Od lipnja prošle godine je gotovo istodobno radio dvije stvari - dovršavao je snimanje filma "Ribanje i ribarsko prigovaranje" i slikao 20-ak novih radova za izložbu "10.001 majmun", koja je sredinom ožujka otvorena u zagrebačkoj Galeriji Forum. Iako ga većina poznaje kao ilustratora, Milana Trenca je teško strpati u jedan okvir.
Diplomirao je režiju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, ali je do tada već stvorio ime i kao strip-crtač i kao ilustrator u tadašnjim omladinskim tjednicima Polet i Studentski list, a od sredine 80-ih i u magazinu Start. U to vrijeme nastaje i strip "Milan Blenton", prema radio-emisiji Gorana Pirša na radiju 101, a potkraj 80-ih režirao je i TV-film "Priča o duhu". Nakon studija planirao je otići u inozemstvo i zato se skrasio u New Yorku, gdje je nastala i njegova slikovnica "Noć u muzeju".
Ono što nije planirao je da će ona jednog dana postati filmski hit. Prema toj slikovnici nekoliko godina kasnije snimljen je istoimeni film s Benom Stillerom u glavnoj ulozi.
U SAD-u je Trencove stripove među prvima objavljivao kultni američki ZF strip magazin "Heavy Metal", a nakon toga slijedila je suradnja s mnogim političkim dnevnicima i magazinima, poput The New York Timesa, Timesa, The Wall Street Journala, The New Yorkera, Timea i Fortunea. Mogao je ostati živjeti u New Yorku, tamo je uostalom, snimio i svoj igrani film "Zen priče", ali nikad mu to, kako kaže, nije bila ideja pa se prije 15-ak godina vratio u Zagreb.
Ilustracije, crtani i igrani filmovi, scenariji, slikovnice, kazališne predstave... Odakle tako široki dijapazon interesa?
Mene je zapravo oduvijek zanimala priča. Ona je ta koja povezuje stvari i ona me najviše privlači i u mojem radu. Kad sam bio jako mali i kad sam tek počeo crtati, ja sam već tad sam sebi, dok bih crtao, pričao neku priču. I strip, i film, i crtani film, kao i kazalište u kojem sam radio, ta dječja slikovnica, pa čak i moje ilustracije, zapravo uvijek pričaju neku priču. Pa i sam sam neko vrijeme radio kao novinar i mislim da bih opet to mogao biti. Druga stvar koja me uvijek zanima je iluzija. Volim stvoriti iluziju neke stvarnosti - bilo kroz strip ili film, slikovnicu, predstavu - obožavam stvoriti iluziju. I treće što me uvijek zanimalo su različiti mediji. Svi mediji. Oni mi omogućuju da ispričam to što želim.
Ali stječe se dojam da jako često mijenjate medije, kao da vam dojade. Radili ste stripove prije 25-30 godina i do danas im se više nikad niste vratili. Zašto?
Dakle, kad jedan medij savladam, ja ga se i zasitim. Brzo napredujem i kad napravim nešto, ne znam više što bih i krećem na sljedeći izazov. Evo - radio sam tu slikovnicu za djecu 'Noć u muzeju' i to mi je bila prva slikovnica za djecu u životu. Bilo mi je silno zanimljivo, ali kad pobrojite - osim novinskih ilustracija koje me jako vesele, možda i zato što sam radio jedno vrijeme kao novinar, sve drugo me drži kratko. Novinske ilustracije me i dalje raduju. Volim novine i to je jedini medij iz kojeg se informiram čak i u ovom digitalnom dobu.
Počeli ste s ilustracijama i stripom još u Poletu 80-ih. Koliko su na vas, tad 18-godišnjaka, utjecali strip-crtači, poput Mirka Ilića, Igora Kordeja i Krešimira Zimonića, okupljeni u Novi kvadrat?
Oni su me kompletno formirali. Ja sam bio srednjoškolac u primijenjenoj umjetnosti kad je počeo izlaziti Polet i jedino čemu sam dotad bio izložen bili su američki strip i američki film - što i danas obožavam. Ali tek tad sam prvi put vidio stripove koje su radili Igor Kordej i Mirko Ilić. Bilo je to za mene nešto sasvim novo i sjećam se da je cijela moja generacija htjela crtati poput njih dvojice. Tako da sam od njih naučio i strip i ilustraciju. Novinsku ilustraciju sam znao samo iz Politikina zabavnika. One su bile dobre, ali socijalno angažirane ilustracije upoznao sam isključivo zahvaljujući Mirku i Kordeju. Tako da se može reći da sam u potpunosti njihov proizvod. Ali kao što sam rekao, američka popularna kultura i dalje je jako prisutna u mojim radovima. I vjerojatno mi to šteti u profesionalnom radu jer ima onih kojima se taj moj američki 'pop-look' čini pomalo jeftinim. Pa OK, ja jesam proizvod američke pop-kulture. A znate kako to kod nas ide, taj naš pristup: 'Jooj, holivudski film, joooj, komercijalni strip...'. Pa neki i dalje na mene gledaju kao - 'to ti je onaj koji voli Paju Patka'. Da, ja i dalje obožavam Disneya, za mene je 'Mary Poppins' najljepši film svim vremena i uvijek ću ga rado iznova pogledati.
