Postoji kineska kletva koja glasi: ‘Dabogda živio u zanimljivom vremenu’. Napominjem, to nije poslovica nego kletva. Nažalost, materijala ima više nego ikad. Snalazim se. Radim to što znam raditi i radim savjesno. Daj Bože zdravlja, to govorim posljednjih nekoliko godina kako sazrijevam i gledam kako stvari stoje. ‘Živim skromno, ovdje nema mjesta Suncu’, stih je iz pjesme koja otvara ploču, a odnosi se na ovaj protekli period", kaže naš sugovornik na početku razgovora.
"Svi znamo što je termin topla voda. To je general poslije bitke, naknadna pamet. Živimo u tom vremenu naknadne pameti zahvaljujući društvenim mrežama gdje doslovno svatko ima pravo iznijeti vlastito mišljenje o svemu. Nekako mi se čini da su sve stvari jasne, ali opet nisu nikad dovoljno jasne. Mi zapravo ne znamo što se događa iza scene i koja je to režija, ali ta topla voda je posvuda prisutna", govori Šaran o inspiraciji za naziv albuma.
Današnji je čovjek pun frustracija, nezadovoljstva sobom, nema kontrolu nad svojim životom, dok je nekompetentnost na svakom koraku. Manipulacija vladajućih struktura, kaže, nije prisutna samo u njegovoj zemlji.
"Mislim da su regionalne političke elite dobro instruirana mafijaška mreža koja služi malo većoj mafiji. Tako je ovdje, tako je i u Srbiji, a pogotovo u BiH, koja nije etnički homogena i plodno je tlo za takve vrste manipulacija. Ništa ne funkcionira - od zdravstva, policije, sudstva... Primjer toga su ubijeni mladići, svaki u svojem entitetu od svoje strane. Očevi imaju dokaze o svemu, ljudi to načelno podržavaju, ali ne postoji tužilaštvo kojemu bi oni mogli predati te dokaze jer su ta tužilaštva uvezana u mafijašku hobotnicu.
Tako da mislim da stvari stoje puno gore nego što izgleda prema van", Šaran se osvrće na teške slučajeve zataškavanih ubojstava mladića koji su podignuli javnost na noge.
"Imamo tri situacije. Prije nekoliko godina u Širokom Brijegu je, od strane hrvatskog policajca, poginuo navijač, mladi Hrvat iz Sarajeva, Vedran Puljić. Nakon toga je u Sarajevu ubijen Dženan Memić, navodno od strane bošnjačkih vlasti, mladić koji je pretučen zbog djevojke. Na kraju imamo i brutalno ubojstvo Davida Dragičevića od strane MUP-a Republike Srpske. Imamo tri apsurda. U hrvatskom dijelu ubijen je Hrvat mladić, u bošnjačkom Bošnjak mladić, a u srpskom Srbin mladić. To meni nekako sve govori o prirodi cijele situacije, prirodi rata, o korijenu problema. Nema patriotizma, samo profit i novac koji je uvijek iza svega. To je tendencija koja će se nastaviti ne samo u Bosni nego svuda ako ne podignemo glas svi zajedno", objašnjava Šaran.
Iako su održavani prosvjedi, rješenja nema na vidiku. Stoga se postavlja pitanje smisla prosvjeda koji samo jednokratno ispunjavaju medijski prostor i je li revolucija kao forma mrtva.
"Revolucija je stvar koja je kroz povijest uvijek dolazila po nečijim instrukcijama, bilo da govorimo o francuskoj buržoaskoj revoluciji ili revoluciji u staroj Rusiji i smaknuću carske obitelji Romanov. Nikad to nije ništa spontano. Uvijek sve to dolazi iz najviših svjetskih struktura vlasti. Mislim da ne postoji teorija zavjere, nego jedna praksa", kaže Šaran i dodaje kako je da stvarna revolucija može biti samo globalna i da se samo globalno ljudi mogu pobuniti protiv ovoga sistema.
Kako je onda moguće da narod podržava mafiju, da glasa uvijek za političare istog profila i da se zapravo ništa ne mijenja?
"To je vrsta jednog malignog konformizma i mislim da je to svugdje prisutno. Ljudi ne žele riskirati svoje pozicije i onda redovno biraju manje zlo, no nije zapravo bitno tko bira, nego tko broji glasove. Apsurdno je što je to rekao Josif Visarionovič Staljin još davno, a ne netko iz demokratskog svijeta. Po meni, ono što nama treba jest jedna vrsta diktature, ali na nekom višem nivou. Diktatura koja je duhovnija, prosvjećenija, jer demokracija većinom ne funkcionira kao sustav. Glas nekog polupismenog čovjeka i glas nekoga jako obrazovanog vrijedi isto. U demokraciji ne vidim neko rješenje za dalje jer je tih nepismenih uvijek više", govori Dino Šaran.
Najnoviji šok na političkoj sceni BiH sigurno je i stvaranje vladajuće koalicije predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i čelnika Saveza nezavisnih socijaldemokrata i budućeg srpskog člana BiH Predsjedništva Milorada Dodika. Dok jedni smatraju da je to otvorena provokacija, drugi kažu da je to konačno početak nekog normalnijeg dijaloga. Naš sugovornik uopće ne vjeruje politici.
"Ne vjerujem u spinove zato što sam siguran da su svi ti ljudi koji nas predstavljaju zapravo dobro plaćeni i preplaćeni skretničari od realnosti naspram građana, kako kod vas, tako kod nas, tako svuda. Ne vjerujem politici i u te koalicije kad vidim da je to jedino borba za vlast. Zapravo nema prave ideje o nekom napretku i nitko tu ne želi dobro narodu. Nigdje. Bosna je primjer zato što je višenacionalna. U Francuskoj si imao Sarkozyja, a sad imaš Macrona koji je modificirani Sarkozy, malo je ljepši, malo je obrazovaniji, možda malo naočitiji. U Hrvatskoj si imao Karamarka, a sad imaš Plenkovića koji govori strane jezike, mlađi je, ljepši. U Bosni imaš kaos. Imaš trojicu koji jednostavno ne žele da sjašu. Oni se savršeno razumiju između sebe i sigurno imaju neke zajedničke poslove. Oni su vlasnici te zemlje. Ubiju ti dijete i ti nemaš kome predati dokaze o tome. Sad navodno tuže oca, Davora Dragičevića, zato što je otvoreno prijetio onima koji su mu ubili dijete. Pa je li to normalno? Mislim, to je izvan pameti. Afrički su robovi imali lance, a mi imamo kredite i ne trebaju nam lanci. Robovi smo u svojim uredima."
Nastavak na sljedećoj stranici...
