Jugoton je pripremio teren za nove diskografske rekorde jer je znatan dio naklade prebačen u kasetno izdanje. S jeftinim kasetofonima tiraže su se još jedanput udvostručile, a među sretnim dobitnicima nisu bili samo Bijelo dugme, Zdravko Čolić, Srebrna krila i Novi fosili, zbog kojih je cenzus za zlatnu ploču podignut na 100.000. Početkom 1980-ih Siniša Škarica otvorio je vrata Jugotona new wave bendovima, koji su također prodavali po 100-200 tisuća.
Prvi novovalni bestseleri bili su nastupni album Idola i "Crno bijeli svijet" Prljavog kazališta, a onda je inicijativu preuzeo hiperproduktivni Johnny Štulić, koji je s Azrom u dvije-tri godine prodao milijun ploča i kaseta. Munjevita ekspanzija novog vala značajno je podebljala i licencne programe domaćih izdavača, gdje je opet prednjačio Jugoton, koji za partnere imao EMI, BMG i Warner.
Planetarni pop bestseleri, kao Bowiejev "Let’s Dance" ili Eurythmicsov "Sweet Dreams" s pristupačnijom cijenom u licencnom izdanju mogli su su dobaciti do 100.000, a respektabilnu tiražu imao je čak i avangardni Gang Of Four, koji je nakon gostovanja na zagrebačkom Bijenalu premašio 10.000 pločom "Solid Gold". U to doba Gang Of Four se mogao pohvaliti većim uspjehom jedino u Britaniji.
Posve drugačiji diskografski fenomen zabilježen je 1983., kad je dotad nepoznati kantautor Danijel Popović iskopirao rockabilly pop zvijezdu Shakin’ Stevensa i dobacio do četvrtog mjesta na Eurosongu s pjesmom "Džuli". Danijelov album "Bio sam naivan" postao je najtiražnije izdanje u povijesti Jugotona sa 717.000 ploča i kaseta. Prije albuma na tržište je plasiran maxi singl "Džuli" što je bio signal da diskografija odustaje od proizvodnje manje profitabilnih 7-inčnih singlova.
Za njih više nije bilo mjesta u velikim poslovnim planovima. Tvornica u Dubravi s 550 zaposlenih radila je prekovremeno zbog nezaustavljive jagme za prvom pločom Plavog orkestra "Soldatski bal", koja se približavala polumilijunskoj nakladi. Rekordne 1987. Jugoton je proizvodio milijun ploča i kaseta mjesečno. Četiri godine kasnije ratno nevrijeme rasturilo je dobro uhodanu prodajnu mrežu, a pretvorba Jugotona u Croatia Records okončana je sumnjivom privatizacijom u kojoj je gazda postao Ante Glibota, istaknuti emigrant, koji dotad nije imao baš nikakve veze s diskografijom.
Najprije je ugasio proizvodnju vinila, a vrhunska preša zbog koje europski diskofili i danas pasionirano skupljaju Jugotove licencne ploče preko noći je rastavljena i prodana maltene kao stara krama. U kratkom vremenu Croatia Records izgubila je sve licencne partnere i ostala na reduciranom domaćem programu koji se uglavnom vrtio oko jeftino proizvedonog Cro dancea. Zanimljiva iznimka dogodila se 1994., kad je mali istarski nakladnik Adam Records prodao 10.000 kaseta s prvim albumom Alena Vitasovića "Gušti su gušti".
Croatia Records otkupila je album od Adama i podigla nakladu na 50.000 kaseta i CD-a, što je bio znak da dskografija i dalje može biti unosan biznis. Na hrvatskom tržištu se gotovo istodobno pojavilo 10-ak novih izdavača. Dallas, Dancing Bear, Menart i Aquarius povezali su različite frakcije alternativne glazbene scene i dogovorili zastupanje nekadašnjih Jugotonovih licencnih partnera.
Prljavo kazalište pokrenulo je vlastiti label Crno bijeli svijet, ZG Zoe Music u vlasništvu spretnog menadžera Zorana Škugora bio je glavni za Cro dance, a Lobel Naklada imala je najbolje veze s dijasporom koja je donekle zamjenjivala propalo jugoslavensko tržište. Hrvatski cenzus za zlatnu ploču oprezno je postavljen na 15.000, ali nove estradne zvijezde poput Severine mogle su prodati dvostruko više.
Osim Severininih, Oliverovih i Gibonnijevih zlatnih ploča, ulaganje u diskografiju ohrabrivali su i povoljni izvještaji sa svjetskog tržišta gdje je R.E.M. za produljenje ugovora s Warnerom dobio čak 80 milijuna dolara. Globalna diskografska bajka potrajala je do 1999., kad je dr. Karlheinz Bradenburg s Fraunhofer Instituta u Munchenu izumio mp3 i gurnuo glazbu na internet. U sljedećih deset godina svjetska diskografija izgubila je gotovo svaku bitku s nevidljivim protagonistima internetske mp3 piraterije i pala za više od 50%.
Na domaćem terenu potres izazvan masovnim ilegalnim downloadom bio je još intenzivniji pa je zlatna ploča spala na 7000, a kad se i to pokazalo nedostižnim za sve osim Thompsona cenzus je 2015. spušten na mizernih 3000 primjeraka. Diskografi su se sve teže snalazili na devastiranom tržištu, ali pojedini izvođači uspjeli su se prilagoditi novim okolnostima. Svaki album Dubioza kolektiva je prije izlaska na tržište bio ponuđen za besplatan download, a šteta je vrlo uspješno sanirana proširenjem koncertne aktivnosti sve do statusa najtraženijeg benda u regiji.
Svjetska diskografija donekle se oporavila od internetskog šoka popularizacijom streaming servisa, ali oni do danas nisu postali osobito popularni u Hrvatskoj. Kultura slušanja glazbe izgrađena na fenomenalnim tiražama starih Jugotonovih ploča možda je zauvijek izgubljena. Za 90% novih konzumenata YouTube je jedini izvor glazbe. Oni vjerojatno nikad neće kupiti ni vinil ni CD. Zato Čola ima 2000 prodanih albuma na dva milijuna YouTube klikova.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
u dalmaciji je to ipak bio drugi par postoli. našalost, danas se glazbeni nivo "dalmatinca" izjednačio s onim vlaja.
Kultura slušanja glazbe je izgubljena zbog ubrzanog načina života...
cajke nisu glazba