Ali 'Mary Poppins' uopće nije bezazleni film. On zapravo razobličuje bankarski svijet.
Istina. To zapravo uopće nije isključivo dječji film. No kad bih se u svojem radu referirao na, recimo, Fassbindera, Pasolinija ili Bergmana, bio bih ozbiljniji, europskiji. Ali ja ću uvijek zapravo raditi 'Mary Poppins'. Ne mogu si pomoći.
Dobro, zar vam i dalje smetaju kritike intelektualnih snobova unatoč tomu što ste postigli sa svojom slikovnicom svjetski uspjeh?
Ma ne smeta me to uopće jer ima puno ljudi koji me vole i koji cijene moj rad. Ali podsvjesno uvijek postoji taj jedan pristup da ako je nešto jako teško, onda je i umjetnički vrijedno. A ja nisam baš nešto težak. Iako, kad pogledate moje ilustracije, nikad nisu na prvu loptu. One su produženi komentar teksta koji ilustriram.
Koja je tajna uspjeha hrvatskih ilustratora u Americi? Kordej u Kanadi, a Mirko Ilić i vi probili ste se u SAD-u.
Kordej je priča za sebe jer je on gradio zavidnu međunarodnu karijeru kao strip-crtač i naročito se proslavio u Kanadi. Mirko i ja smo uspjeli u New Yorku. Rekao bih da smo se tamo uklopili u tu struju istočno-europskih novinskih ilustratora koja definitivno postoji u Americi i koja je tamo jako cijenjena, naročito na Istočnoj obali. Istočnoeuropski ilustratori imaju tamo reputaciju onih koji malo dublje i simbolički promišljaju o političkim i socijalnim temama. Toj školi pripadamo i Mirko i ja, i zato nas u New Yorku vole. Meni je jako puno pomogao Mirko. Stariji je nekoliko godina od mene i imao je u mojoj generaciji jako puno pratitelja. Sviđalo mu se uvijek ono što radim i tako me jednog dana pozvao u Ameriku. Otvorio mi je mnoga vrata, a onda sam ih nastavio otvarati sam. Dosta stvari mi se dogodilo i bez Mirka, ali da nije bilo njega, danas sigurno ne bih bio tu gdje jesam.
Jeste li imali u planu ostati u Americi? Ili ste tamo ostali zbog iznenađujućeg uspjeha?
Kad sam odlazio u Ameriku, nisam ništa planirao, osim da tamo neću ostati zauvijek. Povratak je ubrzalo rođenje kćeri jer nisam nikad htio da mi dijete odrasta u New Yorku. Kad sam dovršio slikovnicu 'Noć u muzeju', to sam shvatio kao izlet u novi medij. Nisam ni sanjao da će završiti kao predložak za film. U tom filmskom biznisu prvi nivo otkupa su uvijek bestseleri, a moja slikovnica nije bila u toj kategoriji. Kontaktirali su me nakon što je netko vidio slikovnicu u knjižari, ali nije mi to promijenilo život. Netko drugi bi na mojemu mjestu postao autor knjiga za djecu. Ali to nije bila moja ideja. Nakon toga sam se posvetio igranom filmu 'Zen priče'.
Nije vam se svidjela ideja da imate siguran posao i odlična primanja?
Da sam ostao autor knjiga za djecu, sad bih već 20 godina proizvodio knjige za djecu i tako bih se sigurno proslavio. Ja nakon toga nisam više napravio ni jednu slikovnicu jer me zanimao film. A u Americi mi nitko na temelju jedne slikovnice ne bi dao da režiram film jer se tamo točno zna kako se postaje redatelj. Zato sam se posvetio nekim svojim interesima koji nisu više imali veze sa slikovnicama. Mogao sam nastaviti raditi knjige za djecu, ali sam siguran da s njima ne bih više bio zadovoljan. Zapravo, kad pogledam - jedina konstanta u mojem radu je da se posvećujem samo onome što me u tom trenutku zanima. Zato sam i u Hrvatskoj radio i TV-serijal 'Šareni vremeplov', pa zatim režirao u ZKM-u predstavu 'Emil i detektivi'. Ta sloboda je velika privilegija, ali i za nju se treba i izboriti. Iako možda nekome izgleda da sam komercijalni umjetnik, ja sam zapravo vrlo autorski orijentiran. Iza svakog svojeg proizvoda stojim kao autor i novac mi tu ne igra nikakvu ulogu. Da sam htio biti bogat, bio bih nešto drugo. Bio bih - recimo - advokat.
Jeste li barem bili zadovoljni kad ste vidjeli film?
Bio sam iznimno sretan. Napravili su odličan posao i kad bih zamišljao film po toj slikovnici, zamislio bih ga upravo takvim. Iz art-departmenta su mi priznali da su od mene dobili već gotovi storyboard. Rekli su da su kupili dva primjerka slikovnice i po zidovima studija zalijepili sve stranice kako bi prema tome radili scenografiju i kadrove.
