Distopija koju opisuje Krisztina Toth u romanu "Majmunovo oko" naizgled je sasvim "normalna". Opipljiva i čini se prisutna tu oko nas. Kao i likovi - profesorica povijesti i psihijatar - naizgled sasvim slučajni suputnici u romanu. Ali ljušteći sloj po sloj svojih likova i "novoga društva" u kojemu se njezini likovi susreću, Krisztina Toth kap po kap čitatelju otkriva ono nenormalno, bolesno, krivo nasađeno i patološko, kako u njenim likovima, tako i u društvu. Dozirajući distopijske elemente i patologiju u likovima, roman s jedne strane dobiva dozu humora neophodnog da se čitatelj suoči sa zastrašujućom sličnošću distopijskog društva u nekoj bliskoj budućnosti, s onim što je oko nas sad, kao i s, na trenutke, zastrašujućim unutarnjim životom njezinih likova.
217
prikaza
U romanu 'Majmunovo oko' sve je krivo nasađeno. Baš kao u eksperimentu...
Bilo bi prejednostavno reći kako je 'Majmunovo oko' roman o, Štulić bi rekao, krivom srastanju, ali ima nešto u tome
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
