Svakodnevno nas ovih dana na vijestima obavještavaju o velikim uspjesima naših turističkih destinacija, predočavaju nam brojke u porastu, analize broja ljudi koji su odsjeli u različitim smještajima, postotke o broju dolazaka, odlazaka i noćenja, obilaze se kampovi, hoteli, plaže…, ali rijetko ili gotovo nikako ne spominje se da je ovogodišnji porast broja turista u bilo kakvoj vezi s našom kulturnom ponudom ovog ljeta niti se podastiru ikakvi statistički podaci u vezi s tim. Možda je razlog tomu ne samo što ta veza nije vidljiva ili u ovom kontekstu unosna nego taj što ona gotovo uopće niti ne postoji. Kod nas su još kultura i turizam dva odvojena pojma, jedan ne proizlazi iz drugog niti jedan drugog potiče. Ako već i postoji vidljiva veza, to je prije svega ona koja turiste upućuje na kulturnu baštinu, pa kad se već nađu u nekome mjestu bogatom povijesnim sjećanjima, odnosno spomenicima koji se evidentiraju u kategoriji kulturnih dobara, onda ih, slijedeći svoje itinerere, i posjećuju. No to se svakako ne bi trebalo računati kao jedina, pa čak ni kao primarna kulturna ponuda.
"Kulturni turizam je vrsta turističke aktivnosti u kojoj je osnovna motivacija posjetitelja naučiti, otkriti, doživjeti i konzumirati materijalne i nematerijalne kulturne atrakcije/proizvode u turističkoj destinaciji. Ove atrakcije/proizvodi odnose se na skup osebujnih materijalnih, intelektualnih, duhovnih i emocionalnih obilježja društva koje obuhvaća umjetnost i arhitekturu, povijesnu i kulturnu baštinu, kulinarsku baštinu, književnost, glazbu, kreativne industrije i žive kulture s njihovim životnim stilovima, vrijednostima sustave, vjerovanja i tradicije" - bila bi bazična definicija kulturnog turizma. S druge strane, agencija Ujedinjenih naroda specijalizirana za turizam upozorava kako "konvergencija između turizma i kulture te sve veći interes posjetitelja za kulturna iskustva donose jedinstvene mogućnosti, ali i složene izazove za sektor turizma".
Upravo su ti izazovi ono na što odgovaraju danas najatraktivnije europske i svjetske destinacije ne nudeći turistima samo razgledavanje vrijednih spomenika kulture nego i različitije sadržaje što odabranu destinaciju čine ne samo atraktivnom nego i nezaobilaznom na europskim i svjetskim zemljovidima. Jer ljetni turizam ne podrazumijeva samo sunčane dane, prekrasne plaže, dobre restorane i cocktail barove, njegovi konzumenti očekuju danas mnogo više od toga, prije svega iskustva koja ne mogu osjetiti u svojim domicilnim gradovima i programe koji ne ispunjavaju samo njihovo slobodno vrijeme nego i njih same. Više od 40% turista u Europi kulturni su turisti budući da im je kultura najvažnija motivacija. Zbog toga, ne bi li upravo kultura trebala biti pokretačka snaga za još veći rast turizma u nas?
Naša je kulturna ponuda tijekom ljetnih mjeseci ograničena na velike ljetne festivale i one manje, lokalne. Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Osorske večeri, Glazbene večeri u Sv. Donatu… neki su od festivala koji su nastali prije 60 ili 70 godina i od tada nisu mijenjali modele niti strateške ciljeve te su se priklonili tradiciji i u većini slučajeva lokalnoj publici, napose u dramskim programima. Oni lokalni festivali koji se događaju gotovo u svakome mjestu na priobalju, nastaju većinom slučajno, okupljajući lokalnu zajednicu i pokojeg turista često folklornim izvedbama i gastronomskim ponudama. Tu su i glazbeni festivali, uglavnom elektroničke muzike, za koje bi se možda moglo i reći da privlače kulturne turiste, ali traju tek nekoliko dana i zanimljivi su za specifičnu publiku.
Posljednjih godina prevlast u ljetnoj kulturnoj ponudi naših jadranskih destinacija preuzeo je grad Šibenik sa svojom kulturnom ponudom. Samo ovog ljeta u Šibeniku je organiziran uz Međunarodni dječji festival, Barone Jazz festival, Sea Splash Festival, filmske večeri, Supertoon - festival animiranog filma, Šibenik Dance Festival, Hrvatski festival putnika, Festival alternativne ljevice, festival suvremene umjetnosti - Škure… s mnogobrojnim međunarodnim gostovanjima što su taj grad raznorodnom ponudom koja podrazumijeva i različite ukuse publike, svrstali i u europskom kontekstu u zanimljive kulturne destinacije.
U hrvatskoj metropoli i ovog je ljeta bilo iznimno mirno. Osim također tradicionalnog Zagrebačkog histrionskog ljeta i festivala Dvorišta, ništa se kulturno zanimljivo nije događalo. Mnogi turisti obilazili su spomenike kulture, od koji se mnogi renoviraju, uključujući muzeje čija se ponuda ni po čemu nije razlikovala od one uobičajene već viđene. Zagreb, što se kulture tiče, odspavao je još jedan ljetni san očekujući novu sezonu, koja je redovita i sigurno ne računa previše na najezdu turista.
A ako se vratimo statistici i navođenju brojeva, poznato je da kulturni turizam u svijetu predstavlja gotovo 37% ukupnog sektora. Njegove su prednosti konkretne, poput utjecaja na gospodarstvo i radna mjesta. Novac koji troše kulturni putnici iznimno pozitivno utječe na prosperitet cijelog društva, simbolički njihova prisutnost odražava se izravno i na cjelokupnu sliku hrvatske kulture u europskim i svjetskim rasporedima.