Bili ste u New Yorku u vrijeme terorističkih napada na WTC 11. rujna 2001. Kako je taj događaj iz vaše perspetktive promijenio grad?
Zanimljivo je bilo gledati te promjene iz njujorške perspektive. Sve se promijenilo. Ali iz dva razloga koji su možda povezani ili možda i ne - ovisi jeste li skloni teorijama zavjere. No do 2001. Manhattan je bio živopisno mjesto. Tu je živjelo mnogo ljudi koji su stanovali u zgradama s reguliranim rentama. Bilo je tu brdo malih šarenih trgovina, kafića, a onda se sve to počelo polako gasiti. Nakon 2000. je centar New Yorka postao šminkerski, za ljude s puno novca. Nestali su s Manhattana obični ljudi, a s njima i taj pravi duh grada. E sad, koliko je to ekonomija, a koliko 9/11, ne znam. Ostao sam u potpunom šoku kad sam jednog dana u podzemnoj vidio vojnike s dugim cijevima. Nije mi bilo jasno kako se to koristi mitraljez u podzemnoj željeznici? Ako to nikoga ne brine, ako je to normalna scena, onda me strah živjeti u takvoj zemlji.
A nije li vam bio veći šok vratiti se 2005. u Hrvatsku?
Je. Prvi šok mi je bio kad sam shvatio da je pripadnost nekoj stranci viza za čelno mjesto u državnim tvrtkama. Na takav način za nekoliko bi godina uništili i Microsoft, a kamo li neće neku našu tvrtku. No onda sam shvatio da u Hrvatskoj postoje dvije političke opcije - desni centar koji mi se ne sviđa i bijedni idioti koji sebe zovu ljevicom, odnosno SDP-om i da se zbog njih osjećam kao potpuno sluđen čovjek. Jer naša ljevica nije ekonomska ljevica. Ne možete se boriti za ravnopravnost ni žena, ni gayeva, ni za rasnu ili ikoju drugu ravnopravnost bez ekonomske ravnopravnosti. Pa mi smo sa samoupravnim socijalizmom imali jedinstveno iskustvo kakvo nitko nije imao na cijelom svijetu i bio je odlična osnova da se razvija i od njega učini nešto bolje. Danas nema stranke na političkoj sceni koja nudi ekonomsku pravdu i solidarnost.
Iz perspektive bivšega građanina Amerike kako objašnjavate fenomen Trump?
Vrlo jednostavno. Zato jer su demokrati sa svojim prljavim igrama umjesto Sandersa stavili za kandidatkinju Hillary Clinton. Sandersa su htjeli spriječiti pod svaku cijenu jer se u Americi ne smije dogoditi da nešto skrene imalo ulijevo. Mediji su se pak bavili skandalima umjesto da su prosvjećivali čitatelje. A medijski prostor u Americi ne kontroliraju 'rednecksi', nego uglavnom demokrati. A oni su se ponašali ignorantski. Taj idiotizam u američkim medijima počeo je zapravo još 80-ih i sad su već stasale generacije zapostavljenih kojima se nitko nije bavio. Nitko im se nije obraćao, nikoga nije bilo briga za, primjerice, nezaposlene radnike u jednoj Minnesoti, za siromašne. I onda se pojavio Trump koji se baš takvima obratio.
Predajete na Likovnoj akademiji. Možete li usporediti novije generacije. Kako je mladima u Hrvatskoj?
Dolaze sve bolje generacije, koje su sve marljivije i sve više znatiželjne. Internet je odigrao pozitivnu ulogu onima koji žele iz njega naučiti nešto pametno. Ali vidim da mladi nemaju nikakvog moralnog arbitra, ništa im se ne nudi, a oni dobro znaju da mora biti nešto bolje od ovoga čime su okruženi. S druge strane, globalni liberalni kapitalizam sve nas je stavio u mašinu i natjerao nas da okrećemo kotač u koji svako malo netko doda novi zupčanik, pa nam je sve teže vrtjeti. I iz dana u dan nas uvjeravaju da baš tako mora biti. A to jednostavno nije istina. No uvjeren sam da će se pojaviti netko ili nešto i donijeti promjene. Stvarno vjerujem u ljudski rod.
Dovršili ste upravo snimanje filma 'Ribanje i ribarsko prigovaranje'. Kad bi trebao u kina i što planirate?
Snimljen je i vjerujem da bi najesen trebao biti gotov. Već imam ideje za nekoliko filmova - jedan crtani, jedan kratki, tri dugometražna...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Trump was not "created by democrats"...Melania needed replacement for Tito (aka "benevolent dictator")...but U.S. politics are irrelevant for Croatia where drinking water sources are "sold" (given away for almost nothing), beaches and food fields in "concession", sportsmen mobilised by "independent" ... prikaži još! military (Ivanisevic) or blackmailed by "independent" judiciary (Modric and his bogus "perjury" accusation), Dubrovnik offered up for grab (Mirjana Hrga says that "Croats have nothing to do with it")